7 don Boscovih savjeta o discipliniranju djece

Što roditelj (ili učitelj) treba učiniti kad dijete pogodi točno u živac? Pročitajte savjete jednog od najvećih stručnjaka u discipliniranju djece.

Jedan od najvećih izazova kod podizanja djece je znati kako i kada disciplinirati. Što roditelj (ili učitelj) treba učiniti kad dijete pogodi točno u živac, a čini se da ništa ne pomaže?

Upoznajte svetog Ivana Bosca. Možete ga zvati „Don“, iz poštovanja, ako želite.

Don Bosco točno zna kroz što prolazite, budući da je cijeli svoj život posvetio odgoju mladih buntovnih mladića. Primio je na stotine nezgodnih mladića, odgajajući ih i naprežući se do krajnjih granica da bi pretvorio te dečke u poštene muškarce koji bi bili korisni članovi društva.

Kako su njegovi napori rasli, Ivan Bosco je trebao pomoć drugih. To je također značilo da je trebalo educirati nove učitelje.

U svojim pismima učiteljima, Ivan Bosco je detaljno izložio „Preventivni sustav“ odgoja koji ide za tim da se učenici pokoravaju pravilima, ne iz straha ili prinude, nego iz uvjerenja. U tom sustavu mora biti isključen svaki oblik sile, a na njeno mjesto mora zasjesti milosrđe.

Ovo je sedam savjeta koje je sveti Ivan Bosco prenio učiteljima, koji su i danas aktualni, i mogu pomoći svakom roditelju ili očajnom učitelju u vođenju djece putem izvrsnosti.

 

Kazna treba biti na posljednjem mjestu

U svojoj dugoj karijeri odgajatelja ovo se često spominjalo! Nema sumnje da je deset puta lakše izgubiti strpljenje, nego kontrolirati ga, zaprijetiti dječaku, nego ga uvjeriti. Također, nema sumnje da za naš ego više zadovoljstva donosi kazna onih koji nam se suprotstavljaju, više nego da se prema njima odnosimo s čvrstom ljubaznošću. Sveti Pavao često je razmišljao kako se obraćenici vrlo lako vraćaju svojim ukorijenjenim navikama, pa ipak se prema tome odnosio sa strpljenjem i predanjem koje zadivljuje. To je ono strpljenje koje nam treba u radu s mladima.

Odgajatelj mora stremiti tome da ga učenici vole, ako želi zaslužiti njihovo poštovanje

Kada u tome uspije, kazna koja potiče natjecanje, oživljava hrabrost i nikada ne degradira može biti i izostavljanje ponekog znaka dobrote.

Svaki odgajatelj bi trebao postići da ga se voli, ako želi da ga se boji. To će postići ako riječima, a još više djelima, jasno pokaže kako su sva njegova briga i zauzetost usmjereni prema duhovnoj i zemaljskoj dobrobiti njegovih učenika.

Osim u vrlo rijetkim slučajevima, ne bi trebalo ispravljati ni kažnjavati u javnosti, nego u tajnosti, da drugi ne vide

Trebali bismo ih ispravljati s očinskim strpljenjem. Nikada, ako je moguće, ne ispravljajte u javnosti, nego u tajnosti ili kako kažu – in camera cameratis – odvojeno od drugih. Javna ispravljanja ili kazne mogu se dopustiti jedino u slučajevim kada se želi spriječiti ili izliječiti ozbiljan skandal.

Potpuno moraju biti izbjegavane kazne udaranjem, klečanjem u bolnom položaju, povlačenjem ušiju i slično

Zakon ih zabranjuje, i one uvelike iritiraju dječake i umanjuju ugled odgajatelja.

Odgajatelj se mora pobrinuti da svaki učenik poznaje zakone discipline, kao i kazne i nagrade, tako da nitko ne može reći da nije znao ako je nešto obavezno ili zabranjeno

Drugim riječima, djeca trebaju granice i oni dobro odgovaraju na njih. Nitko se ne osjeća sigurnim ako „leti slijep“ i uvijek se može sudariti.

Budite zahtjevni kad se radi o dužnostima, čvrsti kad se radi o provedbi dobra, hrabri u sprječavanju zla, ali uvijek nježni i mudri. Uvjeravam vas, pravi uspjeh dolazi samo sa strpljenjem.

Učenici ne vole nestrpljenje; ono među njima širi nezadovoljstvo. Veliko iskustvo me naučilo da je strpljenje jedini lijek, čak i za najgore slučajeve neposlušnosti i buntovništva među dečkima. Ponekad je potrebno, nakon puno uloženog strpljenja i bez ikakvog uspjeha, primijeniti strože mjere. Iako, na kraju je ipak milosrđe ono koje je uistinu pobijedilo, a ne strogoća, koja je često ispala bezuspješna. Milosrđe je lijek – iako može biti sporo čekati da počne djelovati.

Da bismo bili pravi očevi u radu s mladima, ne smijemo dopustiti sjeni ljutnje da zatamni naš izraz lica

Ako nas ponekad obuzme ljutnja, moramo se potruditi da smirenost našeg uma odmah rastjera oblake nestrpljivosti. Samokontrola mora vladati cijelim našim bićem: našim mislima, srcem, usnama. Kada je netko u krivu, probudite simpatiju u svom srcu i ugostite nadu u svojim mislima za tu osobu; tada ćete je moći ispraviti tako da bude svima na korist.

U ponekim teškim trenutcima puno je korisnija ponizna molitva Bogu nego silna navala ljutnje. Vaši učenici sigurno neće imati nikakve koristi od vašeg nestrpljenja, a vi nećete moći poučiti nikoga tko vas promatra.

2,588 total views, 10 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: