Razgovor s kardinalom Parolinom o 4 godine pontifikata pape Franje

Prije četiri godine, na današnji dan, izabran je papa Franjo. Pastir, koji je došao „gotovo s kraja svijeta“, protekle je godine neumorno promicao duboku obnovu Crkve. Četvrta je godina također bila bremenita događajima i učiteljskim dokumentima: posinodska pobudnica ‘Amoris Laetitia’, povijesni susret s patrijarhom Kirilom na Kubi, Svjetski dana mladih u Krakovu, u Poljskoj, i posjet Auschwitzu, te kanonizacija Majke Terezije i ekumenski pohod Lundu, prigodom 500. obljetnice Luterove reforme. Poveznica svih tih zbivanja je milosrđe – nadvratnik pontifikata – koje je u Izvanrednom jubileju dosegnulo vrhunac.

Osvrnuvši se na protekle četiri godine pontifikata pape Franje, kardinal Pietro Parolin, Papin državni tajnik, u razgovoru se za našu radiopostaju prisjetio da je 13. ožujka 2013. godine kao apostolski nuncij bio u Caracasu, u Venezueli. Iznenadio me izbor kardinal Bergoglia, jer se o njemu nije govorilo, također i ime koje je odabrao, jer dosad nismo imali ime Franjo, a ono je donekle najavilo glavno obilježje njegova pontifikata. Osim toga, iznenadilo me i njegovo jednostavno obraćanje narodu, potičući ga da zajedno mole Boga da ga blagoslovi, te da se zajedno, Papa i narod, povjere Bogu; da narod i pastir hode zajedno, povjeravajući se Božjem milosrđu – kazao je kardinal.

Na primjedbu da je Papa odmah na početku ustvrdio kako Crkva treba biti „u izlasku“, u hodu, odgovorio je da je hod Crkve dug, postupan; mogli bismo reći da je započeo s Drugim vatikanskim saborom, a Papa pak želi da se Sabor primjeni u životu Crkve. Vrlo je važno da je Crkva u hodu, u otvaranju, prije svega Gospodinu, da ide prema svojem Gospodinu Isusu Kristu. Ako je ‘u izlasku’ prema Gospodinu, može sresti i pratiti ljude u njihovu svakodnevnom životu. Zajednički hod mi se čini vrlo važnim, to je dakle zbornost, sinodalnost. Pod vodstvom Duha Svetoga, Crkva treba zajedno hoditi – istaknuo je kardinal Parolin.

Na upit gdje najviše vidi plodove Papina neprestanoga isticanja potrebe milosrđa, rekao je da uporno isticanje milosrđa nije izraz Papina osobnoga zadovoljstva, već je privlačenje pozornosti na temeljno otajstvo, na Božju ljubav. Povijest spasenja je povijest objave ljubavi, milosrđa i Božje nježnosti prema ljudima. Papa nas je dakle pozvao da se napajamo na tom izvoru, a uvjeren sam da Crkva mora biti posrednica susreta između Božjega milosrđa i današnjega čovjeka u njegovoj stvarnosti, u njegovim sigurnostima, slabostima i sumnjama – primijetio je kardinal nastavljajući:

Glede pak jubilejskih plodova, istaknuo bih dvije stvari. Mnogi su kršćani otkrili da je ispovijed sakrament Božjega milosrđa, u kojem Isus čini da osjetimo Božje milosrđe, oproštenje grijeha i svu njegovu ljubav prema nama. Čuo sam, sa svih strana, da je oživio sakrament pomirbe, da su mnogi ponovo pristupili ispovijedi. Osim toga, sam nam je Papa, poglavito gestama, pokazao djelotvorno milosrđe, što se naročito zahtijeva u korizmeno vrijeme. Obraćenje se rađa iz djela bratske ljubavi, iz obnovljene pozornosti prema osobama u teškoćama, siromašnima, isključenima i svima onima kojima je potrebna potpora i blizina – kazao je kardinal.

Na primjedbu da mnogi kritiziraju Papu ponajviše zbog posinodske pobudnice ‘Amoris Laetitia’, rekao je da je pobudnica dar svima nama. Sjećam se da je Papa prije Sinode rekao: „Ova Sinoda treba učiniti da zasja evanđelje obitelji“. Evanđelje obitelji sadržava Božji plan o obitelji. Pobudnica ‘Amoris Laetitia’ je, kako čujem od mnogih, uvelike pridonijela obnovi obiteljskoga pastorala. Što se pak tiče kritika, mogu reći da ih je u Crkvi uvijek bilo. Ovo nije prvi put. Uvjeren sam da nam Papa daje ključ za njihovo shvaćanje, to jest da trebaju biti iskrene, poticati izgradnju i napredak kao i sve bolje poznavanje i življenje Božje volje – istaknuo je kardinal Parolin.

Na upit zašto Sveti Otac neprestano ističe potrebu reforme, rekao je da se Crkva trajno treba reformirati. Temeljna dimenzija Crkve je trajni proces reformiranja, evanđeoski rečeno, obraćenja. Papa uporno ističe potrebu reforme kako bi se Crkva oslobodila od povijesnih naslaga, te da uistinu bude evanđeoska. To je glavni smisao reforme, a stoga Sveti Otac uporno podsjeća na potrebu „reforme srca“. Svaka reforma, također i strukturalna, polazi od srca, iz nutrine. Važno je istaknuti, a to veli i Papa, da se reforma mora nadahnjivati na istinskom vraćanju Bogu i očitovanju prave naravi Crkve, a ne na funkcionalnim mjerilima – ustvrdio je kardinal.

Na upit kako osobno doživljava suradnju s papom Franjom, rekao je kako ga se snažno doima Papina duboka vjera i njegova mirnoća. On je mnogo puta spominjao svoju mirnoću, koju ja zaista osjećam kad sam s njim. On mirno prilazi i najsloženijim, najtežim situacijama, a vjerujte da ih nije malo. Kadar je s vedrinom gledati stvari, znajući da je sve u Božjim rukama, stoga se ne boji odvažno ići naprijed. Njegova mi mirnoća vrlo mnogo pomaže u prihvaćanju mojih odgovornosti i uloge – zaključio je kardinal Parolin.

 

izvor: radio vatikan

641 total views, 3 views today

(Visited 43 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*