Ruža u tramvaju

Rođena sam 1990. god. u Zagrebu. Odgajana sam u katoličkoj obitelji. Svoje djetinjstvo provela sam u ljubavi i radosti sa svojom obitelji.


Po struci sam medicinska sestra. Dvije godine sam radila u Poliklinici za neuropsihijatriju. U svoje slobodno vrijeme sam volontirala u Caritasovom centru za majke i trudnice „Savica Šanci” gdje sam se već susrela sa skrbi za nezbrinutu djecu i to me je radovalo.

Još kao mladu djevojku, privlačili su me samoća i mir. Svoje vrijeme bih provodila promatrajući i upoznavajući Božje Srce koje mi se svakim danom sve više otvaralo. Sve što sam željela je: biti mu što otvorenija, prepoznati i izvršiti Njegovu volju. Počela sam se sve više zaljubljivati u Njega i sve što sam činila, činila sam s Njim i za Njega. Moji dani su prolazili s mislima o Njemu i Njegovoj riječi.

Redovnički poziv dobila sam u 19. godini života kroz san gdje mi je Bog progovorio. U snu sam sanjala dijete u velikom sjaju koje je privlačilo moje srce i vuklo me prema sebi. Od toga dana sam se počela sve više zaljubljivati u Isusa i činiti sve s Njim i za Njega.

Srca i zajednice BSI pokazala mi je sv. Mala Terezija kojoj sam se vrlo često utjecala. Prije ulaska molila sam devetnicu sv. Maloj Tereziji da mi otkrije samostan gdje me Bog želi. Tada sam usnula san u kojem sam sanjala časnu sestru koja mi je rekla da će me za tjedan dana „obući“. Nisam razumijela što bi to značilo, ali sam duboko u sebi znala da me Mala Terezija vodi. Na njezin blagdan pošla sam na „Vikend u Karmelu“ no putem mi se dogodio jedan neobičan događaj. Na putu prema samostanu razmišljala sam što bih mogla kupiti sestrama i tražila od nje da mi „pošalje“ odgovor. Ušla sam u poluprazni tramvaj i pored mene se nakon nekog vremena pojavila crvena ruža koja je bila na podu. Pogledavala sam oko sebe; nije mi bilo jasno od kuda sad ta ruža i što to sve znači?!…

Duboko potresena, pitala sam se: Je li ova ruža za mene, nije li to neki znak? Niz moje lice polako su počele teći suze, pogledala sam u nebo, uzela sam ružu i čula u duhu riječi jedne pjesme: Razapet, sam i ostavljen; živio da umreš odbačen kao ruža zgažena na tlu; grijeh si uzeo misleći na mene. Kad sam u samostanu sestri prepričala što se dogodilo, ona mi je uz smijeh odgovorila: „Mala Terezija te dovela k nama. Ona je rekla da će izabranim dušama slati latice ruža s neba“. Tada sam shvatila da je ovo samostan u kojem me Gospodin želi i da je Mala Terezija moja zaštitnica. Točno sedmog dana od tog događaja ja sam ušla u samostan kao kandidatica. To je bio odgovor – tumač onog sna koji mi je Bog prethodno pokazao.

Privukao me je duh Karmela BSI zbog jednostavnosti, zajedništva, ljubavi prema Bogu i dušama, napose rada s djecom. Zahvalna sam Bogu za milost koja me je dovela u Karmel BSI. Jako sam sretna što ga mogu i želim u svima gledati, služiti i ljubiti poput naše Majke Osnovateljice te pomoći u ostvarenju Njegova plana posvećenjem, poslušnošću, žrtvom svoga života za spasenje duša i Njemu na slavu te na radost Božjoj Majci Mariji.

 AUTOR: s.M.B./ Rastimo u vjeri

4,481 total views, 2 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: