Vidjeti Isusa

Isusa je stalno pratilo mnoštvo. Svi su bili umorni od ovozemaljskih tereta. Tražili su spas. Tražili su nekoga tko bi im pružio ruku pomoćnicu. Čovjek je u svojim silnim potrebama za ozdravljenjem, za oslobođenjem, za rješenjem problema, za ljubavlju, nalazio u Isusu svoju sigurnu luku i uporište. Isus je jednostavno svojom dobrotom i ljubavlju privlačio ljude k sebi. Njegov je govor bio spasenjski, ali jednako tako i njegova djela. Mnogi su u Isusu pronašli spas i oslobodili se svojih tereta. Ljudi su uz Isusa proživljavali svoje najsretnije trenutke, potpunu metamorfozu. Svi su imali pristup njemu prema Isusovim riječima: „Dođite svi k meni ako ste žedni ja ću vas napojiti. Potoci vode žive će strujati iz mojega boka!“

Među onima koji su dolazili Isusu bili su i neki Grci. Imali su želju vidjeti Isusa. To je bila njihova vjera u Krista. Grci su bili pogani koji su se priključili židovstvu, ali nisu postali Židovi u punom smislu, jer se nisu dali obrezati. Nisu, dakle imali udjela u starozavjetnom savezu. Oni su bili poput mosta prema poganima, koji će tek biti sudionici novoga saveza. Taj će se novi savez dogoditi po Isusovoj krvi i urezat će se u njihova srca i duše (Jr 31,33). Pošto je njihova vjera bila tek u povojima trebali su još svjedoke, koje poznamo po imenu Filip i Andrija. Svjedoci uvijek odigravaju vrlo važnu ulogu u rastu vjere. Bili su tako blizu. Njihova ih je čežnja vodila kroz mnoštvo.

Međutim događa se nešto neočekivano. Kao što je bio slučaj susreta s Nikodemom, izgleda da se Isus uopće ne namjerava dotaknuti njihove molbe, nego započinje govoriti o „svome času“. Što su tada osjećali? Jesu li osjetili nelagodu? Isus je znao što im je najviše potrebno. On im se dariva na jedan osobit način. To nisu očekivali. Susret s Gospodinom, kao i hodanje s njim, vrlo su zahtjevni! Govoreći o proslavi Isus ocrtava svoj put uzdignuća. To je Isusova smrt na križu koja je zapravo Isusova pobjeda – proslava. Isus nije gubitnik nego pobjednik. Po križu, koji je znak neshvatljive Božje ljubavi, Isus potpuno privlači k sebi sve ljude. Po križu, po Isusovoj proslavi darovan je ljudima Duh Sveti, kojeg simbolizira voda koja utažuje ljudsku žeđ. Na križu je najsnažnije progovorilo Isusovo srce. Tu se potpuno razlila ljubav.

Govor križa i govor o križu drukčiji je od našeg govora, od naših misli i ideja. Doći Isusu i upoznati ga moramo shvatiti u svjetlu križa. Vjernik nije samo promatrač. On se potpuno povezuje s Isusom. To je put služenja Isusu. Zato najveća želja vjernika jest da ga Krist potpuno oblikuje, tako da postane drugi Isus.

Isus za svakoga ima nadahnjujuću riječ. On najbolje zna kome, kako i što treba reći. Njegove riječi pogađaju ljudsku srž. Često su to vrlo jednostavne prispodobe kao što je usporedba o pšeničnom zrnu, koje mora umrijeti u zemlji da bi iz njega niknula klica bogata životom koja će jednom dati obilni rod. Time Isus govori o svome životu, ali također i o našim životima. Život se dobiva darivajući ga i gubeći. Isus umire na križu. Darivajući svoj život za sve, uzdignut je sa zemlje, poput stabljike pšenice. Umirati sebi znači rađati se na novo. Jedino vjernik koji svaki dan umire sebi kadar je širiti Isusovu ljubav. On zapravo postaje svjedok po kojem drugi imaju pristup Isusu.

Grci su željeli vidjeti Isusa. Kod Ivana riječ „vidjeti“ znači „vjerovati“. I mi danas čvrsto želimo vidjeti, osjetiti Isusa. Želimo hodati s Njim kroz život. I kao što se otkrio njima na osobit način, tako se otkriva i nama. Isus nam se otkriva po znakovima. To su sakramenti. Svakome prema njegovim mogućnostima i želji. Sposobnost se mjeri snagom darivanja sebe. Koliko ima još u meni sebičnosti starog čovjeka, koliko želje služenja drugima? Dok se sebično bojimo ne pada nam na pamet svakodnevno umiranje. No, tada ne možemo nikako donosite plodove. Duhovne oči zatvaraju se i ne možemo vidjeti Isusa. Prepustimo se njemu izlazeći iz vlastitog „ega“. Kada smo ljudski najslabiji i nemoćni tada najviše možemo pomoći drugima, jer po našoj nemoći Bog može djelovati. Kako i otkuda krenuti? Sigurno ti je ovo sve poznato. Poznaješ sebe i svoje slabosti. Ali kako izići iz njih, kako se osloboditi sebe? Potrebna ti je milost. Milost na milost. Dar vjere. Snaga za novi početak. Sve to ima Isus. Jedini se On u povijesti civilizacije deklarirao da to ima i zna. Mnogi su proroci nudili poboljšanje, sreću, trenutnu radost, a svijet nudi užitke. Ali život u punini, koji će zadovoljiti ljudsko srce i um, nudi samo Isus. I pokazao je svojim životom kako ga se živi. Zato, želiš li nasljedovati Isusa i doživjeti preobrazbu u novog čovjeka, najprije moli. Uđi u tišinu svoje sobe i svoje duše svakoga dana. Nema drugoga puta. Put je Isus. Onda ga traži sve što ti treba u savladavanju svakodnevnih mogućnosti, traži da znaš dobro izabrati. Moli za dar vjere da shvatiš i uđeš u tajnu križa, da ti on omili, a ne da od njega bježiš. Tajnu muke zna Isus. On ti može najbolje objasniti što to u tvom životu znači. Molimo i sada da nas se otvore srca i mognemo duboko zaživjeti Riječ.

 

autor:   Pater Arek Krasicki

1,351 total views, 4 views today

(Visited 162 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*