VELIKA SUBOTA – USKRSNO BDIJENJE

Od obreda Velikoga petka kroz cijelu Veliku subotu Crkva ‘šuti’. Navečer se vjernici okupljaju na bdijenje. Prva je Crkva uskrsnu noć provodila u pjesmi i molitvi pridružujući katekumene Kristu raspetom i uskrslom. Današnji obred Vazmenoga bdjenja sastoji se od službe svjetla s blagoslovom ognja i Vazmenim hvalospjevom; službe riječi sa sedam starozavjetnih i dva novozavjetna čitanja koja iznose ključne događaje povijesti spasenja; krsne službe s litanijama svih svetih, blagoslovom vode, krštenjem odraslih ili obnovom krsnih obećanja; euharistijske službe pod kojom novokršteni donose misne darove te prvi put blaguju Tijelo Kristovo.

Služba svjetla – u samoj crkvi ugašena su svjetla, a predsjedatelj pred crkvom blagoslivlja oganj kojim će biti zapaljena uskrsna svijeća. Možda bi ovdje bilo zgodno spomenuti simbolizam svijeće; svijeća je djevičanski plod pčela, i zato je prikladna da bude simbol Krista, Sina djevičanske Majke. U uskrsnu svijeću predvoditelj slavlja ucrtava križ te prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta. Nakon toga se svijeća pali od blagoslovljenog ognja i nosi kroz Crkvu s tri ‘postaje’; pri dnu crkve, u sredini i pred oltarom. Đakon ili onaj koji nosi svijeću podiže je i pjeva: “Svjetlo Kristovo”. To znači: “Svjetlo koje je sam Krist.” Na taj poklik vjernici odgovaraju: “Bogu hvala!” Nakon toga slijedi Vazmeni hvalospjev, čiju je ljepotu potrebno doživjeti slušanjem.

 

“Ovo je noć koja svjetlošću stupa
rasprši tmine grijeha.
Ovo je noć koja danas po svem svijetu one,
što u Krista vjeruju,
od tmina grijeha i od opačina otima,
vraća milosti i pridružuje svetosti.
Ovo je noć, u kojoj je Krist
raskinuo okove smrti
i kao pobjednik od mrtvih ustao.”
 

Vazmeni hvalospjev

Služba riječi je dugačka zato što su vjernici u starini željeli dočekati zoru uskrsnog jutra razmatrajući “divna djela što ih je Gospodin Bog svome narodu od početka činio, vjeran svojoj riječi i obećanju” (Rimski misal), a samo krštenje dijelilo se u zoru i liturgija je završavala euharistijskom službom. Iz Staroga zavjeta imamo sedam čitanja koja govore o značajnijim Božjim zahvatima u povijesti izraelskog naroda. Iza svakog čitanja celebrant moli molitvu koja je povezana s pročitanim. Nakon posljednjega Starozavjetnog čitanja slijedi Slava koja se nije pjevala u vremenu korizme. Slijedi čitanje Pavlove poslanice te evanđelje o otkriću praznog groba koje nam donosi Luka.
Krsna služba započinje blagoslovom vode kojem prethode Litanije svih svetih. Nakon blagoslova vode slijedi odricanje od grijeha, to jest od Sotone, te ispovijest vjere. Vodom će zatim biti kršteni odrasli katekumeni ili djeca koja će se krstiti u ovoj noći. Ako nema kandidata za krštenje, tada predvoditelj škropi sve prisutne vjernike u znak obnove krsnih obećanja koja su dali Bogu osobno ili su ih dali njihovi roditelji i kumovi.
Euharistijska služba je u Vazmenom bdjenju vrhunac Kristove prisutnosti u ovoj noći nakon što smo ga doživjeli prisutnog u simbolu uskrsne svijeće, preko prisutnosti u riječi te u krštenju. Euharistija ostvaruje prisutnost Krista pod prilikama kruha i vina, koji je među nama prisutan u svakodnevnom životu kao Uskrsli, a posebno u svakom euharistijskom slavlju kada nam daje samog sebe za naše suobličenje njemu Proslavljenom.

O blažene noći koja spaja zemlju s nebom, a čovjeka sa Stvoriteljem“, veli hvalospjev uskrsnoj svijeći. Misterij te noći je velik jer spaja nespojivo: nebo i zemlju, čovjeka i Boga. Stoga kršćani, već od najranijih vremena i bdiju za vrijeme te noći kako bi spremni dočekali ostvarenje svoga velikog misterija, tj. prijelaz iz zemlje u nebo i tako postali božanski sinovi i kćeri. Eto to je uskrs: prijeći iz zemaljskog u nebesko, iz ljudskog u božansko. A Izraelci, prvi Božji narod, su već i prije Krista bdjeli za vrijeme ove noći jer su se prisjećali oslobođenja Božjeg naroda iz egipatskog ropstva, što je slika ovog našeg uskrsnog oslobođenja od zemaljskog i smrtnog.

Krist je naš Spasitelj koji nas je ponovno priveo Ocu da nas On može priviti na svoje grudi. I to je pravo i istinsko oslobođenje da možemo biti i živjeti slobodu sinova Božjih, slobodu Uskrsa.

Taj privilegij, odnosno pravednost, darovana nam je ove noći Kristovim uskrsnućem, a mi je primamo sakramentima krštenja i Euharistije. Stoga se i radujemo jer je ovo noć našega oslobođenja, posinjenja i slobode, tj. noć novoga čovjeka, novoga stanja, novoga čovječanstva jer sve što je porušeno nanovo se obnavlja, ono što je ostarjelo se pomlađuje i sve se, po Kristovu uskrsnuću, vraća na početak kako ga je htio i stvorio Bog Otac.

715 total views, 2 views today

(Visited 157 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*