ZAŠTO I NEVJERNICI SLAVE BOŽIĆ Obitelj na pravom mjestu?

 A zašto i nevjernici slave Božić? – usred predbožićnog, »tankog« ali obiteljskog, ručka zaskoči nas šestašica Marta pitanjem od kojega i zalogaj skreće u krivi kanal. – Kažu da nema Boga, a onda se »raspekmeze« za njegov rođendan. Kako je to moguće?

– Pa… svima je to milo – kreće bakica-punica, najnevinije i najnaivnije što zna – svi se raznježe od topline jaslica, sve ih u srce dirne malo djetešce…

– Ali, bako, slave čak i oni koji ga psuju! I koji mi se stalno rugaju i zovu me »bogomoljka« i »časna«, samo zato što idem na misu! – ne čini se Marta baš zadovoljna odgovorom. – A sad se napuhavaju i hvale kakve će najnovije pametne mobitele dobiti pod bor! I tablete!

– Je, to su… – javljam se i ja, predosjećajući da bi nam uskoro svima mogle zatrebati tablete – valjda djeca onih 5,3 % koji se i po novinskim anketama hvale da će potrošiti za božićne darove više od 1000 kuna…

– Daj, daj ne »drobi« – diverzantski me prekinu moj šuro, slavni »Sin Oluje« – tol’ko ćemo svi potrošiti, pa čak i oni koji su izjavili da neće na darove potrošiti ni kune! Jer, darovat će sami sebi bogatstvo na stolu! Ko i moj Crni s posla, sin starih »crvenih«, koji se glasno hvali da je njemu »jedina božićna vrijednost odojak«!

– Heeh, sigurno ima i koju »badnjačku vrijednost« sličnog tipa? – promrmljah.

– Ne, ne, on je baš tom »duhovitošću« pričepio Dudu kad mu je ona počela govoriti o čarima badnjačkog posta…

– A ona, ta Duda – u sve je muževljeve poslovne tajne upućena i šurina Jasna – sve je to govorila samo da se pohvali kako je za badnjački post i nemrs, uz neizostavnoga »cara bakalara«, nabavila i lignje, dagnje, škampe, kozice, hobotnice, i samo »kilicu« bijeloga zubatca, za baku bez zubi…

– Pa, brate, – izbečile se puncu Juri oči kao imenjaku mu šaranu s Jaruna – koje »žderilo«! Kako na dan posta zgrešiti u neumjerenosti?! Ispast’ će da bi takvima bolje bilo da su umjereno jeli pajceka neg’ što će se ubiti u svim tim kolesterolnim člankonošcima i drugim morskim nemanima!

– Jadni nevjernici, kad nisu naučili ni kako se Božić slavi… – dopunjuje ga Sin Oluje, i njegov vlastiti.

– Jooj, kako ste zločesti… – baka se još trudi.

– Ma, znate – nastavlja šuro – kad ih gledam kako Boga pišu malim slovom, kad ih slušam po medijima što sve pričaju o braku, obitelji, spolu i rodu, i svim tim »ekstravagantseksualnim« orijentacijama…

– Jooj daj, i to sve pred djecom govoriš! – prekriva baka uši našoj mladeži.

– Djeca to sve i tako znaju triput više od nas! – odmahnu šuro i nastavi: – Ukratko, ja mislim da nevjernici slave Božić zbog onog »Ne!« koje su Svetoj Obitelji izricali svi oni betlehemski ugostitelji i drugi stanovnici. Valjda to obilježavaju i časte? Malo krivo shvatili…

– Ha, ha! Misliš, predoslovno – shvatih ja kud šuro cilja – da je Božić »blagdan obitelji protjerane u štalu«? Slave što je obitelj konačno, po njihovome, dospjela »gdje joj je mjesto«, u smrad na rub društva?

– Je pa da, zar to ne treba proslaviti? – potvrdi šuro, a punac prihvati: – Samo nek’ su čaše i tanjuri puni, a lampice gore! I… »nek’ Bog da zdravlja«, ha, ha!

– E, baš ste mi i vi neki vjernici! Što se petljate i druge sudite! – načas nas nadglasa Jelica, moja glasnija polovica. – Što mi znamo što i kako tko slavi? Ta, Božja dobrota dopire i tamo gdje ljudski um ne može!

– Misliš, srce? – priznah poraz, a »potpitah« ju tek toliko da »moja bude zadnja«.


Autor: Glas Koncila

 

941 total views, 2 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: