Razmišljanje o današnjem evanđelju

Sva četiri evanđelja donose izvješće o Isusovu krštenju od Ivana na rijeci Jordan, što govori o velikoj važnosti onoga što se tada dogodilo. Evanđelja govore kako je u trenutku krštenja na Isusa sišao Duh Sveti u liku goluba, te kako se začuo glas Očev: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” (o tome u Mt 3, 13-17; vidi Mk 1, 9-11; vidi Lk 3, 21-22).

Budući da ništa od onoga što nam donosi Božja riječ nije bez dublje poruke, tako ni samo izvješće o lokaciji na kojoj se događa ova scena krštenja Isusova nije bez neke poveznice koja nam treba privući pažnju, ali i pozvati nas na ozbiljniji život vjere. Naime, prema tumačenju crkvenih otaca Isusovo krštenje dogodilo se na istome mjestu gdje su Izraelci predvođeni Jošuom prešli Jordan kad su ulazili u Obećanu zemlju.

U toj sceni svećenici su, prema Božjoj odredbi, prvi stupili nogama u vode rijeke noseći Kovčeg saveza, i toga trenutka rijeka se razdvojila te je narod mogao prijeći po suhu (o tome vidi u Još 3, 14-17). A to je također isto ono mjesto gdje je kasnije prorok Ilija bio uznesen na ognjenim kolima u Nebo. Sve je to je zapravo bila slika i najava onoga što se ostvaruje Isusovim silaskom u vode Jordana gdje ga Ivan krsti (Ivan koji je lik Ilije). Isus (hrvatska verzija imena Jošua) je pravi Jošua koji otvara put spasenja čovječanstvu u pravu Obećanu zemlju, odnosno Nebo.

Isus je pristupio Ivanu da ga krsti, što je još jedan čin njegove poniznosti i svojevoljnog poniženja, a sve to kako bi se ispunila sva pravednost po njemu (vidi Mt 3, 13-15). Ta pravednost dobit će svoj vrhunac i ostvarenje na križu (… ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu... – vidi Fil 2, 6-11) .

Svetkovina Krštenja Gospodinova uvijek nas potiče da se preispitamo u pogledu življenja vlastitog krštenja. Živimo li milinu Božje djece, ili smo se prepustili gadosti grijeha? Isus je svojim silaskom u vode Jordana posvetio vode svih krštenja, i zbog toga svatko tko siđe u te vode prima milost novog stvorenja očišćenog po Kristovoj žrtvi. Glas Očev potvrđuje Sina, on je jedini po kojemu se ostvaruje novi početak i događa novo stvorenje.

Ivan je bio u poziciji da mu pripremi put, a bio je i u poziciji da prvi zakorači njime.

NAŠE KRŠTENJE NA NEKI JE NAČIN UVIJEK KRŠTENJE GOSPODINOVO, jer se svi tada preobražavamo po njemu u sinove i kćeri Božje. I nad svakoga od nas tada silazi Duh Sveti, i nad svakim se od nas ori glas Oca nebeskoga: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” Zahvaljujući Jedinorođenome Sinu svi smo tada postali Božja milina, i zato ne bismo smjeli dozvoliti da nas ikakav grijeh udalji iz te miline.


Autor: Petar Galić, OP

1,326 total views, 3 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: