Vjera

Bježiš li od Boga ili si čvrsto odlučio uz njega prionuti?

Jer kao što pojas prianja uz bedra čovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me – riječ je Jahvina – da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i čast. Ali nisu poslušali!“

(Jr 13, 11)


Prva reakcija, prva emocija i prva riječ koja mi je pala na um kada sam pročitala ove rečenice bila je: „Kako je moguće da netko odbije prionuti uz Boga?“ Čitaš knjigu, promatrač si sa strane i dogodi se ovakvo nešto u njezinoj radnji i ti ne vjeruješ i pitaš se kako je moguće da ne vide i ne čuju. Jer ti vidiš postupke svih. Jer ti čuješ razmišljanje svih. Vidiš i čitaš što čini Bog i vidiš i čitaš što čini narod. Malo slikovitije rečeno, kao kad gledaš seriju, pratiš ljubavnu priču dvaju likova, vidiš jednog lika u svim njegovim izdanjima i promišljanjima i nasamo i u društvu, kao i drugoga. I donosiš presude u glavi na osnovu obje priče, ne shvaćajući da ovaj prvi  lik ne vidi drugoga u svim situacijama u kojima ga mi vidimo. 

Svatko od nas je izabranik, kao i Izrael, i naše životne priče slične su povijesti Izraela – tako često odbijamo Boga

Odlučila sam izabrati jednu priču. Biti narod. Biti narod koji odbija Boga. Ući u njihovo razmišljanje zašto su to napravili. Bog je oduvijek bio uz njih. Znali su da su izabrani narod. Znali su da su ljubljeni. Ali su ga ipak odbili… Lako je reći: „Ja to sigurno ne bih napravila.“ Lako je reći sada kada vidiš cijelu priču. Ali uđi u svoj život, u priču u kojoj si ti ovaj narod i glavni lik, u priču kojoj ne znaš kraj, a vrlo često ti je teško prisjetiti se početaka. Prisjetiti se situacija u kojima te Bog oduševio, bio uza te, bodrio, ljubio, a koje si vrlo brzo zaboravio. Koliko je puta Bog htio da prioneš uz Njega, ali nisi poslušao?

Htio je da odvojiš malo više vremena za molitvu, ali ti si nalazio izgovore i klanjao se drugim bogovima. Klanjao se društvu, ljudima, popularnosti, medijima, novcu, poslu… I odbio prionuti uz njega, odmoriti se uz njega. Koliko si puta dobio poticaj obraniti nezaštićenog, ali si posustao pred onim: Nije na tebi da to činiš. Koliko si puta pao pred onim dobro poznatim pitanjem: Što će ljudi reći? I možda to nisu bile velike stvari koje si mogao vrlo lako prepoznati. To nije bila situacija poput one na primjer: Neću fizički ubiti čovjeka pa prianjam uz Boga. Budimo realni, vrlo malo ljudi se bori s nagonom da ustanu ujutro i žele ubiti nekoga. Ali koliko si puta pristao na ignoriranje ljudi kojima je potrebna riječ i tako prionuo na ubijanje ravnodušnošću naspram prianjanja uz Boga?

Grijesi nisu očiti, Đavao je lukaviji, moraš zagrebati malo dublje

 I sigurno da ne ustaneš s ogromnom željom opljačkati banku, ali koliko si puta ukrao nečije vrijeme, ukrao nekome mogućnost da sasluša što mu Bog želi reći. Ukrao nekome ono malo samopoštovanja koje mu je preostalo uzvisujući se nad njim? 

I sigurno se nisi ustao rekavši da ćeš danas Boga staviti na drugo mjesto tako što ćeš otići na jogu, u džamiju i malo se klanjati nekome drugome. Ali zar su ti bila potrebna ona četiri sata na internetu? Đavao je lukav. On ti ne da da primijetiš kako si pojas koji ne prianja uz Boga. Sigurno da ne ustaneš ujutro i pomisliš danas neću poštivati oca i majku i okreneš se navečer i kažeš: „Super, danas ih nisam udario, nisam napustio kuću i rekao da mi se ne obraćaju.“ A jesi li ih pitao kako su? Jesi li ih nazvao ili već tjednima odgađaš taj poziv?

Već danas možeš odlučiti prionuti uz Boga umjesto da od Njega bježiš

Prioni uz Gospodina! Možda nisi onaj koji okolo ide i sije lažna svjedočanstva, ali jesi li podržavao one koji to čine tako što si šutio? Jesi li naglašavao tuđe mane pred drugima koliko god one bile istina? Tada si odbio prionuti uz Gospodina baš kao ovaj narod. I zasigurno da se ne probudiš s mišlju da ćeš ići okolo i uzimati gladnome zadnju koru kruha, ali koliko si puta u restoranu ostavio napola pune tanjure, koliko si puta bio neumjeren u hrani i piću? Tada si bio pojas koji sam sebe otpušta od Gospodinovih bedara. Zvuči zastrašujuće, slažem se. Bog je bezbroj puta htio da njegovo dijete bude njegov glas, ali to je dijete zatvorilo usta. Bezbroj puta je htio da njegovo dijete bude njegov ponos, slava i čast, ali bio je odbijen. 

Ali ima nešto dobro u svemu ovome. Ima nešto iznimno radosno u svemu ovome. Bog te toliko neizmjerno ljubi da ti daje priliku da se danas odlučiš prionuti. Toliko te ljubi da ti je ostavio sakrament ispovijedi u kojem ti oprašta svaki onaj put za koji si priznao da si bio pojas koji se olabavio.  Daje ti priliku da u slobodi i dalje možeš prionuti naspram odvajanju. Poznaje te! I daje ti priliku da zatražiš oprost. Daje ti priliku da primiš oprost! Daje ti priliku da prioneš uz njega i čeka. Odvaži se! Prianjaj svaki dan sve više i više. Ustraj!


Monika Kajinić – Žena vrsna
Foto: Marc-Olivier Jodoin – Unsplash

Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Papa Franjo se danas u Dvorani Pavla VI. susreo s…