Zemljoradnja: prokletstvo ili blagoslov?

Zemljoradnja ili poljodjelstvo je naporan rad. U poljodjelstvu se ništa ne događa odmah, trenutačno i sada. Vrijeme koje prolazi od trenutka ulaganja truda i rada prilično je dugo. Plodovi tla uvijek dolaze s odlaganjem zadovoljenja potreba.

U zemljoradničkom poslu potrebno je veće strpljenje nego u drugim poslovima. Zadovoljenje potreba radi kojih je uložen rad u zemljoradničkom životu je prilično odgođeno i k tome neizvjesno. Plaća koja stiže svaki mjesec čini se većom nagradom i izaziva veće zadovoljstvo od uroda zemlje koji se ubire jednom godišnje. Stoga mnogi zaziru od zemljoradnje i radije se, kao izvoru svojeg uzdržavanja okreću poslovima koji donose sigurnija, pa makar i manja, mjesečna primanja. Zbog svoje težine i zahtjevnosti, zbog neizvjesnosti uroda i izloženosti vremenskim nepogodama zemljoradnički se posao i rad često doživljava najtežim oblikom uzdržavanja ljudskog života.

Vlada uvjerenje da se zemljoradnjom bave oni koji se nisu mogli baviti nikakvim drugim poslom, oni koji nisu završili nikakvu školu ili oni koji nisu dovoljno pametni da bi se bavili ičim drugim. Takva mišljenja svrstavaju zemljoradnike u najniži sloj društva, a zemljoradnju smatraju „djelatnošću iz nužde“ ili „Božjom kaznom“ za one koji se ne mogu ičim drugim baviti ili nemaju boljeg posla.
Biblijsko prokletstvo zemljoradničkog posla

I u Bibliji nalazimo tekstove koji priznaju težinu priskrbljivanja hrane zemljoradnjom. Jedan od najpoznatijih je: „S trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš“ (Post 3,17b-19). Ovaj se odlomak najčešće tumači kao Božje prokletstvo izrečeno zemlji i čovjeku. Mnogi smatraju da se upravo u ovom tekstu krije razlog zbog kojega se ljudski rod i zemlja nalaze u stanju suprotnosti i stanju neprijateljstva. Zemljoradnički posao i zemljoradnici osuđeni su na stalni napor koji ne donosi mnogo uspjeha. Teška je to kazna za učinjeni grijeh neposlušnosti Bogu. Ipak, uzmemo li u obzir alternativu ovoj kazni kojom je Bog zaprijetio čovjeku ako bude jeo sa stabla što je nasred vrta: „I ne dirajte u nj, da ne umrete“ (Post 3,3), tada se kazna teškog zemljoradničkog života ne čini baš tako strašnom.

Obrađivanje zemlje je šansa spasenja života. Fizički rad i s njime povezana muka i težina (usp. Post 3,18-19) nisu plod prokletstva. Rad na zemlji i obdržavanju njezinog tla plodnim ni prije čovjekove neposlušnosti Božjoj zapovijedi nije bio laka djelatnost. Nema govora o tome da je u edenskom vrtu sve „padalo s neba“. Rad je i ondje izazivao znoj na licu i tražio fizički napor. Razlika je u tome što je ostvarenje osnovne zadaće čovjeka da se brine za zemlju i priskrbljuje hranu sebi i svojoj obitelji postalo neizvjesno, nesigurno i opterećeno mogućnošću neuspjeha.

 

Biblijski tekst ovdje govori o stanju čovjeka koji unatoč radu više nije siguran u urod zemlje, a time ni za svoj život. Ipak, osuda čovjeka na zemljoradnju i nije baš neka osuda, nego nova prilika koju Bog pruža čovjeku da uzdrži svoj život, da sebi samome i svojoj obitelji priskrbi potrebnu hranu – kruh. Zemljoradnja je u takvom slogu misli izvor novoga života, a ne kazna i prokletstvo. Zemljoradnja je Božji blagoslov i pružanje nove prilike čovjeku da sačuva život koji mu je Bog dao.
Izbor blagoslova ili prokletstva

Između svih drugih poslova zemljoradnja pruža čovjeku priliku doživljaja ovisnosti njegova života o odnosu s Bogom i sa zemljom. Ali, s druge strane, zemljoradnički posao otvara vrata doživljaju sigurnosti vlastitog života ako je u dobrom odnosu s Bogom i sa svojom zemljom. Svrha zemljoradnje je priskrbljivanje hrane, a time i održanje života. Zemljoradnja je životvorna djelatnost. Samo iz zemlje raste novi život. Obrađivanje zemlje s povjerenjem Bogu otvara vrata života, ljudski rad postaje životvoran – suradnja i suživot s Bogom (opet) je moguć.

Odnos čovjeka prema Bogu ovisi o njegovom stavu prema zemlji i vlastitom zemljoradničkom poslu. U biranju stavova prema zemlji radi se o izboru života ili smrti. Unatoč poljuljanom odnosu Bog uvijek pruža novu priliku. Moguće je krenuti drugačijim putem. Mogućnost uspostave boljih odnosa vezana je uz osobnu odluku biranja između stilova života. Sve je stvar izbora – blagoslov ili prokletstvo, život ili smrt. Ne radi se samo o jednoj odluci. Poremećaj ili popravak odnosa plod je niza izbora. Moguće je izabrati biti sretan i zadovoljan zemljoradnik, moguće je s radošću primati svaki urod zemlje.

Moguće je biti zadovoljan sa svojim domom, u svom mjestu i na zemlji onakvoj kakva ona jest. Moguće je voljeti svoju zemlju, ma kako ona bila škrta i neplodna, pronaći u njoj zadovoljstvo i uživati u njezinoj ljepoti.

 

Piše: Dr. Đurica Pardon

853 total views, 3 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: