13. siječnja Krštenje Gospodinovo – velika tajna o kojoj uvijek vrijedi duboko razmišljati

Isus se nije utjelovio u čovjeka stanja milosti prije Adamovog grijeha, nego u tijelo palog, smrtnog čovjeka nakon Adamovog grijeha. I to u svemu, osim što je sam bio bez grijeha. Stao je u Jordan među one koji su na rijeci priznavali i okajavali svoju grješnost, a ne među važne, bogate, poznate ili slavne ličnosti svoga vremena.


Blagdan krštenja Gospodinova nam poručuje da Božje utjelovljenje u našu povijest nije završeno onim što se dogodilo u Božiću, nego da se njegovo utjelovljenje nastavilo u prostoru i vremenu. Krštenje na Jordanu početak je jedne nove dionice na Isusovom životnom putu. To je trenutak u kojemu ga Bog javno očituje izabranom narodu i kojim on započinje u djelo provoditi plan spasenja čovjeka zbog kojeg se utjelovio.

Osim ovog uključivanja javnosti u događaj utjelovljenja i započinjanja Isusovog javnog djelovanja, krštenjem na Jordanu se dogodilo i još nešto. Dok se utjelovljenjem u betlehemskom djetetu Bog susreo s nama u našoj djetinjoj nevinosti, ovdje na Jordanu nam se pridružuje i u našoj grešnosti, onom jedinom što imamo, a da nam on nije dao, a što nas je do tada od njega dijelilo na tako drastičan i nepopravljiv način. Utjelovljenje nije značilo i ne znači samo da se Bog učinio čovjekom, nego je značilo i znači da je Bog u potpunosti na sebe preuzeo i našu ljudsku sudbinu, pa čak i onu obilježenu grijehom i grješnošću sa svim posljedicama tog stanja. Zapravo, on je baš zbog grešnosti i grešnog stanja i došao među nas, postao jedan od nas.

Nije utjelovio u čovjeka stanja milosti prije Adamovog grijeha, nego u paloga čovjeka nakon Adamovog grijeha, osim što je sam bio bez grijeha. Stao je u Jordan se među one koji su na rijeci priznavali i okajavali svoju grješnost, a ne među važne, bogate, poznate ili slavne ličnosti svoga vremena.

Poslanica Hebrejima ovo će opisati riječima: „Trebalo je da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći“ (Heb 2, 17-18), a Pavao će u poslanici Filipljanima ovome dodati: „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni”uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2, 6-8).

I ono što je osobito važno primijetiti je to da Otac nebeski, kako možemo čuti u današnjem evanđelju, prihvaća takav Isusov izbor glasom koji zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“

I treća božanska osoba, Duh Sveti silazi na njega poput goluba da bi, kako reče netko od crkvenih otaca prisjećajući se potopa iz Noinog vremena i goluba koji je objavio njegov svršetak, navijestila da prestaje brodolom svijeta i da dolazi spas čovjeku!

Osim što nas današnji blagdan potiče na razmišljanje o Gospodinovu krštenju, on nam također želi dozvati u svijest događaj i otajstvo našeg sakramentalnog krštenja. I nad nama su se tad otvorila nebesa, Duh Sveti je sišao i čuo se Očev glas kojim smo proglašeni sinovima i kćerima u Sinu.

Po krštenju smo ucijepljeni u Krista.

I svi, veliki i mali, i bogati i siromašni, mogu postati dionici tog krštenja samo ako postanu maleni, ako mu se u poniznosti pridruže, onako kako se on nama pridružio, jer, poručio nam je na jednom mjestu: „Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko“ (Mt 18, 3).

Pokušajmo postati svjesni ovoga otajstva krštenja.

Nakon krštenja mnogo puta smo obnavljali krsne zavjete u različitim situacijama,

pokušajmo razmišljati o riječima i obećanjima daju prilikom krštenja, one nose u sebi duboku tajnu vjere:

 

Odričete li se sotone?     O.: Odričem.

I svih djela njegovih?      O.: Odričem.

I svega sjaja njegova?    O.: Odričem.

Vjerujete li u Boga Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje?      O. Vjerujem.

Vjerujete li u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga. Gospodina našega, koji je rođen od Marije Djevice, trpio i bio pokopan, koji je od mrtvih uskrsnuo i sjedi zdesna Ocu?   O. Vjerujem.

Vjerujete li u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni?            O. Vjerujem.

To je vjera naša.

To je vjera Crkve.

Njom se dičimo.

Nju ispovijedamo u Kristu Gospodinu našemu.  

Odgovor vjernika: Amen (Tako je.)

 


Izvor: narod.hr/dubrovacka-biskupija.hr

912 total views, 48 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: