Razmišljanje o današnjem evanđelju

Tako jednostavno zvuči ovaj Isusov poziv u današnjem Evanđelju, upućen apostolima. On ih zove, oni dolaze, žurno, sve ostavljajući, i kuću, i posao, i roditelje, i prijatelje. Polaze za tim neznancem koji ih je osvojio na prvi pogled. Kako je moralo biti lijepo osjetiti se pogledan od strane Isusa.

Kada bi barem danas bilo tako jednostavno odvažiti se odazvati na Kristov poziv! Prije dva tjedna bio sam prisutan na đakonskom ređenju u svojoj biskupiji. Biskup je zaredio trojicu novih kandidata. Nisam mogao, gledajući njih, da se ne sjetim svoga ređenja. Osjećao sam na dan svoga ređenja kao da će mi duša ispasti iz prsnog koša. U jedan mah izmjenjivali su se osjećaji straha i odvažnosti, nedostojnosti i pobožnosti, pitanja sumnje i odgovori vjere. Sve je to prohujalo kroz mene kao vihor koji je mijenjao svoj smjer i brzinu, tjerajući me u isti trenutak na plač i na smijeh, bacao me čas u tugu, čas u radost. To je bilo posebno iskustvo.

To me iskustvo nije napustilo do danas. I dalje sa mnom lomi vihor, ali sada mu znam imena i znam odakle dolazi. Dopušta mi da ga kontroliram i upotrebljavam njegovu snagu, ali istina je da se on koristi mnome i tjera me tamo gdje se nikada sam od sebe ne bih usudio ići. Borba između mene i njega nikada nije prestala. Ona počima svako jutro kada se probudim i odgađa se svaki puta kada zaspim. I tako iz dana u dan.

Želiš li Ti, dragi prijatelju, primiti u sebe taj vihor? Ako želiš, klekni kada Te nitko ne vidi, zažmiri, raširi ruke i baci svoju dušu pred Boga. Možda Ti odgovori. Možda Te pozove. Možda Te zahvati i ponese.


Pripremio: vlč. Stjepan Škvorc

425 total views, 0 views today

(Visited 25 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*