Siniša Jaroš: Nismo ni sanjali da ćemo imati devetero djece, ali nas je Gospodin vodio

Ponosni otac devetero djece i pedagog u školi, aktivni je član župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici.
Ovdje progovara o svojoj vjeri, obitelji, obvezama, natalitetnoj politici i Godini Milosrđa.

20160305_093215

Kada i kako ste se upoznali sa svojom suprugom?

Upoznali smo se na Uskrsno bdijenje 22. na 23. travnja 2000. godine u župnoj crkvi Navještenja BDM. Iako smo živjeli vrlo blizu jedno drugom nismo se ranije poznavali jer nismo išli u istu osnovnu školu niti smo bili ista generacija. Supruga je 4 godine mlađa od mene.

Na misi bdijenja Providnost je uredila da sjedimo jedno kraj drugoga, a bdijenja su tada, za vrijeme pokojnog msgr. Frkina trajala i dulje od tri sata pa smo imali blagog vremena “primijetiti” jedno drugo. Sljedeće nedjelje smo otišli na kavu nakon mise, a tri mjeseca kasnije na Jubilejsko hodočašće u Rim gdje je pod blagoslovom svetoga pape Ivana Pavla II. planula ljubav i te iste godine 7. listopada na blagdan Gospe od Krunice smo se vjenčali.

Kako je tekao vaš put do toga da ste postali otac devetero djece?

Što se djece tiče i tu nas je Gospodin blago vodio. Od prvog dana smo bili potpuno otvoreni životu, ali nismo ni sanjali da ćemo imati devetero djece. Prvo naše dijete, našu Mariju dobili smo nakon 14 mjeseci braka, 13 mjeseci iza toga došao je Ljudevit Marija, pa Franjo Ksaver, pa Terezija, Mihael, Bernardica, Ivana, Katarina i prije pet mjeseci rodio nam se Josip Marija.

Recite nam nešto o jednom “običnom” danu obitelji Jaroš.

Običan dan u obitelji obilježen je mnogim obavezama i aktivnostima, ali i osobnom i zajedničkom molitvom te vrlo često i dnevnom misom. Supruga i ja obavezno započinjemo dan osobnom molitvom prikazanja i predanja. Nakon toga svako se prima svojih obaveza. Petero starije djece pohađa osnovnu školu i svih petero idu i u glazbenu školu. Supruga Marijana se brine da ih na sve njihove obaveze pošalje na vrijeme, obučene i nahranjene. Ona nije u radnom odnosu već se u potpunosti posvetila obitelji i brizi za djecu. Ja sam zaposlen u školi kao pedagog pa radim u dvije smjene. Navečer se obavezno skupimo na zajedničku večeru i molitvu svete krunice.

Televizor kao uređaj nemamo u kući pa i ne pratimo televizijski program. Subotom navečer ili nedjeljom popodne zajednički pogledamo neki obiteljski film, crtić ili kršćanski film. Za te prigode nabavili smo LCD projektor i platno tako da su te prigode pravo malo obiteljsko vikend-kino.

Kako uspijevate uskladiti sve obiteljske i poslovne obveze?

Na ovo pitanje najčešći odgovor koji sam osobno čuo je: dobrom organizacijom. Ne znam koliko smo dobri organizatori svoga vremena supruga i ja. Oboje živimo Monfortansku duhovnost potpunog predanja Isusu po Mariji koju je živio i svjedočio sveti Ivan Pavao II. Ta nas je pobožnost naučila da se u svemu povjeravamo svojoj dobroj Majci koja onda naše obaveze prilagođava našim slabim ljudskim snagama ili obrnuto povećava naše čisto ljudske snage kako bi mogli vršiti zahtjevne obveze koje nosi život u tako brojnoj obitelji.

Bogu hvala, supruga i ja, nemamo osobitih organizatorskih i inih kapaciteta, a opet sve se nekako obavi na vrijeme pa nam je to još jedna prigoda da hvalimo čudesna djela Gospodnja u našem životu.

Koja su vaša iskustva sa natalitetnom politikom u Hrvatskoj?

Kao što sam ranije naveo, supruga je nezaposlena pa živimo od jedne, učiteljske plaće. Primamo dječji doplatak koji iznosi nešto manje od 250 kn po djetetu te pronatalitetni dodatak za 3. i 4. dijete u iznosu od po 500 kn.

Dakle, ukupan iznos koji primamo za djecu je 3.245,05 kn. To je iznos koji puno pomogne kućnom budžetu 11-tero člane obitelji, ali je svakom jasno da on ne može biti pronatalitetan. Taj iznos je kap u moru materijalnih potreba koje jedna tako velika obitelj mjesečno ima.

Dječji doplatak u Hrvatskoj izraz je minimalne društvene solidarnosti s obiteljima koje imaju djecu, a materijalno lošije stoje, tu se ne može govoriti o bilo kakvim pronatalitetnim mjerama.

Što biste predložili kao bolju natalitetnu politiku?

Postoji cijeli niz pronatalitetnih mjera koje su naši stručnjaci predlagali u zadnjih dvadesetak i više godina. Prijedlog koji se ljudima najviše usjekao u pamćenje jest status majke odgajateljice ženama s četvero i više djece.

Na žalost toliko se glasno i uvjerljivo o tome pričalo da je većina ljudi i dan danas upravo uvjerena kako to postoji pa nas s nevjericom gledaju kada objašnjavamo da tome nije tako. Danas se više spominju olakšice ženama u vidu skraćenog vremena, lakšeg dobivanja bolovanja, veće porodiljne naknade što je poticanje zaposlenih žena na veći broj djece. Svaka takva mjera je dobra i dobrodošla, ali mislim da je najprirodnije mjesto majke uz svoju djecu barem do odlaska u školu, a ako je moguće i duže.

Kakve su reakcije ljudi kod Vas i Vaše djece kada saznaju da imate devetero djece?

Reakcije su vrlo različite ali često je čuđenje, neodobravanje pa čak i zgražanje. Brojne obitelji su nevjernicima “ludost”, a mlakim vjernicima “sablazan”. Ljudi koji nisu u vjeri uglavnom se čude materijalnoj i organizacijskoj komponenti brige za toliku obitelj jer im je stvarnost Providnosti i Božje Milosti nepoznata ili neprihvatljiva.

“Vjernici” upozoravaju na “odgovorno roditeljstvo” , sintagmu koja nažalost neki koriste kako bi umirili savjest koja ih prekorava za sebičnost, mlakost  i ne povjerenje u Boga. Bogu hvala, ima i pozitivnih reakcija, uglavnom ljudi koji i sami imaju iskustvo brojne obitelji. Od ljudi koji su odrasli u brojnim obiteljima ili koji ih sami imaju redovito dobivamo ohrabrenje, podršku, svjedočanstvo ljepote života u takvoj obitelji, a nerijetko i konkretnu pomoć.

Što radite u slobodno vrijeme?

Teško je reći što bi za mene bilo slobodno vrijeme. Uglavnom, kad ne radim ili nisam u nekoj interakciji sa suprugom, djecom ili bližnjima uglavnom čitam ili molim. Trudim se dnevno pohoditi Isusa u Presvetom Sakramentu, ići na svetu misu, čitati Božju riječ, moliti Ružarij. “Zabava” mi je pročitati vijesti ili koji članak na Bitno.net ili Narod.hr ili nekom od dnevnih portala, popiti kavicu sa suprugom i izjadati se zbog problema na poslu i sl.

Jeste li osobno uspjeli ohrabriti ljude da rađaju više djece?

Nadam se da jesam. Supruga i ja što zajednički, a što posebno trudimo se ljude s kojima se susrećemo ohrabriti i potaknuti na otvorenost životu. Mislimo da je dragi Bog upravo nama darovao toliko djece da bi mnoge ohrabrio jer u nama nema ništa izvanredno, ništa osobito sposobno i uspješno, a uz Božju pomoć uspijevamo se brinuti za toliku obitelj. Već smo više puta čuli od svojih bližnjih da su razgovarali i rekli “ako mogu oni možemo i mi” jer upravo je to Božja logika: “Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake” 1 Kor 1,27.

Imate li strahova vezano za budućnost Vaše djece i kako se odnosite prema njima? Ipak živimo u nesavršenom svijetu u kojem može svatko zalutati.

Što se djece tiče nije da ne mislimo na njihovu budućnost, ali smo najviše usredotočeni na ovo sada i pokušavamo im omogućiti da odrastu u zrele i odgovorne ljude.

Kad smo opet kod odgovornosti da citiram našeg blaženog Ivana Merza koji je rekao: ‘Čovjek koji  je gospodar sve prirode, ima pravo da mu sva priroda služi, ali ima i dužnost da kao Gospodaru svega u ime cijele prirode daje Bogu čast i slavu.’

U slučaju odgoja djece to znači da smo im mi kao roditelji dužni dati obrazovanje koje će im omogućiti da zarađuju za život, ali još je veća naša odgovornost kao roditelja da ih odgojimo da poznaju Boga tj. da mu daju čast i slavu koja mu pripada.

U svom odrastanju, naša djeca, žive u svijetu kao i svi mi no Isus je rekao: ‘U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet! Iv 16,33 i još kaže  ‘Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.’ Iv 17,15

Dakle, Isus je svjestan muke i opasnosti koju imamo svi mi koji živimo u svijetu i zato moli Oca za sve nas i roditelje i djecu, a što onda mi možemo više od toga nego da se s pouzdanjem oslonimo na Božju milost i vjerujemo da će dragi Bog naći načina da ih vrati na pravi put ako bi, po nesreći, s njega skrenuli.

Nalazimo se u Godini Milosrđa. Što je za Vas milosrđe i kako ju primijeniti u svakodnevnici?

Milosrđe je istovremeno Božje ime, Božje svojstvo i Bog sam. Isus je  utjelovljena Riječ i Milosrđe Božje.

‘Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.’ Iv 12,47
Svaki onaj koji iskreno traži Boga, u susretu s Njime mora spoznati svoju slabost, svoju bijedu, potrebu oproštenja i otkupljenja. Kada doživi tu milost spoznaje, zaufano se baca u more milosrdne Božje ljubavi koja oprašta sve onomu koji se kaje i traži oproštenje.

Milosrđe nije Božja mlakost i popustljivost već Božja snaga i moć da On ponese naše grijehe i krivice kako bi nas otkupio od vječne smrti.

Izvor: laudato.hr

1,997 total views, 5 views today

(Visited 467 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*