26. prosinca sveti Stjepan – velike istine ispisuju se krvlju!

Kakva razlika u našim razmišljanjima – jučer i danas? Jučer: Božić, dan Isusova rođenja, jaslice, svetkovina djetinje radosti i pjesme, mira i ljubavi. Danas blagdan sv. Stjepana Prvomučenika – mržnja, kamenje, krv, smrt.

Velike se istine potpisuju krvlju, najveća se ljubav dokazuje i plaća životom. To nam potvrđuje Golgota, to nam potvrđuje i ovaj dan, život i smrt prvoga mučenika kršćanstva sv. Stjepana, piše gospa-sinjska.hr

Evanđelist Luka u Djelima Apostolskim posvetio je sv. Stjepanu  puna  dva  poglavlja  (6 i 7). Prema predaji Stjepan je bio učenik Gospodinov, dobro upućen u aleksandrijsku filozofiju kao i stare židovske predaje. Živio je u Jeruzalemu za prvih dana Crkve. U Dj. Ap. za Stjepana se kaže da je: ”muž pun vjere i Duha Svetoga“ (Dj 6,5), ”pun milosti i jakosti“ (Dj 6,8).  Ljepše pohvale ne možemo ni zamisliti.

Kod izbora sedmorice đakona Stjepan se spominje na prvome mjestu. Bila mu je povjerena briga za siromašne kršćane, a uz to neustrašivo je širio poruku spasenja. Za razliku od svojih suvremenika, apostola, u svom propovijedanju išao je korak naprijed. Nije pristao da Radosna vijest bude ograničena samo na prostor sinagoge. Želio je da je i drugi prime. U samim židovskim zajednicama zahtijevao je da pralikovi Staroga zavjeta i obredni Mojsijev zakon ustupe mjesto Evanđelju.

Svoju nauku iznosio je u hramu. Ulazio je u rasprave sa židovskim učiteljima i pokušao ih potaknuti da prihvate Isusa Krista kao obećanoga Mesiju.

O snazi njegove riječi Luka je zapisao: ”ne mogaše odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio“. Što im je preostalo: prihvatiti njegovu riječ ili ga silom ušutkati. Izabrali su ovo drugo. Izveli su ga van grada i kamenovali. Vjerovali su da će pod  gomilom kamenja umrijeti ne samo sv. Stjepan nego i Krist, kojega je naviještao.

Kakav je bio Stjepanov kraj? Dok su ga kamenovali, on moli i oprašta: ”Gospodine primi duh moj!… Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh“ (Dj 7,60). Veliki svetac pokazao se najvećim u najtežem času.

Isus je bio najveći na križu – najmanje shvatljiv, ali najviše Bog: krvario je i molio za krvnike: ”Oče oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk 23,34). Sv. Stjepan u času mučeničke smrti ponavlja njegove riječi praštanja i molitve. Krvlju, ljubavlju i praštanjem dokazao je svoju kršćansku zrelost: ljubav za Boga i čovjeka, makar taj bio i progonitelj.

Aleksandar Veliki zapitao je nekog mudraca: kako bi čovjek mogao postati Bog. Mudrac odgovori: ”Ako čovjek čini, što samo Bog čini“. Aleksandar je upitao dalje: ”A što može samo Bog“? – ”Ljubiti neprijatelje“ odgovori mudrac.

Ovaj odgovor nije daleko od Evanđelja. ”Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskoga koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima“ (Mt 5,44).

Jedan kršćanski pisac je napisao: ”Dokle god ne možeš moliti za one koji ti oduzimaju sve, pa i život nisi kršćanin“ (Papini). ”Krist nas je učio da nema ništa neoprostivo“, a sv. Stjepan je uzor praštanja.

Izvor: narod.hr/gospa-sinjska.hr


 1,173 total views,  3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.