Uskrs ostaje u velikim i malim tjednima našeg svakodnevnog života

Nema veće opasnosti nego izreći istinu.
Kolika je sablazan za ovaj svijet bila pojava Krista?

Pilat je pred Istinom zbunjen, Židovi sablažnjeni, učenici u smrtnom strahu. Istini je uvijek ista sudbina – razapinjanje. Onaj koji jest Istina umro je na križu ovoga svijeta da bi u njega unio vlastito svjetlo i uništio mrak grijeha, propasti, da bi porazio svijet laži i smrti.  
Znak i našeg vremena je ostao isti – progon Krista, Istine i Kristovih učenika. Trajni su urlici mase koja predaje svoje živote u službu umilnog, ugodnog, korisnog, praktičng, isplativog… Nama, Kristovim vjernicima nije ići tim putem. Nama je zadan smjer koji za odredište nema mjesto nego Osobu – Boga. Mi smo ljudi Uskrsa! Naša je vjera pouzdana, jer grob je prazan, promijenila se stvarnost svijeta. ”Grob je otvoren!”  Neviđena istina zaprepašćuje…

Uskrs je kozmička eksplozija ljubavi koja zaista stvara i daje novi, vječni život. Vječni život, život u Bogu! I život i čovjek i Bog i vječnost – tajna za tajnom… Vječnost u Bogu više je od zagonetke jer zagonetku još možemo nekim vlastitim doumljivanjem i uz više truda odgonetnuti, ali tajna ostaje sve dok nam je njezin Tvorac ne prišapne, dok i sami u nju ne budemo uvedeni i budemo njezin dio. Samo se vjerom u Boga Tvorca i Spasitelja Uskrsu možemo radovati, zahvaljivati i nadati se – i to nadom koja je veća i pouzdanija od običnog ljudskog optimizma – jer naša nada je već ostvarena u uskrsnuću Kristovom – kojeg je i nama obećao.

Uskrsna radost upravo je proporcionalna našoj vjeri. Može biti da nas događaji Velikog petka više doimlju od samog Uskrsa, da smo istinskiji u proživljavanju i razumijevanju muke Gospodinove.  Shvatljivo je to jer nama traje naš čas, nama se izmjenjuju veliki i mali tjedni u kojima su dani našeg neprestanog umiranja. A umrijeti se svakako mora – u svakom smislu i sadržaju. Nijedna smrt, koja treba u nama zatrti svaki grijeh, sve što nije ljubav po Božjoj mjeri i smislu – nije niti laka niti bezbolna. Neprocjenjiva je prednost znati i vjerovati da naša smrt nije besmislena,  dapače – da prijeko je potrebna – jer je potrebno da sjeme umre kako bi plodilo novim životom. Zato je i radost Uskrsa zapravo tiha, duboka, pomno čuvana u našim gornjim sobama srca, stražnjim odajama duše, primjerena našem času, našoj dionici križnog puta – u vjeri i ljubavi – i nadi! Nije ni logično da radost Uskrsa bude rajske naravi – a ne malo puta bismo baš to – odmah i sada – Nebo i Raj- i sve!- odjednom sve… No, mi imamo Oca kojemu vjerujemo i tom vjerom dana nam je drugačija dioptrija i perspektiva – pa naši vidici budu i veći od rubova naših križeva jer gledaju u Krista. Vjerom molitva odustaje od traženja da se i Bog pridruži našoj zagledanosti u križ kojeg nam je nositi. Kristova blizina, njegova raspetost u nama, njegova ljubav čini nas drugačijima, čini da ucijepljeni u njega diše u nama Uskrs, novi život. Samo novi čovjek koji živi po vjeri, u Bogu može umrijeti i biti veći od svog križa. Prepoznao je to rimski satnik i shvatio – Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji! Mi budimo njegovi učenici, budimo mu prijatelji, budimo mu nalik – ljubimo i budimo svjedoci Istine koja je spasila nas i svijet. Život je za nas vjerovati, ljubiti i umirati sebi i svijetu da bi Krist u nama živio i pobjedio – jer naša je vječnost djelo Njegove ljubavi.

Uskrs se rađa, on nastaje u velikim i malim tjednima, u našim svakodnevnim križevima i umiranju, u tišinama i polaganju u grob potpuno ogoljeni, svučeni od svake ponižene ljudskosti, otuđeni od svijeta, zadržanog daha i u pouzdanom čekanju Božjeg izdaha – da bismo ušli u  slavu koja je Bog! Božja ljubav nas je odabrala i već slavi zvonima našeg Uskrsa. Nije li to istina koja zapanjuje, ali i hrabri, osmišljava, posvećuje. Radujmo se i zahvaljujmo Bogu na svemu – Onome koji nas je odabrao da budemo bogati životom, da mu budemo djeca, a on naš Otac i Bog – za sada i cijelu vječnost.


Autor: Zrinka Milanović/laudato/M.S.

257 total views, 3 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

%d blogeri kao ovaj: