to se više približavamo Bogu, to su naša djeca više blagoslovljena

Poznati dušebrižnici, bračni par John Loren i Paula Sandford, brojnim kršćanima odgovaraju na pitanje:
Kako najbolje pomoći svojoj odrasloj djeci

Brojni su nas kršćani pitali kako najbolje mogu pomoći svojoj odrasloj djeci. Mi im na to odgovaramo neka pročiste svoja srca. Jer, vrlo se malo toga događa u srcima roditelja a da bilo ne blagoslivlja, bilo ne šteti njihovoj djeci.

 

Kada je David sagriješio s Bat-Šebom, umro mu je sin (2 Sam 12,14). Jeroboamova je loza izumrla jer je častio druge bogove (1 Kr 14,10). Čak je i njegov pravedni sin imao umrijeti, iako mu je makar priređen dostojan ukop „jer se jedino na njemu našlo nešto što se u kući Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu“ (r. 13). Nebrojeno su puta u Starome zavjetu grijesi otaca donijeli smrt njihovim sinovima i kćerima. Danas imamo Križ kako bismo s time izlazili nakraj. No, sve dok obiteljski grijeh ne bude priveden na Križ, sve što su roditelji učinili ili pročišćuje ili, naprotiv, zamućuje tijek voda Gospodnjih k njihovoj djeci.

 

To je kao da stojimo u rijeci dok su nam djeca nizvodno. Naša čistoća sladi vodu koja dolazi do njih. I prije i poslije rođenja na neki su način u nama blagoslovljena. Mogao on to razumjeti ili ne, svaki bi roditelj trebao u vjeri prihvatiti kako njegova djeca primaju velike blagoslove što se on više približava Bogu: „Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima (…)“ (Izr 13,22). OVO JE UVJET I SREDSTVO BLAGOSLOVA ZA NAŠU DJECU Biblijska krepost koju obnavljamo uskrisujući svoj osjećaj za nasljeđe nije ništa drugo doli svetost.

 

Svetost je pak nešto posebno: „Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu“ (2 Kor 7,1). Primijetite međutim kako je ovo povezano s dvama zadnjim recima šestoga poglavlja, koji govore o posinjenju, kao i s dvanaestim poglavljem Poslanice Hebrejima, s obzirom na Božji odgoj i naš oprez da ne proklija nikakav gorki korijen i „ne zarazi mnoge“ (r. 15). Naša svetost time postaje uvjetom i sredstvom blagoslova za našu djecu, napose kako ne bismo okužili vode u kojima će naša djeca, kao i djeca naše djece, plivati do u vječnost.

 

U tom je smislu naša svetost izravna funkcija skrbi i njege naše djece. Ne postoji privatni, pojedinačni, tajni ili skriveni grijeh – kao ni blagoslov ili posvećenje, koji bi ostali bez učinka ili bili izgubljeni. Nijedno dobro djelo, ma kako skrovito učinjeno, nikada ne može biti izgubljeno. Naša djeca primaju baštinu na temelju nepromjenljiva zakona. Naša je molitva da čovječanstvo povrati taj osjećaj zajedničke pripadnosti u jednu jedinstvenu obitelj. Iz knjige „Obnova kršćanske obitelji” autorâ Johna Lorena i Paule Sandford. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi Izvor: 

 

Iz knjige „Obnova kršćanske obitelji” autorâ Johna Lorena i Paule Sandford.
Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Autor: book.hr

2,836 total views, 182 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: