Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice

 DANAŠNJE EVANĐELJE : “Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu,
dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!«

To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus.

Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke!

Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.Riječ Gospodnja.” (Iv 20, 19-31)

 

Nakon nemilih događaja Velikog petka, svi su se apostoli, osim Tome, bojažljivo došuljali do dvorane posljednje večeri. Bojali su se Židova, pa su vrata dobro zatvorili. Međutim Uskrsnuli Isus i kroz zatvorena vrata dolazi u njihovu sredinu i donosi im ono što im je bilo najpotrebnije: MIR. Stoga im je dva puta rekao: „Mir vama!“ Odmah poslije toga daje im sredstvo kojim će oni taj mir davati drugima, rekavši: „Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas. Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im“ (Iv 20,21-24).

Osam dana kasnije, kad je među njima bio i apostol Toma, onaj Toma koji je kroz to vrijeme tvrdokorno tvrdio da neće vjerovati u Isusovo uskrsnuće dok svojim očima ne vidi i svojim rukama ne opipa Isusove rane, ukaže im se ponovno Uskrsnuli Isus na istom mjestu i ponovno im donese svoj mir: „Mir vama!“ I dozvoli Tomi da vidi svojim očima i opipa svojim rukama njegove rane i reče mu: „Ne budi nevjeran nego vjeran!“ (Iv 20,27). Toma je odmah požalio svoju nevjeru i ispovjedio svoju vjeru riječima: „Gospodin moj i Bog moj!“ Nakon toga Isus obećava ne samo njemu nego i svima koji budu vjerovali svoje blaženstvo: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ (Iv 20,29).

Mir duše je najljepši dar Uskrsnulog Isusa svojim apostolima. A taj svoj mir Isus ostavlja zauvijek svojoj Crkvi, tj. svim članovima svoje Crkve. Ostavlja ga kao najljepši dar neba. A za tim mirom čeznuli su, čeznu i čeznut će ljudi sviju vremena. Tražili su ga, traže i tražit će ga također ljudi svih vremena. Samo su ga nažalost često tražili i traže na krivim stranama. I upravo zato ga nisu nalazili i ne nalaze. Zaboravljali su često i zaboravljaju da pravi mir može dati samo Bog, a Isus je Bog. Isus ga je donio, dao i daje ga, ali uz uvjet da iz svojih srdaca ljudi izbace zle strasti, mržnju, razočaranja i sve što se protivi zdravom razumu i volji Božjoj.

 

A gdje se to zlo iz sebe izbacuje? – Izbacuje se u sakramentu ispovijedi. „Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se.“ Mir Božji ulazi u ljudska srca tek onda kad su im oprošteni grijesi i ostaje samo u čistoj savjesti, savjesti bez teških grijeha. A savjest se čisti i grijesi se opraštaju redovito jedino u skrušenoj i iskrenoj ispovijedi. O, koliko moramo biti Isusu zahvalni za ustanovu sakramenta ispovijedi: „Kojima otpustite grijehe, bit će im otpušteni!“

Apostola Tomu je Isusova smrt razočarala. Kroz sve dane iza njegove smrti kao da nije imao mira. Možda se i pokajao što je uopće i pošao za Isusom. Kao da je doživio sramotu za kim je išao, kome se predao i komu je povjerovao. Postao je nervozan. Navratio se ostalim apostolima ne znajući što da radi. Apostoli su ga uvjeravali: „Vidjeli smo Gospodina.“ On ne vjeruje. Misli u sebi: „Neću više biti lakovjeran kao dosada.“ I tko zna što bi od njega bilo i kako bi završio da mu se Isus nije javio i da ga nije duboko uvjerio u svoje uskrsnuće, davši mu prigodu da svojim očima vidi i svojim rukama opipa njegove rane i njegova rebra. Po ponovnoj vjeri Toma je našao svoj mir i ustrajao uz Isusa.

I svi ljudi dolazit će do svoga mira po živoj i djelotvornoj vjeri u Isusa i u sve ono što je Isus naučavao. Zato je Isus i rekao Tomi: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.“ Nema sumnje da živa i djelotvorna vjera u Isusa donosi i daje ljudima mir, zadovoljstvo i sreću. Ista vjera sve ljude uči: tko ovdje na zemlji izgubi svoj život iz ljubavi prema Isusu, naći će ga gore na nebesima. I kad bi ljudi imali pravu i živu vjeru, ne bi nikada psovali niti bi se bunili protiv Božje Providnosti, koja im zna poslati i križeve. Uvijek bi rado i strpljivo podnosili nevolje, teškoće, bolesti, pa i samu smrt svoju i svojih. Prepustili bi se potpuno i velikodušno u ruke dobrog Oca Nebeskog, bez čije volje ili prepuštanja ni vlas s glave ne pada. Bili bi u svakoj prigodi mirni i zadovoljni, jer bi znali kome vjeruju.

Mi smo među tim blaženima koji “ne vidješe Gospodina, a vjeruju”.
Za učenike je vjera bila dublja negoli samo gledanje i slušanje Isusa. Mi dijelimo taj način vjerovanja.
Danas zahvali na daru vjere u Isusa Krista i na to kako ta činjenica utječe na tvoj život.

Nevjera karakterizira većinu uskrsnih susreta. Strah i stid ispunja učenike. Ostaju zajedno iza zaključanih vrata. Uskrsnuli Gospodin dolazi noseći svoje rane: na boku, rukama i nogama. Ne optužuje niti predbacuje. Umjesto toga, govori riječi mira i daje im svoj najdraži dar – Duha Svetoga.

Isuse, pozivaš me da dotaknem tvoje rane. Tada te mogu prepoznati u svojim ranama i dozvoliti da me dotakneš. Dotakni moje srce svojom rukom koja ozdravlja da, nakon ozdravljenja, mogu biti dar drugima.

Isus je poslan da donese ljubav, svjetlo i istinu u svijet. I ja sam poslan – trebam donositi ljubav, svjetlo i istinu u moj mali svijet.
Važan sam u Božjim planovima. Svijet bi bio bolji da ispunjavam svoje poslanje.


Autor : fra Marko Vrdoljak

2,009 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: