Milicioner: „Pope, čuli smo da okupljate veliki broj mladeži, to su opasne aktivnosti, jeste li svjesni toga pope?“- Don Marijan Lovrić: „Ja sam rimokatolički svećenik, salezijanac, mi okupljamo djecu i mlade u oratorij, gdje svi zajedno hvalimo i slavimo Gospodina i njegovu Majku Mariju.“ – Milicioner: „Pope, ne pravite se pametni, tu je veliki broj mladeži, moguće da ih učite protiv države, Tita i partije, morat ćemo vas privesti u postaju.“ Milicioneri su na zaprepaštenje djece i mladih odveli don Marijana Lovrića u postaju.
Don Marijanu to nije bilo prvo, a nažalost, ni posljednje neugodno iskustvo sa milicijom. U postaji su ga ispitivali o Oratoriju, o čemu priča sa djecom i mladima. Nakon što bi ga satima „masirali“ takvim pitanjima, pustili bi ga, jer nisu imali „materijala“ za daljnje maltretiranje…ili nešto gore.
Pošto je bilo zabranjeno tiskanje sličica bl. Alojzija Stepinca u Jugoslaviji, naš dragi don Marijan Lovrić 70-ih i 80-ih znao ih je „švercati“ iz Njemačke. Jednom prilikom su ga zaustavili na granici, njegovi „prijatelji“ milicioneri. Pun prtljažnik sličica bl. Alojzija Stepinca. Kad je milicioner krenuo prema prtljažniku, don Marijan se počeo moliti bl. Alojziju Stepincu. Milicioner je čudom površno pregledao prtljažnik, dok je velik broj sličica bl. Alojzija bilo ispod par komada krpe koja ih je skrivala.
Naš dragi don Marijan često priča tu priču i s velikom pobožnošću se moli svom dragom prijatelju bl. Alojziju Stepincu.
Kardinal Alojzije Stepinac dobio je poziv na razgovor sa Josipom Brozom Titom. Molio je, tražio je pomoć drage Majke Marije. Osjećao je hladnu prisutnost, osjećao je prosutnost „onoga“, ali osjećao je i blizinu Majke Marije. Kako je više molio tmina je odmicala. Međutim, kad se našao sa Titom, tmine su okružile prostoriju.
Josip Broz Tito: „Kardinale Stepinac, tražim od vas da se odvojite od Vatikana.“
Kardinal Alojzije Stepinac: „Ja sam rimokatolički svećenik, odgovaram Gospodinu i papi.“
Josip Broz Tito: „Kardinale, bit će samostalna crkva, neovisna od Vatikana i pape.“
Kardinal Alojzije Stepinac osjetio je napad tmine, osjetio je mučninu jer je znao tko je prisutan i tko ovo zahtjeva. Sile mraka su ga pritiskale, Tito ga je mračno gledao, znao je da ga želi ubiti i da će ga ubiti ako ne prihvati njegov zahtjev.
Kardinal je odgovorio jasno, bez straha: „Ne, ponavljam, ja sam rimokatolički svećenik koji odgovara samo Gospodinu i papi, ne partiji, ne tebi.“
Tito se smrknuo, okružio ga je mrak, oči su mu bljesnule, zlo je progovorilo: „Požalit ćeš zbog ovoga rimokatolički svećeniče.“
Kardinal Stepinac osjetio je napad tmine, ali nešto je tminu tjeralo, znao je, Nebo je bilo uz njega. Milosrdni Gospodin uvijek, ali baš uvijek pobjeđuje. Majka Marija zgazila je Zmiji glavu.
Kad je molio, osjetio je nevjerojatan mir, ali je znao da će umrijeti mučeničkom smrću. „Sve na hvalu i slavu Tebi Gospodine!“, ponavljao je kardinal Stepinac.
Vatikan ga je kontaktirao nedugo nakon razgovora sa Titom. Znali su što se događa, vatikanska obavještajna služba odrađivala je svoj posao vrhunski.
Vatikan: „Kardinale Stepinac, morate iz Jugoslavije, Tito i partija će vas uhititi i najvjerojatnije ubiti. Već je imenovan vaš zamjenik, našli smo i način kako da izađete iz Jugoslavije. Trebamo vaš pristanak.“
Kardinal Stepinac: „Ne, ja neću napustiti svoj narod!“
Kardinal Stepinac u montiranom suđenju osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Umro je na glasu svetosti primivši svete sakramente.
Stepinčevo mrtvo tijelo iz Krašića je prevezeno na obdukciju. Crkvene su vlasti zatražile da se kardinalovo tijelo balzamira, a monsinjor Franjo Šeper zamolio je jednog liječnika koji je sudjelovao u tome da u interesu Crkve sačuva kardinalovo srce. Istodobno, daleko od očiju javnosti Titova tajna policija kreće u akciju brisanja tragova i uništavanja dokaza. Potvrda će doći trideset godina kasnije kada se prilikom premještanja Stepinčevih posmrtnih ostataka otkrilo kako balzamiranje kardinalova tijela nije uopće obavljeno. Naprotiv, u mrtvo tijelo ulivena je velika količina kiseline koja je razgradila cjelokupni pokojnikov organizam, kako bi se izbrisali tragovi sustavnog trovanja. Sličnu je sudbinu doživjelo spašeno te naknadno balzamirano Stepinčevo srce. Dvije godine nakon smrti, informaciju o njemu, Udbi je dojavio jedan njihov suradnik. Kardinalovo srce Udba je potom otela crkvi i spalila, a pepeo bacila.
Komunizam je vodio otvoren i nemilosrdan rat protiv rimokatoličke crkve. Svećenici, redovnici, časne sestre i redovnice doživljavali su maltretiranja i teška zlostavljanja od strane komunističkih vlasti. Nažalost, mnogi su pobijeni. Ono što se radilo u komunističkoj Jugoslaviji, Rusiji, Kini i ostalim komunističkim državama, članovima rimokatoličke crkve malo je reći „maltretiranje, zlostavljanje, ubojstva“, treba reći da je to režim koji je forsirao istrebljenje rimokatoličke crkve i njihovih članova!
U današnje vrijeme mnogi, nažalost i katolici, pričaju o razdoblju komunizma u Jugoslaviji sa osjetom romantizma, uspješnosti, prosperiteta. Nažalost, time daju određeni pristanak i odobravanje komunističkoj čistki nad svećenicima i časnim sestrama rimokatoličke crkve.
Bl. Alojzije Stepinac, U Ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Pripremio : Brat Ivan
