Sveti Izak Sirijski: U kušnjama i žalostima ne zaboravi da je Krist uz tebe!

POUKA MUDROGA SVECA

Bog dopušta žalosti i iskušenja kako bismo mu se više približili. Ne trebamo izbjegavati žalost, već ju trebamo još više željeti jer će se tako ispitati naša ljubav prema Bogu.

Ubogi Lazar, kako navodi sveto Evanđelje, podnosio je hrabro oskudicu dobara ovoga svijeta. I tako ga je nagradio Bog, posjevši ga u krilo Abrahamovo. Bog je uvijek blizu nas, osobito u teškoćama i brigama. Teškoće naše vapiju snažno ka Gospodu, i On kao dobar liječnik koji hoće naše ozdravljenje, dolazi i odstranjuje trule dijelove, to jest strasti, koje muče dušu. Prema okorjelosti duše naše, pokazuje veliko milosrđe. Koliko god se grubo i neočekivano dijete odnosilo prema ocu, otac ga voli i trudi se na sve načine vratiti ga na pravi put. Može ga ražalostiti ponašanje djeteta, ali on kao otac pun ljubavi, brine kako bi se dijete popravilo. Jednako tako, samo u neizrecivo većoj mjeri, čini i nebeski Otac naš, koji podnosi naše grijehe i brine se na svaki način da nas vrati na Njegov put.

Kad ne podnosiš žalosti, znaj da istinski ne ljubiš Boga. U tebi više živi svijet, nego On. Bolest i siromaštvo neka te ne plaše, jer ti je pomoćnik Krist. On je nada tvoja i radost tvoja. Više od ljubavi prema tijelu svome trebaš imati ljubav prema Bogu. Kada je duša tvoja naga, bez vrlina, znaj dobro da se ne možeš približiti Gospodu. Ako se hoćeš sjediniti s Njime, trebaš slijediti put svetih Otaca koji su sve žrtvovali za ljubav Njegovu. Ostavili su sve, kako bi našli dragocjeni biser, Krista.

Kad pomisliš da toneš u iskušenja i tugu, tada je Krist pokraj tebe i krijepi te. Ne zaboravi svete mučenike koji su podnijeli tolika stradanja za ljubav Kristovu. Naše nevolje nisu ništa u usporedibi sa strašnim mučenjima svetih, koja su radosno podnosili da bi zadobili neuveli vijenac slave. Tajna svetih mučenika bila je postojanost. Ustrajali su! Nisu pobacali oružje, nego su se borili. I očima duše gledali su pobjednika Krista, koji im je pripravio vijenac slave.

Svojim trpljenjem, dospjeli su od peći iskušenja do veličanstva slave! Trpljenjem svojim, zatvarali su usta carevima. Trpljenjem svojim, učinili su da su mnogi krvnici koji su ih mučili povjerovali u Krista. Mnogim mučenicima se pružala prilika da umjesto mučenja dobiju slavu sviijeta. Ali oni su više voljeli smrt, koja će ih jednom zauvijek privesti Kristu. U srcima njihovim gorio je oganj ljubavi prema Bogu. Odrekli su se svih stvari i lažnih radosti kako bi vječno živjeli u radosti, blizu Boga. Eto zašto su u svim nevoljama i iskušenjima pokazali ustrajnost, veliku ustrajnost! Ako su, dakle, mučenici pretrpjeli tolike muke za ljubav Božju, koliko tek raznih iskušenja koja dopušta Bog za naš duhovni napredak, mi trebamo istrpjeti.

Gospod nas je prizvao da budemo dionici Njegovih patnji. On sam trpio je i ponio križ naših grijeha. I mi trebamo pretrpjeti trud, patnju i muke i sve što nas čeka, kako bismo bili dostojni slave Božje, posredništvom Presvete Bogorodice i vazda Djevice Marije i svih svetih, koji su velikim trudom i znojem ugodili Kristu.

 

Preuzeto s: bitno.net

1,439 total views, 2 views today

(Visited 113 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*