Sluga Božji fra Ante Antić

Jednom prilikom hrvatski hodočasnici došli su kod našeg dragog svetog Padre Pija u San Giovanni Rotondo. Sveti Padre Pio ih je pogledao začuđeno: „Hrvati, što radite tu?! Imate fra Antu Antića u Zagrebu, idite k njemu!“

Otac Ante Antić rođen je 16. travnja 1893. u Šepurinama na otoku Prviću. Nadjenuli su mu ime Ante-Marko. Ime Ante dali su u čast sv. Ante Padovanskog jer su se roditelji zavjetovali da će, ako “Tada rodi zdravo dijete dati ime Ante i poslat će ga da po Božjoj volji postane redovnik-svećenik u Redu sv. Ante”. Drugo ime Marko dodali su na spomen prvome djetetu koje je umrlo u prvoj godini rođenja.

Otac Ante Antić odlikovao se izvanrednim krjeposnim životom, čistim srcem i velikom pobožnošću prema Isusu Kristu i Bl. Djevici Mariji. U svojim propovijedima gorljivo je pričao o Majci Mariji. Na njegovu veliku pobožnost prema Majci Mariji uvelike je utjecala knjižica „Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji“ svetog Ljudevita Grigniona Montfortskog. Odatle tako veliki žar kad je propovijedao o Gospi, našoj dragoj Majci Mariji.

Bio je veliki ispovjednik, po uzoru na naše drage franjevačke svece, svetog Antuna Padovanskog, svetog Padre Pija, svetog Leopolda Mandića i mnoge druge manje poznate svete franjevce. Jednom prilikom rekao je našem dragom pokojnom kardinalu Franji Kuhariću: „Franjo, Bog nešto sprema za tebe, upiši i završi doktorat!“ Sluga Božji Franjo Kuharić poslušao je svog ispovjednika, oca Antu Antića, doktorirao i postao kardinal. Sluga Božji Franjo Kuharić: „Otac Ante Antić znao je da Gospodin za mene sprema ovu dužnost koju sad obavljam. Znao je da ću postati kardinal.“

Ispovijedao se svakog dana pred bilo kojim svećenikom. Zadnji put se ispovjedio javno pred Provincijalom i pred svom samostanskom braćom u Zagrebu. Umro je na glasu svetosti 4. ožujka 1965. godine u 12.40 sati u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Sprovodne obrede vodio je 8. ožujka 1965. godine u Zagrebu na Mirogoju zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić. Tijelo fra Ante Antića preneseno je s Mirogoja u kriptu Majke Božje Lurdske 15. prosinca 1970. godine.

Spisi procesa za postupak beatifikacije obuhvaćaju 13.890 stranica.  Zabilježeno je više od 5000 uslišanja, onih koji su mu se molili. Jedan je od najomiljenijih svećenika prošlog stoljeća u Hrvatskoj. 05. svibnja 2015. primio je naziv časnog sluge Božjeg.


Bože, Oče naš, izvore svakog dobra!I ZA MILOST PO NJEGOVU ZAGOVORUMOLITVA ZA PROGLAŠENJE BLAŽENIM OCA FRA ANTE ANTIĆA

Sin nas je Tvoj poučio da budemo savršeni i milosrdni

po uzoru na Tvoju dobrotu.

U Duhu Svetom, Ti si slugu svoga oca Antu Antića

uzdigao do savršenog vršenja Tvoje svete volje.

Proslavi, Gospodine, slugu svoga i na ovoj zemlji čašću svetaca,

a meni po njegovu zagovoru udijeli milost

za koju Te sada posebno molim…

(Sada navedi osobnu molbu za koju moliš…)

Nadasve mi daruj svoje svjetlo i milost da poput oca Antića

sve činim i trpim iz ljubavi prema Tebi

koji si sa svojim Sinom i Duhom Svetim

izvor svakoga dobra i smirenja svih srdaca. Amen.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu … (tri puta)

Svakog prvog četvrtka na grobu sluge Božjega oca fra Ante Antića vicepostulator moli tu molitvu.

Gospodin me je ljubio od vijeka i vodio me je u mome životu kao Do­bri Pastir čuvajući me i bdijući na svim stazama moga života. Nepresta­no Mu imam zahvaljivati i blagoslivljati Njegovu očinsku dobrotu, lju­bav i milosrđe. Moja je najveća dužnost da Mu vjerno služim i odgovorim svetoj Njegovoj volji. Njegova sv. volja – to je za me jedino pravilo i pravi životni program.

Osjećam se tako malenim i bijednim, nevrijednim, a On hoće da vas budem Njegovo dijete i savršeno, sveto dijete. U meni ima mnogo opre­ka, protivnosti i naginjanja, odricanja od onoga što Bog od mene traži.

Ima nekoliko vremena (2 godine, ovo je treća), da je Isus posebno jače, silnije na vratima moga srca želeći da Mu otvorim, Njemu samome i više nikome drugome. Ja sam se odazvao i od tada počimlje nova perio­da – možda novi, drugi život – u mome življenju. Isus je od tada zauzeo potpuno gospodstvo, vlast, upravu u mome srcu, duši i cijelom biću. I prije je on bio moj otac, moj Učitelj, moj Dobri Pastir i sve moje, ali od onog vremena on se jasnije, življe i većom ljubavlju, vlašću, autoritetom služi u mojoj duši. Od tog doba On pokazuje jače svoju ljubav i svoja prava nada mnom i traži od mene potpunu odgovornost, vjernost i pos­lušnost svakoj svojoj volji i naredbi. Divan je i nedokučiv u svim svojim postupcima sa mnom. Ne mogu nego se klanjati Njegovoj mudrosti, divi­ti se Njegovoj očinskoj skrbi i naklonosti prema meni, veličati Njegovu dobrotu i ustrpljivost sa mnom.

Na vijeke ću pjevati Njegovo sv. Milosrđe. Sve mi daje, sve za me radi. Vazda je sa mnom. Neka se samo malo trudim oko sabranosti, pomnije, evo Ga odmah sa mnom, uza me i dade se osjetiti u mom srcu i duši. Ako me koji put pusti sama sebi on je opet tu da vidi kako se vladam i da me čuva, ako me moja ćud ili napast hoće da zasjedne i povede u pogibao. Ne mogu izreći i nikad se neću moći zahvaliti za svu Njegovu posebnu susretljivost i Božansku pomoć.

On mi daje spoznati i osjetiti kakav moram biti. Otkriva mi što od mene traži. Često ćutim veliku težnju i silnu potrebu da mu u svemu ugo­dim i odgovorim Njegovu Bož. Srcu. Ja sam držao koji put da sam sve učinio i da sam odgovorio što od mene hoće, ali nažalost vidim, da sam se ljuto varao i sebe nepoznavao. Još sam vrlo daleko od onoga kakav imam biti i traži me moj dobri Isus. On u mojoj duši neprestano govori, zove, potiče da budem drugi, da On u meni živi. S druge strane moja na­rav, ćud, sklonosti bore se za se, za svoju slobodu i nose me k stvorenji­ma. Trgaju me od Isusa i udaljuju od Njegove ljubavi. Više ne može biti tako.Isus me mora imate svega i to On sam. (potcrtao sam Antić)

Bože moj, Tebi samo pripadam. Tebe samo hoću. Ti si moj i sve moje. Dostoj se pokazati mi tvoju sv. volju, da je uvijek, svagdje savršeno slije­dim.

Evo ti, sinko moj, moje volje i tvoga životnog pravila.

  1. Ja hoću da u tebi kao svojoj savršenoj slici, kao u svom najposlušnijem djetetu, kao u svom najvjernijem sluzi živim i djelujem kao Tvoj Otac.
  2. Hoću da svi tvoji čini, riječi i djela budu neprestana molitva (potcrtao sam Antić) mojem Očinskom Veličanstvu, Dobroti, Milosrđu.
  3. Hoću, da Mi budeš zajedno sa predragim Sinom Isusom savršena Žrtva (potcrtao sam Antić) ljubavi, posluha, boli i trpljenja po mojoj volji.
  4. Hoću, da vazda budeš dijete duhovno (potcrtao Antić) koje rese ove kreposti: savršena poslušnost, anđeoska čistoća, potpuno siromaštvo, Moga Sina evanđeoska jednostavnost, duboka poniznost i savršena ne­beska ljubav.
  5. Hoću da vazda budeš u mojoj prisutnosti uprtim nutarnjim pogle­dom na moju volju govoreći sa Apostolom: Quid me, Domine, vis facere. Da ovo savršeno izvršiš i vazda budeš vjeran mojoj volji, Ja te predajem nebeskoj tvojoj Majci i Srcu moga Bož. Sina kao moj dar, da (i Ti) budeš savršeni izraz Njihova Srca i života. U Njima, po Njima i s Njima bit ćeš mio i ugodan Mom očinskom oku.

Da uvijek uzmogneš biti vjeran Njihov učenik i dobro dijete evo Ti sredstava:

u profesoriju: najzadnji, najbjedniji, (O. Antić je ovo naknadno napisao olovkom, op. p.)

  1. Vazda o sebi najponiznije misli!
  2. Budi svom dušom i srcem odan, vjeran sv. molitvi.
  3. Svako ljudsko općenje suvišno, nepotrebito izbjegavaj i pomnjivo se kloni.
  4. Nigdje i u ničemu ne slijedi svoju volju.
  5. Često misli na muku Moga Sina i dnevne poteškoće, krize, žrtve i neugodnosti gledaj i nosi u duhu Njegovog probodenog Srca i Njegovih sv. Rana.
  6. Sve svoje vrijeme najbolje i najkorisnije upotrijebi jer te svaki čas mogu obogatiti najvećim mojim milostima i pozvati Sebi na račun i učiniti svetim i savršenim.

Nikada o drugome ne govori.”

Tvoj dnevni red u mojoj nazočnosti

  1. Ustati iz posluha odmah zahvalom i poklonstvom Mome Veličanstvu zajedno sa Mojim predragim Sinom Isusom i tvojom neb. Majkom. Poljubiti zemlju priznajući se nedostojan i nevrijedan da te griješnika nosi i služi ti.
  2. U mojoj prisutnosti čedno, sveto, uredno i spremno opremiti se misleći na moju ljubav koju ti dajem u sv. žrtvi i pričesti.
  3. Živom vjerom, pobožno, sabrano odmah u moju Kuću da iskažeš svoje dužnosti: vjernosti, ljubavi, djetinstva i žrtve.
  4. Jutarnje molitve, razmatranje, sv. Misa, sv. pričest, zahvalu, predanje kao djeteta i žrtve u jedinstvu sa Srcem moga Sina po rukama BI. tvoje Majke. Moj blagoslov
  5. Iz crkve u sobi urediti stvari po pravilniku. Duh. štivo. Nauk. Zvanični poslovi. Sve iz poslušnosti i duhom žrtve.
  6. U zgodno i slobodno vrijeme kratki pohod svetoot. ljubavi. Obnova u jutarnjim odlukama i oživjeti vjerom pouzdanje i ljubav, poniznost.
  7. Odmor u mojoj prisutnosti iz posluha.
  8. Hrana iz posluha sa strahom mojim i zahvalnošću.
  9. Adoracija. Klanjajući se i sjedinjujući se sa Presv. Ranama Moga Sina.
  10. Počinak – odmor iz posluha i sjedinjen sa nakanom Bož. Srca.
  11. Vršenje zvaničnih dužnosti, opremanje važnih posala iz posluha, jednostavno i u mojoj prisutnosti.
  12. Odmor, iz posluha. Nigda o drugome. Nigda kritika svojih starijih, braće. U stvorenjima znati vidjeti Moje savršenosti, moju nazočnost.
  13. Poklon Mome Veličanstvu u jedinstvu Propetog Moga Sina i žalosne tvoje Majke. Zahvala, djetinsko predanje i žrtva. Moj blagoslov.
  14. Rad – zvanične dužnosti. Duh. štivo. Prigoda za sv. razmatranje.
  15. Razmatranje, Živa vjera, duboka poniznost. Kajanje za pogreške, duhovna glad za Mojom ljubavlju i mojim milostima. K razmatranju počni običnim redom. Ako dadem drugu hranu, ponizno, pohvalno i izravno slijedi poziv milosti.
  16. Hrana – vazda muk što je do tebe – sa mojim strahom i sa zahvalnošću, molitvom za svoje starije i dobročinitelje.
  17. Adoracija prateći poniznost inkarnacije – dijete; muke – žrtva; poniznost Srca moga Sina – sveti svećenik. Ispit savjesti: djevičanska vjernost Meni, dužnosti, savjesti svom redu. Oproštaj, zahvala, kajanje, predanje, ljubav. Moj blagoslov.
  18. Počinak iz posluha u Presv. Rani Srca Moga Sina. Blagoslov Neb. Majke. Preporuka, zahvala i molba Sv. Anđelu Čuvaru.

Deus meus est omnia!

Anegdote iz života:

Svaki novi fratar dobivao je novo ime jer postaje novi čovjek. Tako je mladi Ante došavši u fratre s drugim mladićima izvlačio iz šešira svoje ime. Prvi put izvadi ceduljicu, a na njoj piše ”Ante”. Kad poglavar reče da ne vrijedi jer je isto ime, Antić ponovi izvlačenje. Kad i po treći put izvuče ime ”Ante”, poglavar reče: ”Kad je Božja volja, neka bude.’.

Splitski biskup Carić, došavši u samostan u Zaostrogu i ugledavši Antu reče: ”Isposnički izgled! Takvih nam treba svetaca!” Ante je postao odgojitelj novaka. Bio je vrlo napredan, ali je zapisao pravilo: ”Nikad ne smijem dopustiti da moja blagost bude drugome na štetu ili na raspuštanje discipline.’.

Imao je dar proricanja i čitanja tuđih najdubljih tajni. Zato su k njemu navaljivali na ispovijed, jer on bi vidio u nutrinu duše, pa je bolje mogao savjetovati. Pomagao je i materijalno siromašnim studentima i obiteljima s brojnom djecom. Ako drukčije nije išlo, on bi imućnim Zagrepčanima pružao ruku govoreći: ”Daj izvadi hiljadarku!” Zbunjeni ”bogataš” vadio bi obično dvije, znajući da sveti fratar uostalom zna koliko ”hiljadarki” ima u novčaniku.

Ante je ozdravljao neizlječive bolesnike blagoslivljajući komad njihove odjeće, izliječio je nijemog Dušana, sprječavao opomenama od sigurne nesreće.

1,105 total views, 3 views today

(Visited 136 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*