Tijelo Kristovo te treba – VJERA RAZGONI TAMU DEPRESIJE

depresija

Tehnički joj je naziv depresija, ali se ne može obuhvatiti riječju. Osjećaš se otupljen, no ipak te boli glava; prazan, no unutar tebe sve vrišti; umoran, no prepun strahova. Ono što ti je nekoć pričinjavalo zadovoljstvo sad jedva da privlači tvoju pozornost. Mozak kao da ti je u magli. Osjećaš se kao da si pritisnut utegom.

Sjećaš li se vremena kad si još imao ciljeve? Onoga čemu si se veselio? Možda je to bilo nešto sitno poput odlaska u kino petkom navečer ili posao koji si htio obaviti. A sad imaš vrlo malo ciljeva. Preživjeti dan čini se već dovoljno.

Primjećuješ li kakav je život bez ciljeva? Svaki dan je isti. Nema ritma rastućeg iščekivanja, zadovoljenja, a potom odmora. Svaki dan sa sobom donosi strašnu monotoniju, a bojiš se da će i sutra biti baš kao i danas. Zatravljenost života kao da te ubija.

San? To je tek kaos. Nikad ti ga dosta. Ćak se ni ne sjećaš kakav je to osjećaj buditi se okrijepljen.

Jesi li ikad vidio slike Pabla Picassa iz njegove plave faze? Ako nađeš knjigu o Picassu, možda ćeš htjeti baciti pogled. Te slike nikako nisu ohrabrujuće, ali ćeš barem shvatiti da nisi sam. Potaknut problematičnim ljubavnim odnosom, naslikao je niz slika na kojima ljudi djeluju beživotno, a sve je u nijansama plave i sive. Je li to on pretakao svoje osjećao u svoju umjetnost ili je vjerno dočaravao svijet na način na koji ga je uistinu i vidio? Kako god tomu bilo, nema dana okupanih suncem kad si u depresiji, samo tmurno naoblačeno nebo i jednolični bezbojni svijet.

Picasso nije bio jedini koji se borio s bolešću koja je kasnije postala poznata kao depresija. Abraham Lincoln, Winston Churchill, veliki britanski propovjednik Charles Spurgeon, misionar David Brainard i prevoditelj Biblije J. B. Phillipssamo neki su od glasovitih i naobraženih ljudi koji su govorili i pisali o svojim borbama. Dakle, premda se možda osjećaš samim, mnogi su hodali tim putom prije tebe, a mnogi njime hodaju i danas.

Ako ti bilo što od ovoga zvuči poznato, nastavi čitati. Već imaš razloga za nadu. Sama činjenica da si spreman pročitati ovo, nešto što nije apsolutno neophodno, već je sama po sebi značajan korak naprijed.

Ovaj tekst bit će koncizan koliko god to bude moguće. Ovo je samo skica karte koja pokazuje put kroz depresiju. Ako se ne budeš slagao s bilo čime, usprotivi se. Ako ti se čini previše, ostavi ovaj tekst i vrati mu se kasnije.

Na samom početku trebao bi znati da ova karta naposljetku vodi k Isusu Kristu. Vodi k osobi radije nego k tehnikama. Neki kažu: “Isus ne funkcionira”, “Pokušao sam i sam, ali sam još uvijek podjednako deprimiran”. Ali razmotri ovo: Isus tvrdi da je put, istina, život, izvor nade, ljubavnik naših duša, sluga, brat, prijatelj, onaj koji čuje i djeluje, onaj koji te nikada ne napušta. Nijedna terapija ni lijekovi ne daju takve smione tvrdnje.

Ako ti se Isus i Sveto pismo čine praznim floskulama, a možda oni to i jesu, imaj na umu da tebi sada sve zvuči pomalo prazno. Ono što se sada čini trivijalnim, postat će dubokoumno kako ti budeš počinjao posvješćivati njihovu stvarnost.

Kako mogu bilo što učiniti kad ništa ne osjećam?

E, tu je problem. Mnogi poduzimaju stvari upravo zato što osjećaju da bi ih trebali činiti. Ustaju ujutro jer osjećaju da bi trebali otići na posao ili osjećaju da bi trebali izbjegavati šefova pitanja kada zakasne ili osjećaju da bi trebali izbjegavati siromaštvo. Osjećaji nama upravljaju mnogo više nego što mi to mislimo.

U depresiji ništa ne osjećaš (ili ono što već osjećaš, neće te motivirati da učiniš bilo što korisno. Primjerice, osjećaš se kao da bi mogao umrijeti, vrištati, trčati, nestati, izbjegavati). Kako ljudi kojima upravljaju osjećaji mogu postavljati ciljeve, imati svrhu ili se motivirati ako ništa ne osjećaju?

U početku ćeš morati naučiti novi način življenja. Morat ćeš biti poput žene čiji mišići još uvijek rade, ali su joj prestali slati informacije o njezinim udovima. Ona nije bila paralizirana, ali, kad bi zatvorila oči, nije znala stoji li, poseže li za nečim ili se odmara. Ponekad bi pogledala u zrcalo i primijetila bi da je svoju desnu ruku ispružila uvis u zrak, a da toga nije bila ni svjesna. Čak nije mogla ni hodati jer nije znala gdje su joj noge. Postupno, gledajući se u zrcalu i promatrajući svoje tijelo, a ne osjećajući ga, ponovno je prohodala. Nakon mnogo vježbanja hodanje je za nju postalo ponovno prirodan osjećaj. Ali je morala naučiti novi način življenja i kretanja.

U depresiji taj novi način življenja jest vjerovati u i djelovati po Božjoj riječi, a ne osjećati Božju riječ. To je življenje po vjeri. Da parafraziram “vjera je već neka uvjerenost u zbiljnosti koje ne osjećamo“. Drugim riječima, kad postoji razmimoilaženje između onoga što ti osjećaji govore i onoga što stoji u Svetom pismu, pobjeđuje Sveto pismo. Dobiješ li bilo koji drugi rezultat, zapravo govoriš Bogu da se Njemu ne može vjerovati. “Bog ne govori istinu. Ne mogu Mu vjerovati. Vjerovati mogu samo sebi.” A to vjerojatno nije ono što želiš reći. Možda želiš reći da ne razumiješ ono što Bog radi, ali nijekati da Bog govori istinu samo po sebi je neistina. Ne vjeruj u to. Bog  jest istina.

Evo jednog primjera tog novog načina življenja. Osjećaš se kao da nemaš svrhe ni nade. Nema razloga za ustajanje iz kreveta, za rad, ljubav ili život. Osjećaš to u cijelom svom biću. Međutim, Bog pobija te osjećaje na svakoj stranici Svetog pisma. Primjerice, „Od srca žarko ljubite jedni druge” .To je izjava sa svrhom. To je razlog za ustajanje iz kreveta. Moraš se boriti s osjećajem paraliziranosti kako bi mogao ljubiti drugu osobu. Čemu to? Jer ti je to osobno povjerio Bog sami, Kralj kraljeva.

Ako si Kraljev sluga, a ti to jesi, i On od tebe zatraži da nešto učiniš, upravo ti je dao svrhu življenja. I tek kad ti Kralj kaže da te više ne treba, tek tada je kraj tvojoj svrsi, a to se, naravno, neće nikada dogoditi s pravim Bogom. On kaže da Njegova svrha za tebe traje čitavu vječnost.

Da stavimo tvoju svrhu u najširi smisao riječi – tvoj je posao veličati Boga, sve na slavu Božju činite. Veličati Boga znači proslavljati Njegovo ime. Njegova čast i Njegov ugled postaju važnijima od tvojih vlastitih.

Veličati Boga. Zvuči li to kao klišej? Premda to zvuči dosta nepraktično, zapravo je vrlo konkretno. Provodi se u malim, katkad privatnim koracima vjere i poslušnosti. Možda drugi to ne vide, ali ako ti činiš bilo što zbog Isusa i onoga što je Isus učinio za tebe – od češljanja kose do prodavanja svega i postajanja misionarom – tada slaviš Boga.

Želiš li opipljivi poticaj? Postoji dobar dokaz u Svetom pismu da kad tražiš Boga i Njegovo kraljevstvo, tvoje će nevolje postati lakšima

Slušaj

Dok razvijaš jasnu izjavu svrhe, trebao bi imati nekoga tko će ti je pomoći dotjerati, podsjetiti te na nju i pročitati ti je. U tom trenutku tvoj će posao biti slušati. Možda si dosad slušao svoje vlastite misli, ali sad moraš slušati što Bog govori u svojoj Riječi i što Bog govori kroz druge.

Slušanje zvuči pasivno, ali to je težak posao. Jakovljeva poslanica podsjeća nas da smo skloni „pukom slušanju“ poput ljudi koji gledaju naš odraz u zrcalu i odmah potom zaborave kako izgledamo. Dakle, kada čitaš ili slušaš o istini i ljubavi, nemoj samo puko slušati; uistinu čuj.

A što ćeš čuti? Kada govori trojedini Bog, On neminovno govori o Isusu. Isus je taj koji je imao samilosti prema onima koji pate, a On i razumije one koji pate jer je njegova bol nadmašila našu vlastitu. Jesi li ikada primijetio da kada slušaš nečiju tuđu patnju, posebice ako je ta patnja bila silna i intenzivna, da se tvoje vlastite nevolje čine lakšima? Takvo slušanje barem odvlači pozornost od naše vlastite patnje, a i shvaćamo da nismo sami. To se događa kad uperiš pogled k Isusu i slušaš.

No, nastavi slušati. Čak i ako se možda osjećaš odbačenim od drugih, Isus te neće odbaciti (Ps. 27:10). Okreni se k Njemu u vjeri – čak i s mrvom vjere – i On te nikada neće zapustiti i neće te ostaviti (Heb. 13:5). On ti se na to zaklinje.

Jesi li ikada primijetio da kada slušaš nečiju tuđu patnju, posebice ako je ta patnja bila silna i intenzivna, da se tvoje vlastite nevolje čine lakšima?

Ljubav te ne gane uvijek? Promisli o tome. U Njegovom prisustvu upravo je potrebna cijela vječnost da bi se samo počelo poimati ljubav. Ako te ona sada ne gane, hoće s vremenom. Njegova je ljubav poput ljubavi dobrog roditelja prema djetetu koje ne razumije pojedinosti roditeljske ljubavi. Drugim riječima, moguće je da to dijete povremeno misli da ga roditelj ne ljubi, ali je ljubav tog roditelja prekompleksna i predivna da bi je dijete razumjelo. Dijete je rastuženo jer se više ne može igrati u blatu, ali roditelj ga upravo kupa i sprema za put u Disneyland. Ako ne možeš vidjeti tu ljubav, nastavi slušati evanđelje. To jest, prema Božjem planu, Isus je umro za grešnike poput nas. To je prekrasna i duboka ljubav. Ako i ne zvuči prekrasno, možda si zaboravio da si grešnik. Naposljetku, Isus nije umro za dobre ljude kojima je bio potreban duhovni poticaj, On je umro kako bi u svoju obitelj doveo otuđene i osuđene neprijatelje.

I mnogo je toga još što Bog govori, ali je prelagano odlutati i pomisliti: „Ovo ne pomaže“. Kao što je primijetila jedna žena: „Nikakva količina ljubavi od ili prema drugima – a bilo je toga u izobilju – nije mogla pomoći. Nikakva prednost u vidu brižne obitelji ili fenomenalnog posla nije bila dovoljna da prevladam bol i beznađe.” U tom trenutku vrijeme je da razmisliš.

Razmišljaj

Ako si deprimiran i slušaš samoga sebe kako razmišljaš, vjerojatno ćeš čuti misli koje su crne, beznadežne, pesimistične i kritične ili samokritične. Ma gdje te misli započinjale, one rijetko kad prestaju dok ne stignu do najočajnijeg mogućeg mjesta. Primjerice, ako ti netko dadne kompliment zbog dobro odrađenog posla, uvjeren si da je to bilo samo zato da ublaži udarac koji će uslijediti zbog skorog otkaza i da je ta osoba stvarno znala kakav si posao odradio, da bi i dobio otkaz i …

Čitav taj proces je automatski. Samo ga načni i nema mu kraja. Mentalni autopilot. Činjenica da ti se um osjeća kao da je u vječnoj magli znači da nisi sposoban poduzeti taj Herkulov napor potreban za mentalne korekcije.

Moraš početi razmišljanje, ali ne automatskim razmišljanjem, nego svrhovitim razmišljanjem. Tvoje razmišljanje mora biti vođeno Svetim pismom. Težak posao? Da. Svaki mentalni napor bit će posao. Trenutačne promjene? Vjerojatno ne one koje su tebi očigledne. Ali to moraš učiniti. Tvoje trenutačno razmišljanje skreće prema beznađu i očaju. Moraš biti spreman na borbu.

Ako nisi voljan raditi na tome, moraš se pitati želiš li se uistinu promijeniti. Možda to zvuči čudno, ali mnogi to ne žele. Posao koji to obuhvaća ne čini se vrijedan rezultata, ne sviđa im se s čime će se sve morati suočiti kada više ne budu deprimirani ili su vjerni svom vlastitom stilu života, očekujući da će se, umjesto njih, promijeniti svijet oko njih.

Dakle, razmisli. Želiš li se uistinu promijeniti?

Ako vidiš da si manje sklon promjenama nego što si to mislio, moraš se vratiti i ponovno razmisliti o svojoj svrsi. Neki se koriste svojom djecom kao motivacijom za promjenu, ali djeca nisu dovoljno moćan razlog. Tvoje bi te crne misli vrlo brzo uvjerile da bi i tvojoj djeci i svima drugima bilo puno bolje bez tebe. Jedini dostatan razlog jest taj da si pozvan da na zemlji predstavljaš Boga, On je tvoj Gospodin koji te ljubi, a ti si Njegovo dijete, sluga – odaberi sam. Živiš zbog Njega.

Ako ni to nije dovoljno, morat ćeš se vratiti na slušanje. Traži od nekoga da ti kaže tko je to Bog. Kad ti je um u magli, teško je podsjetiti samoga sebe, zato pitaj nekog drugog. Traži od nekog da ti kaže da Bog Stvoritelj živi i da je On poslao Isusa da umre za grijehe ljudi poput nas, koji su ignorirali Boga i bili Njegovi neprijatelji. Traži od te osobe da te uvjeri u to da je Bog dobar. Traži od te osobe da nastavi govoriti sve dok to ne zazvuči poput dobre vijesti i dok u to ne povjeruješ.

Razmisli o ovome. Da nisi deprimiran, sa strahopoštovanjem bi promatrao sve što je Bog učinio. Jednostavno bi se naklonio i, poput tolikih drugih koji su razumjeli Božju ljubav i prisustvo, rekao: „Nisam vrijedan, ali sam zahvalan“. Ne odustaj od slušanja ovih istina. One će te promijeniti. Ne odustaj.

Što govori tvoja depresija? Što ona znači?

Dok pokušavaš čuti, slušajući o Kristu i svojoj svrsi života, sljedeći korak u vježbanju razmišljanja jest upitati se: “Što mi govore moji osjećaji?” Tvoji ti osjećaji govore nešto o tebi.

To je tako sa svim emocijama: strahom, ljutnjom, iščekivanjem, užasom i tako dalje. Njih obično izazivaju određene okolnosti u našim životima, ali oni su tvoj odgovor na taj događaj i tvoje tumačenje tog događaja. Drugim riječima, oni te otkrivaju. Primjerice, ako dobiješ neki neočekivani račun, to može prouzročiti financijske brige. Ali ako si opsjednut i kronično zabrinut za svoju financijsku budućnost, taj strah otkriva u što si uložio svoje povjerenje: uložio si ga u samoga sebe umjesto u svoga Boga. Tvoje te emocije otkrivaju.

Mojsije je upravo to rekao Hebrejima dok su lutali pustinjom. Učio ih je da poteškoće života u pustinji samo iskušavaju ljude „da dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovjedi Njegove ili nećeš“ . Kad su ljudi bili nezadovoljni pa čak i ljuti, govorili su mnogo više o sebi nego o pustinji.

Isto to vrijedi i za depresiju: depresija govori nešto o tvom srcu. Pitanje je što to ona govori? I upravo o tome trebaš razmišljati. Promisli malo o sljedećim mogućnostima. Koja od njih daje riječi tvojim osjećajima klonulosti duhom?

  • „Strah me je.“

Strah me je
donijeti pogrešnu odluku
od neuspjeha
od izloženosti
od gubitka voljene osobe
da će me napustiti
da neću imati sve pod kontrolom
od smrti
od onesposobljavajuće bolesti
da ću vidjeti Boga
svega

  • „Kriv sam.“ ili „Sram me je.“

Kriv sam zbog
svog vlastitog grijeha
neispunjavanja svojih vlastitih normi uspjeha umjesto Božjih
neodobravanja od strane ljudi čija su mi mišljenja postala važnija od Božjeg
življenja kao da moram Bogu otplatiti svoje grijehe, a, zapravo, je način da slavim Boga da se složim s time da je On platio za sve
savjesti koja prosuđuje na temelju nepotpunih podataka (npr. preuzimam odgovornost za grijehe drugih ljudi)

  • „Izgubio sam nešto.“ Čest osjećaj u depresiji jest osjećaj praznine, kao da si izgubio nešto ili nekoga. To može biti posao, zdravlje, mladost, novac ili osoba. Osjećaš se kao da ti je umrla voljena osoba. Ali depresija je više od ucviljenosti. To je pomahnitala, bjesomučna ucviljenost. Najvjerojatnije je stvar koju si izgubio bila tebi poput boga. Upravo si u nju položio svoju nadu i povjerenje.
  •  „Potrebno mi je nešto.“ Govori li ti depresija da ti je potrebna ljubav, važnost, ugled ili neka druga psihološka želja? Svi mi uživamo u tim stvarima kad ih imamo, ali katkad one postaju važnijima nego što bi trebale biti. Primjećuješ li što se događa kad tvoje želje postanu najvažnije? Tvoje se želje tad preobraze u potrebe. Osjećaš se kao da ih moraš imati da bi mogao živjeti. To je požuda, a požuda uvijek želi još više. Nikad nije zadovoljena. Uvijek se osjeća praznom.
  • „LJUT SAM.“ Vjerojatno si čuo da je moguće da depresija govori: „Ljut sam”. Obično smo ljuti zato što nismo dobili ono što smo željeli od Boga samoga. To ne znači da pomišljaš ubilačke misli o drugima i da dižeš stisnutu pesnicu na Boga, mada bi i to mogao. Potraži mirnije izraze ljutnje, kao što su jadanje, jadikovanje, nemogućnost opraštanja ili samosažaljenje. Ako ih ne pronađeš, potraži ih ponovno. Već ćeš ih naći.
  • „Moram nešto izbjegavati.“ Promisli što bi ti bilo neugodno kad više ne bi bio deprimiran. Bi li se morao suočiti s nečim što želiš izbjeći, kao što je to osoba, financijske poteškoće ili odgovornosti koje sa sobom donose mogućnost neuspjeha? Mentalna magla i tjelesni umor depresije pomažu ti u izbjegavanju razmišljanja o nekom poglavito zabrinjavajućem događaju ili osobi.
  • „Sav sam žalostan.“ Iskusni pomagači deprimiranim osobama vrlo brzo ističu da depresija govori jezikom samosažaljenja. „Ako se već nitko drugi neće sažaliti nada mnom, sam ću to činiti.“ To može biti smrtonosno. To znači da živiš kao žrtva umjesto kao osoba kojoj je učinjena beskrajna milost i opraštanje.
  • „Nemam nade.“ Ako ti to zvuči poznato, onda se moraš upitati još jedno pitanje: „Nade u što?“ Nade da ćeš se riješiti te depresije? Možda se premalo nadaš.

Dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!

Ovaj je odlomak Svetog pisma teško razumjeti, ali jedno je jasno. Apostol Pavle, koji je napisao ovo pismo, pretrpio je duboku bol i patnju u svome životu, ali to ga, nekako, ipak nije pritisnulo utegom. Tvoj je posao dokučiti njegovu tajnu, koju Pavle revno otkriva.

A evo ti i nagovještaja. „Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.“ Pavle je svoj pogled uperio u Isusa. Kada odvratimo svoj pogled od Isusa, put je beskonačan. I mi znamo da nećemo imati dovoljno snage za njega. Ali kad vidimo kako je Isus, Poznavatelj srdaca, prošao tim putom prije nas, onda možemo biti uvjereni da je Duh s nama i da će nam dati snage da hodamo u poniznoj vjeri i poslušnosti.

A i nije sam Isus hodao tim putom nade, iščekujući slavu koja je bila tik iza zavoja, ali još uvijek izvan vidokruga. Kao što to naznačuje Hebrejima, taj su put utabali i njime hodali i prošli i sadašnji sveci. I premda se deprimirani ljudi osjećaju kao da su posve sami, oni su ipak dio goleme nebeske procesije.

  • „Znam da je moj Iskupitelj sa mnom i ponizno ću čekati Njegovo spasenje.“ Kad se vjera iskušava, kao što je slučaj tijekom depresije, ponekad je ono što se otkrije upravo srce koje vjeruje u Gospodina. Odlučio si slijediti Boga, i to ne zato jer se zbog Njega dobro osjećaš, nego zato što je On Gospodin svega, Pastir koji te ljubi, vječni Otac. I nema nikoga drugoga koga bi mogao slijediti. Naravno da ne razumiješ što se sad događa s tobom, ali znaš da je On tvoj Bog koji je s tobom i to je dovoljno.

Što ti govori tvoja depresija? Ovo je samo kratki popis nekih uobičajenijih izričaja srca. Njih je mnogo više. Ako ne možeš razlučiti značenje svoje depresije, još imaš dosta posla. Slušanje Kristovog evanđelja, spoznavanje svoje svrhe i djelovanje po toj svrsi već su sami po sebi dovoljna količina posla. Ali nastavi se pitati što ti to govori tvoja depresija.

Dok budeš razmišljao o značenju svojih osjećaja, primijetit ćeš da, umjesto da te vodi k sve većem očaju, ovaj put te vodi k trojedinom Bogu. Preciznije, dovest će te do pitanja: “Hoćeš li živjeti za Boga ili ćeš živjeti za sebe i stvari koje štuješ?“ Ponekad je potrebno neko vrijeme da stignemo do tog presudnog pitanja, ali ono je uvijek tu. Obično, sve što trebaš učiniti jest upitati se: „Zašto?“, pitanje koje postavlja svaki trogodišnjak.

„Ne mogu dalje.“
„Zašto?“
„Jer sam tako umoran i ne mogu više izdržati tu bol.“
„Zašto?“
„Jer se osjećam kao da sam posve sam.“
„Zašto?“
„Jer … ne vjerujem da je Bog sa mnom.“
„Zašto?“
„Jer … ne vjerujem u Njega. Vjerujem u svoje tumačenje koje proizlazi iz mojih osjećaja.“

Pitanje „Zašto?“ vodi te k Bogu. Već ćeš se ti umoriti od tih pitanja kad dođeš do sljedećeg pitanja, ali samo se nastavi pitati. Na kraju propitivanja reci Mu: „Isus je moj Gospodin, ispovijedam svoju nevjeru, vjerujem u Tebe.“

Vjera, ispovijedanje grijeha i slijeđenje Krista u poslušnosti – zvuči li ti to poznato? To su glavne sastavnice duhovnog života. A kad zađeš ispod površine, upravo su to stvari koje su bitne svakome. I vidjet ćeš da funkcioniraju.

Ako ti se one čine površnima, onda si ti otupio na tajne svemira i moraš se vratiti na slušanje. Ne vjeruj onome što ti tvoje emocije govore o ovome. Možda su ovo jednostavne stvari, ali one nisu simplicističke. One su temelji samog života. One su primarni načini na koje odgovaramo Bogu.

Ispovjedi grijehe svome Nebeskome Ocu

Vjera u Krista, ispovijedanje grijeha, poslušnost prema Onome koji te ljubi: od toga troga možda će se upravo ispovijedanje grijeha u početku činiti obeshrabrujućim. Možda se već osjećaš poput loše osobe. A zbog toga se onda osjećaš samo još gore. Ali razmisli.

  • Ako ti Božji Duh dopusti da spoznaš grijehe u svome životu, već imaš prilično dobar dokaz da je On tvoj Otac i da si ti Njegovo dijete. Ne možeš spoznati svoje grijehe, a da ti ih Bog ne otkrije.
  • Ispovijedanje grijeha trebalo bi biti normalan dio tvoje svakodnevne rutine, bilo da si deprimiran ili ne (Mt. 6:9-13).
  • Ispovijedanje grijeha ne ugrožava naš odnos s Bogom. Ono ga samo unaprjeđuje. Ako smo vjerovali u Krista, božansko prosuđivanje naših grijeha pada na Krista, ne na nas same. Ispovijedanje grijeha podsjeća nas da je Krist već riješio sve naše najdublje probleme i da imamo razloga za zahvalnost.

A evo i pravila. Ako promisliš o onome što ti govori tvoja depresija i ako te to dovede sve do tvog odnosa s Kristom, onda se ne zaustavljaj na tom putovanju sve dok ne čuješ nešto dobro. Božja nas Riječ uvijek uči da završimo s Isusom i riječima koje su dobre vijesti za naše uši koje slušaju. Dakle, ne zaustavljaj se kod “Koji sam ja bijedni patnik”. Možda ti i jesi bijedni patnik, ali ne možeš stati tu. „Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem!“ Zapamti da ako si svoju vjeru položio u Isusa, da ti je oprošteno, da si prihvaćen, ljubljen i da pružaš veselje. Moraš početi razmišljati na način na koji Bog razmišlja, a ne na način na koji ti razmišljaš.

  1. Ti imaš poziv. Ima ljudi koje treba ljubiti, za koje treba skrbiti, kojima treba pomagati.
  2. Svaki dan slušaj Božju Riječ, tu glazbu koja te usmjerava ka Kristu, ili neku drugu osobu koja posjeduju duhovnu mudrost. Budi kadar sažeti ono što si čuo i ispričati to
  3. Zamoli nekoliko ljudi da se moli za tebe.

Dakle, ne odustaj. Ti imaš svrhu. Sad je Bog na potezu. Ti si Kraljev sluga, dijete koje predstavlja Oca i ubrzo ćeš i sam imati povlasticu pružanja utjehe „svima koji su u nevolji onom utjehom kojom nas i same tješi Bog“. Tijelo Kristovo te treba.

 

Napomema:

Prilikom preuzimanja tekstova potrebno je linkom potpisati naš portal http://rastimo-u-vjeri.com/ kao izvor.
Hvala na razumijevanju i Bog Vas blagoslovio.

1,786 total views, 6 views today

(Visited 697 times, 2 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*