KRIST KRALJ SVETAC

Svetkovinu Krista Kralja slavimo u posljednju nedjelju prije početka Došašća. Tu je svetkovinu ustanovio papa Pio XI. u svojoj enciklici “Quas Primas” 11. prosinca 1925. Bio je to njegov odgovor na tadašnji rast sekularizma te širenje bezbožnog nacizma i komunizma koji su nijekali Kristov suverenitet.

Povod je bila proslava 1600. godišnjice prvog općeg sabora održanog 325. u Niceji. Puno ime blagdana je Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja. Svetkovina se slavila posljednje nedjelje listopada, a nakon Drugog vatikanskog sabora papa Pavao VI. prebacio ju je 1969. na posljednju nedjelju prije početka Došašća, što je obično krajem studenoga. Odabrano mjesto u kalendaru (završetak crkvene godine!) želi vjernika podsjetiti da je Krist i njegovo nebesko kraljevstvo cilj vjerničkog zemaljskog putovanja. I došašće vjernika podsjeća na konačni dolazak Krista Kralja, na koncu svijeta. Kristovo kraljevstvo je, naime, početak i cilj cjelokupne povijesti i svakog čovjeka, prema riječima svetopisamske knjige koja se zove Otkrivenje ili Apokalipsa: “Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.”

Sadržaj svetkovine Krista Kralja izrekao je sveti Pavao u poslanici Kološanima: „Krist je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno-sve na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu. On je i Glava Tijela, Crkve: on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi, jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa“ (1, 15-20). Poruka je svetkovine Krista Kralja da je Krist naš konačni Kralj i Gospodar, kojem smo jedinom konačno svi odgovorni. Svakom od nas dan je zadatak da prema svojim mogućnostima ostvarujemo Kristovo kraljevstvo već ovdje na zemlji. Kristu Kralju posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Trnje, Zagreb-Mirogoj, Domaslovec kod Samobora, Brodski Varoš kod Slavonskog Broda, Rešetari, Ogulin, Matulji, Pula-Veli Vrh, Jakišnica na Pagu, Lokvičići, Selca na Braču, Cer kod Dervente, Livno-samostan Školskih sestara franjevki, Čitluk, Hutovo kod Neuma, Gornje Hrasno kod Neuma, Novo Orahovo kod Bačke Topole).

Ali Krist je Kralj i kao čovjek ujedinjen s božanskom naravi u drugoj osobi Presvetoga Trojstva. On je Kralj i kao Otkupitelj ljudskoga roda, prikazavši samoga sebe na žrtveniku križa kao neokaljanu i pomirnu žrtvu. On je vječni Kralj. On je sveznajuć, svemoguć, besmrtan, nenadvladiv i nepobjediv. “Sve je po Njemu postalo, i ništa što je postalo, nije bez njega postalo. U Njemu bijaše Život i Život bijaše ljudima” . (lv 1,3-4) On nije kralj jednoga naroda, jedne zemlje, već je Kralj svega svijeta, svega stvorenja. Ali Kristovo kraljevstvo nije kao što su ovozemna kraljevstva. Od toga se odlučno i svečano ogradio kada je pred Pilatom izjavio: “Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta” (lv 18,36). Kristovo je kraljevstvo duhovne naravi. On je došao da osnuje kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde ljubavi i mira. On sam svojom otkupiteljskom smrću udario je temelje tom kraljevstvu i odredio da u njemu bude ljubav vrhovni zakon.

Milosrdni kralj i siromašni dječak

Neki milosrdni kralj idući u šetnju naiđe na jednoga siromašnog dječaka koji je ostao siroče nakon preminulih roditelja. Kralj se sažali nad siromašnim dječakom i povede ga sa sobom u svoj dvor. Tamo ga je preobukao u novo odijelo, nahranio ga i ostavio na dvoru. Također ga je dao i školovati.

Kad je dječak narastao, kralj ga je postavio za svoga dvorjanika, povjerio mu je vrlo važne službe i smatrao ga svojim posinkom. No, umjesto da taj čovjek bude vjeran i zahvalan kralju svom dobročinitelju, on se je stavio na čelo kraljevih protivnika koji su naumili kralja zbaciti s prijestolja i ubiti ga.

Kralj je otkrio njegovu zlu namjeru svoga štićenika koji je po zakonu bio je osuđen na smrt. Kako je kralj bio veoma milosrdan, odlučio je smilovati mu se i oprostiti mu smrtnu kaznu. Kad je osuđenik došao na stratište, priđe mu kraljev poslanik i reče: „Kralj će ti sve oprostiti i primit će te u prijašnju milost uz jedan uvjet: dakle, odaberi na kraljevu dvoru osobu koju hoćeš, s njom otiđi u jednu tajnu sobu i tu ispovjedi svoje zlo djelo i nakon toga između tebe i kralja zavladat će stara ljubav i povjerenje“. Doista, tako se je i zbilo, sve se završilo oprostom! Kralj je naš milosrdni Spasitelj Isus Krist. Onaj zli sluga je čovjek grješnik. Njegova osuda na smrt je vječna osuda u pakao za svaki teški grijeh. Ona osoba iz kraljevskog dvora kojoj je osuđenik priznao svoje grijehe jest svećenik, a tajna soba je ispovjedaonica. Pomilovanje se zbiva po Isusu Kristu, koji je prisutan u sakramentu svete ispovijedi.

 

4,188 total views, 6 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: