Njegovo srce je otkucavalo riječi koje usta više nisu mogla izgovore … Volim te.

slika23

Nekada davno živio je veliki čovjek koji se oženio ženom svojih snova. Iz njihove ljubavi rođena je jedna djevojčica. Bila je bistra i vesela, i veliki čovjek je jako volio svoju kćerku.

Dok je bila sasvim mala, on bi je uzeo u naručje, pjevušio neku melodiju i igrao s njom po sobi, govoreći joj: “Volim te, djevojčice”.

Djevojčica je rasla, a veliki čovjek bi je grlio i govorio joj: “Volim te, djevojčice”. Djevojčica bi se durila i govorila: “Više nisam djevojčica”. Čovjek bi se tada nasmijao i rekao: “Ali, za mene ćeš zauvijek ostati moja djevojčica”.

Djevojčica, koja to više nije bila, napustila je kuću i otišla u svijet. Kada je upoznala sebe, tada je bolje shvatila čovjeka. Uvidjela je da je on bio veliki i jak, tek sad je otkrila njegove snage. Jedna od njih bila je njegova sposobnost da iskaže ljubav prema obitelji. Ma gdje se nalazila u svijetu, taj čovjek bi je dozivao, govoreći joj: “Volim te, djevojčice”.

Došao je dan kad je ta djevojčica, koja to više nije bila, primila jedan telefonski poziv. Veliki čovjek se razbolio. Doživio je moždani udar. Djevojci su objasnili da je izgubio govor. Nije mogao govoriti, ali nisu bili baš sasvim sigurni da li čuje riječi koje mu se upućuju. Više nije mogao smijati se, hodati, grliti, igrati, niti da djevojčici, koja to više nije bila, kaže da je voli.

Htjela mu je pomoći. Kada je ušla u sobu, vidjela je da je sitan i potpuno slab. Gledao je u nju i pokušavao da progovori, ali nije uspijevao. “Djevojčica” je učinila jedinu stvar koju je znala. Popela se na krevet i legla pored velikog čovjeka. Dok su joj se slijevale suze, svojim rukama je obgrlila opuštena očeva ramena.

Držeći glavu na njegovim grudima, razmišljala je o mnogim stvarima. Sjećala se predivnih trenutaka koje su zajedno proveli. Oduvijek je osjećala da je taj veliki čovjek štiti i pazi. Bilo joj je teško zbog gubitka koji će morati pretrpjeti. Žalila je što više neće čuti riječi ljubavi koje su joj toliko prijale.

A onda je čula otkucaje srca velikog čovjeka. Otkucaji njegova srca su bili glazba i riječi koje je uvijek slušala. Srce kuca ravnomjerno, kao da se ne obazire na to što je ostali dio tijela oštećen. I dok je tako smireno držala glavu na njegovim grudima, dogodilo se čudo. Čula je ono što joj je bilo potrebno.

Njegovo srce je otkucavalo riječi koje usta više nisu mogla izgovore …

Volim te.

Volim te.

Volim te.

Djevojčice.

Djevojčice.

Djevojčice.

I našla je utjehu.

Portal: Rastimo u vjeri

 

4,729 total views, 0 views today

(Visited 1.258 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*