13. siječnja Krštenje Gospodinovo – velika tajna o kojoj uvijek vrijedi duboko razmišljati

Isus se nije utjelovio u čovjeka stanja milosti prije Adamovog grijeha, nego u tijelo palog, smrtnog čovjeka nakon Adamovog grijeha. I to u svemu, osim što je sam bio bez grijeha. Stao je u Jordan među one koji su na rijeci priznavali i okajavali svoju grješnost, a ne među važne, bogate, poznate ili slavne ličnosti svoga vremena.


Blagdan krštenja Gospodinova nam poručuje da Božje utjelovljenje u našu povijest nije završeno onim što se dogodilo u Božiću, nego da se njegovo utjelovljenje nastavilo u prostoru i vremenu. Krštenje na Jordanu početak je jedne nove dionice na Isusovom životnom putu. To je trenutak u kojemu ga Bog javno očituje izabranom narodu i kojim on započinje u djelo provoditi plan spasenja čovjeka zbog kojeg se utjelovio.

Osim ovog uključivanja javnosti u događaj utjelovljenja i započinjanja Isusovog javnog djelovanja, krštenjem na Jordanu se dogodilo i još nešto. Dok se utjelovljenjem u betlehemskom djetetu Bog susreo s nama u našoj djetinjoj nevinosti, ovdje na Jordanu nam se pridružuje i u našoj grešnosti, onom jedinom što imamo, a da nam on nije dao, a što nas je do tada od njega dijelilo na tako drastičan i nepopravljiv način. Utjelovljenje nije značilo i ne znači samo da se Bog učinio čovjekom, nego je značilo i znači da je Bog u potpunosti na sebe preuzeo i našu ljudsku sudbinu, pa čak i onu obilježenu grijehom i grješnošću sa svim posljedicama tog stanja. Zapravo, on je baš zbog grešnosti i grešnog stanja i došao među nas, postao jedan od nas.

Nije utjelovio u čovjeka stanja milosti prije Adamovog grijeha, nego u paloga čovjeka nakon Adamovog grijeha, osim što je sam bio bez grijeha. Stao je u Jordan se među one koji su na rijeci priznavali i okajavali svoju grješnost, a ne među važne, bogate, poznate ili slavne ličnosti svoga vremena.

Poslanica Hebrejima ovo će opisati riječima: „Trebalo je da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći“ (Heb 2, 17-18), a Pavao će u poslanici Filipljanima ovome dodati: „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni”uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2, 6-8).

I ono što je osobito važno primijetiti je to da Otac nebeski, kako možemo čuti u današnjem evanđelju, prihvaća takav Isusov izbor glasom koji zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“

I treća božanska osoba, Duh Sveti silazi na njega poput goluba da bi, kako reče netko od crkvenih otaca prisjećajući se potopa iz Noinog vremena i goluba koji je objavio njegov svršetak, navijestila da prestaje brodolom svijeta i da dolazi spas čovjeku!

Osim što nas današnji blagdan potiče na razmišljanje o Gospodinovu krštenju, on nam također želi dozvati u svijest događaj i otajstvo našeg sakramentalnog krštenja. I nad nama su se tad otvorila nebesa, Duh Sveti je sišao i čuo se Očev glas kojim smo proglašeni sinovima i kćerima u Sinu.

Po krštenju smo ucijepljeni u Krista.

I svi, veliki i mali, i bogati i siromašni, mogu postati dionici tog krštenja samo ako postanu maleni, ako mu se u poniznosti pridruže, onako kako se on nama pridružio, jer, poručio nam je na jednom mjestu: „Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko“ (Mt 18, 3).

Pokušajmo postati svjesni ovoga otajstva krštenja.

Nakon krštenja mnogo puta smo obnavljali krsne zavjete u različitim situacijama,

pokušajmo razmišljati o riječima i obećanjima daju prilikom krštenja, one nose u sebi duboku tajnu vjere:

 

Odričete li se sotone?     O.: Odričem.

I svih djela njegovih?      O.: Odričem.

I svega sjaja njegova?    O.: Odričem.

Vjerujete li u Boga Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje?      O. Vjerujem.

Vjerujete li u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga. Gospodina našega, koji je rođen od Marije Djevice, trpio i bio pokopan, koji je od mrtvih uskrsnuo i sjedi zdesna Ocu?   O. Vjerujem.

Vjerujete li u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni?            O. Vjerujem.

To je vjera naša.

To je vjera Crkve.

Njom se dičimo.

Nju ispovijedamo u Kristu Gospodinu našemu.  

Odgovor vjernika: Amen (Tako je.)

 


Izvor: narod.hr/dubrovacka-biskupija.hr

3,328 total views, 3 views today

Komentar

0 Komentara

    Nema komentara!

    Trenutno nema komentara, ali vi možete biti prvi koji će ostaviti komentar za odabranu objavu.

    Postavite odgovor

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    %d blogeri kao ovaj: