Kome smeta skromni papa Franjo?(Otvoreno pismo)

Benedikt XVI i Papa franjo(Benedikt XVI daje punu podršku nastojanjima pape Franje)

Kako prije, tako i sada dajemo bezrezervnu potporu Svetom Ocu a to bi trebali i svi oni koji se smatraju katolicima, kaže se u otvorenom pismu kojeg potpisuju Don Anđelko Kaćunko i Ivan Remeta – Johnny

Kao da se zaboravlja; https://youtu.be/QZvj7MNIpj4

Svi koji “sole pamet” Papi a priznaju se katolicima, trebali bi se zapravo sramiti! Ili se javno ne deklarirati kao RIMOKATOLICI – a čak i svoju novu “crkvu” osnovati. Jer to što neki u Hrvatskoj šire i prihvaćaju, a da možda nisu svjesni, može se nazvati “DOMOLJUBNI PROTESTANTIZAM HRVATSKOG KATOLIČKOG PRAVOSLAVLJA, ili HRVATSKO PRAVOSLAVLJE KATOLIČKOG PROTESTANTIZMA, ili HRVATSKI PROTESTANTIZAM KATOLIČKOG PRAVOSLAVLJA!

Pastirsko-državnički pohodi pape Franje ne prestaje izazivati različite i uglavnom oprječne komentare i reakcije. Kako u svjetovnim medijima – poglavito u kolumnama tzv. ‘dežurnih stražara’ nad javnim mnijenjem (a najčešće “peračima mozga” čitateljima) – tako i među tzv. običnim ljudima pa i vjernicima.

Ipak je  teško shvatiti kako neki tzv. ugledni crkveni ljudi ne shvaćaju da se na svijet ne može gledati kroz ključanicu velike porte svojega “čardaka ni na nebu ni na zemlji”

Zapravo, gledano u cjelini, bit svega je da od Papinih nastupa svi imaju neka SVOJA očekivanja. Štoviše, od OVOGA Pape svi stalno imaju SVOJA očekivanja i zamišljaju njegove nastupe, stil, program… sve… po nekoj SVOJOJ mjeri… i jao Papi ako nije tako odnosno ako nije takav!

I takvi se, što je zabrinjavajuće i potpuno nelogično, mirne savjesti i dalje nazivaju i smatraju – KATOLICIMA!

Na našu veliku žalost, među sadašnjim “papomrscima” – ili, doslovce ih se može tako zvati, “franjomrscima” – ima mnogo onih koji biblijskim citatima barataju gotovo kao Napasnik tijekom Isusove kušnje u pustinji.

Zajednički nazivnik im je svima najava “posljednjih vrjemena” odnosno čvrsta vjera u “dolazak Antikrista” – o kojemu govore (Bože nam oprosti, ali to je očito!) s posebnim ushićenjem, kao da mu se raduju i (takav dojam ostavljaju) bili bi teško razočarani u samoga Isusa Krista kad sve ne bi bilo po njihovim i “Gospinim proročanstvima” – jer, kako nas sve uvjeravaju (tumačeći Otkrivenje i cijelu Bibliju kako njima izravno upravo sada “govori Duh Sveti”), i Papa i mnogi kardinali i biskupi i svećenici… nekim svojim postupcima pripremaju teren za tu “apokalipsu”…! Usput, zaboravljaju ili najvjerojatnije uopće ne znaju da je doslovce ista takva ‘pobožna panika’ vladala i u prvim stoljećima Crkve i pojavljivala se stalno u gotovo pravilnim vrjemenskim razmacima (kao što su se i veliki “potresi” događali u Crkvi svakih 200 godina)…

U Crkvi se sve češće može čuti rogoborenje protiv pape Franje i načina na koji on vodi Katoličku crkvu. Među svećenicima, dakako. A ta gunđanja često dopru i do vjernika, pa su oni pomalo zbunjeni.

Tako, primjerice, dok mu se zagovaranje skromnosti i siromaštva tumači tek na razini puke geste, zanimljivo je pročitati što mu je rekao jedan zidar prilikom jednog od svojih čestih obilazaka sirotinjskih četvrti u Buenos Airesu. “Ponosim se vama, jer kad sam dolazio ovamo autobusom s kolegama, vidio sam vas kako sjedite otraga, kao da ste naš. Rekao sam ljudima, ali nisu mi vjerovali”, rekao je ganut taj zidar, a ljudi su o Bergogliu često govorili: “Čini nam se kao da je jedan od nas.”

Zapitati se kada je netko, npr. kod nas u gradskom prijevozu, recimo u ZET-u, vidio nekog nadbiskupa ili biskupa, odmah bi se protumačilo malicioznim, bez obzira postavio to pitanje neki zidar ili novinar, premda je gola činjenica da crkvene elite i njihovi pripadnici nisu “jedni od nas”. Mogu se mjeriti s ostalim društvenim elitama, političkim, gospodarskim i inim, ali ih u tramvaju ili gradskom autobusu nećete ugledati, jer se u njima ne može ogledati moć i nedodirljivost, koju upravo papa Franjo svojim primjerom osuđuje kao posve neprimjerenu i nepotrebnu Crkvi. Stoga je i na meti objeda i kleveta, jer je cijelim svojim životom posve odudarao od spomenutih elita.

Nakon što je Benedikt XVI. vidio da će se Crkva moći reformirati isključivo tako da padnu crkvene “elite”, koje je pak nemoguće tek tako razvlastiti, odlučio je “srušiti” sebe kako bi pale i grešne crkvene strukture.

Na kraju, da još malo ‘zašiljimo’, vjerojatno će se u budućnosti o takvim pojavama pisati kao o ‘novom dobu’ (new age) odnosno o ‘novim fenomenima’ u katoličanstvu, koji su zapravo samo ‘reciklaža’ starih zabluda i starih strahova onih kršćana koji ne vjeruju dovoljno Isusovim riječima da Njegovu Crkvu “ni vrata paklena neće nadvladati” pa se zato oni sami moraju snažno angažirati da tim “vratima…”, pardon, da Crkvi pomognu u toj “završnoj borbi” u “globalnom Armagedonu”.

 

Prilikom preuzimanja tekstova potrebno je linkom potpisati naš portal http://rastimo-u-vjeri.com/ kao izvor.
Hvala na razumijevanju i Bog Vas blagoslovio.

 

881 total views, 0 views today

(Visited 162 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*