VII. tjedan kroz godinu Četvrtak 2.3.2017

Lk 9,22-25

(Mt 16, 21–23; Mk 8, 31–33)
Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«
(Mt 16, 24–28; Mk 8, 34 – 9, 1; Iv 12, 25–26)
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«

RAZMATRANJE: 

 

Čovjek koji je tjelesno bolestan podvrgava se različitim vrstama neugodnih zahvata.

Na primjer: pristaje na čišćenje rane koje će peći, prihvaća injekciju koje bodu i bole, dopušta da mu se izvadi zub, ponavljati fizioterapeutske vježbe koje iziskuju znoj i muku, uzima neukusne lijekove…

Sve to radi kako bi povratio zdravlje. Zna da muka i patnja koja je povezana s rehabilitacijom ima smisla jer na kraju dovodi do oslobođenja od boli, vraća snagu i tjelesnu kondiciju, vraća radost života.

No, čovjek boluje ne samo na tijelu i na psihi, nego i na duši. Ljudska narav ranjena posljedicama istočnoga grijeha sklona je zlu: oholosti, egoizma, ljubomori, ovisnostima…

Duhovna bolest (grijeh) je opasnija od one tjelesne jer može voditi k vječnoj smrti.
upravo započeta Korizma vrijeme je posebne duhovne terapije koja isto kao i tjelesna terapija ne može proći bez patnje, napora, gubitka…

U tom kontekstu treba razmatrati i današnji evanđeoski odlomak.

U prvom dijelu Isus govori o svojim učenicima da će zbog ljudske ljubomore doživjeti velike trpljenje. Potom, obraćajući se širem krugu ljudi, objašnjava da svi oni koji žele biti njegovi učenici moraju biti spremni na patnje i odricanje.

Onaj tko želi biti u potpunosti čovjek- po uzoru na Krista- mora ići protiv svojih sklonosti koje proizlaze iz grijehom ranjene naravi.

Mora se odreći samog sebe, ne dopuštajući da pobijede njegovi egoistični prohtjevi i porivi, želja da upravlja drugima i razne druge vrste požude…

Treba, po uzoru na Učitelja i zajedno s njime, nositi križ svojih svakodnevnih obveza i poteškoća.

Možda je dobro postaviti sebi pitanje: vjerujemn li stvarno da ova korizmena „duhovna terapija“, premda povezana s naporom i odricanjem, vodi k novoj slobodi, radosti i životu?

Što je najbolesnije (grješno) u mojoj duhovnoj sferi?

Koja ću „terapijska“ sredstva primijeniti da popravim ili poboljšam svoje duhovno zdravlje.

 

portal: rastimo u vjeri.com

1,187 total views, 2 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

%d blogeri kao ovaj: