Radost

djeca-radost

Uvijek će nam se događati stvari koje će nam zapapriti život – primitivni ljudi, prekidi, razočaranja, nećemo uvijek moći odmah pronaći ključeve od auta, netko će nas uvrijediti, ili nešto što bi nam trebalo uzeti jedan sat uzet će nam puna tri sata, i slično.

 

Ako želimo živjeti u blagostanju iz dana u dan, trebamo imati pravi pristup životu, trebamo znati bezuvjetno se radovati. To znači da trebamo gledati na sve životne prilike i neprilike iz perspektive uravnotežene osobe čija radost ne ovisi o tuđim utjecajima, tj. vanjskim faktorima već o vlastitim vrlinama.

Rječnička definicija: osjećaj ponesenosti i dragosti izazvan ljepotom, ljubavlju, skladom i unutrašnjim zadovoljstvom.

 

 

Sinonimi: veselje, dobra volja, raspoloženje, raspoloženost, razdraganost, čilost, živahnost, milina, milje, dragost, sladost, ponesenost, užitak, uživanje, naslada, naslađivanje, sreća, ushit, ushićenje, blaženstvo, oduševljenje, zadivljenost, divljenje, ushit, ushićenje, ushićenost, zanos, strast, entuzijazam, euforija, razdraganost, zadovoljstvo, vjera u budućnost, vedrina…

“Najljepši je užitak i najveća radost života osjećati da si ljudima potreban i drag.” – Maksim Gorki

Istina, radost jest emocija i osjećaj, i to uzvišeni osjećaj, ali nije samo simptom određenih životnih okolnosti već je ujedno i njihov uzrok. Što se više radujemo u životu, to ćemo imati više razloga za radovanje. Jer radovanje privlači još više radosti.

 

Svakoga od nas više privlače veseli ljudi nego oni koji su mrgodni ili žalosni, pa tako ovaj princip privlačnosti djeluje ne samo na ljude već i na okolnosti. Širenjem radosti privlačimo nove radosne okolnosti po principu “žanjemo što smo posijali” ili tzv. bumerang efektu.
Kako kultivirati radost u svakoj situaciji, bezuvjetno, u dobru i zlu, opisano je niže u segmentu

 

Kud god se okrenemo posvuda nas zasipaju lošim vijestima, ljudi se žale, kukaju, kritiziraju, nema se, razočaranja na svakom koraku, kriminala k’o u priči, gubici na sve strane, glavešine nas ubijaju u pojam, i tako u beskraj. Nije ni čudo da većina, pogotovo mladi, padaju u depresiju i apatiju. Ali to što nije čudo, ne znači i da je ok ili da je ispravno.

 

Najlakše je ići linijom manjeg otpora, predati se, prepustiti se pesimizmu, frustriranosti i bezvoljnosti, očajavati, dati krila raznim strahovima i brigama. Sve to činimo kad smo preslabi da bismo se suprotstavili ovim zlodusima, ovim napastima, ovim slabostima. Uvijek je bilo i bit će razloga za nezadovoljstvo, ali isto tako, pa i više, ima razloga za zadovoljstvo, za one koji se ne predaju tako lako i potrude otvoriti oči i za dobre stvari u životu. Mladenački idealizam ne leži u ograničenoj stvarnosti.

 

On je proizvod volje, strasti, maštovitosti i drugih vrlina, o kojima će biti riječ u nastavku. Stvarnost nije uvijek ono što se čini i svi oblikujemo svoju stvarnost prema sebi. U istim okolnostima netko jadikuje, dok netko drugi uviđa priliku i pouku.

 

 

Znaš li himnu Europske zajednice? Od svih pjesama odabrana je upravo Oda radosti za himnu EU-a. I ne bez razloga, jer radost je ono što bi nas trebalo povezivati i voditi naprijed. Oda radosti je svečana pjesma posvećena radosti koju je Friedrich Schiller napisao 1785. Naročito je poznata kao završni dio Beethovenove Devete simfonije. Godine 1972. prihvaćena je kao himna Vijeća Europe, a 1985. i EU ju je prihvatila za himnu Europe.

 

Na kraju ove stranice u rubrici Videopriloga možeš pogledati video s ovom skladbom u izvedbi čelistice Ane Rucner i drugih glazbenika, koji je produciran u svrhu promocije hrvatskog turizma.

Radost nije nešto što se treba naučiti, budući da nam je ona urođena vrlina – samim rođenjem stičemo pravo na nju. Mnogi, nažalost, nisu svjesni ovog svog imetka, pa smo tu da pomognemo to osvijestiti, kako bi svatko ostvario svoje pravo. Radost nije nešto za što se trebaš boriti, a ako ti se to tako ne čini, to je stoga što živiš u zabludi da je radost samo posljedica i samo osjećaj.

 

Za postizanje prave, trajne vrline radosti potrebno je spoznati što je pravi izvor radosti, gdje se nalazi i kako do njega doći. Odgovori slijede.

 

 

Imamo običaj radovati se samo kad se dogodi nešto lijepo. Pritom izvor radosti nalazimo u vanjskim okolnostima. No radost koja je uvjetovana vanjskim faktorima ne može biti dugotrajna, jer se vanjski faktori kontinuirano mijenjaju budući da to određuje prirodni zakon polariteta. Po njemu sve ono što nas raduje jednog će nas dana prestati radovati, i možda opet jednom obradovati, a možda i ne.

 

 

Spoznati smisao svog života tj. svoju životnu misiju
Svatko je od nas stvoren za nešto. Nismo rođeni samo zato da bismo živjeli, iživljavali se i reproducirali. Došli smo na ovaj svijet kako bismo ispunili svoj poziv. Prava se radost može postići tek ispunjavanjem svoje životne misije, koja se ne odnosi na nas, nego na druge.

 

Stvoreni smo ne da bismo usrećili sebe, nego svijet u kojem živimo, a kad to učinimo zauzvrat ćemo dobiti pravu sreću i radost. Ovo je velika tema koju smo obradili ekskluzivno za naše članove pa ako želiš više saznati o tome kako prepoznati svrhu svog života i podržati nas u ostvarivanju naše misije promicanja vrlina.

 

Nije neko umijeće znati se radovati radosnim događajima, ali je umješan onaj tko se zna radovati “običnim” kao i neželjenim događajima i stvarima. Ako se uspoređujemo sa svima i svime što postoji i ako imamo velika očekivanja, normalno je da ćemo biti zakinuti za radost. Rijetko kad ćemo imati priliku postići ili dobiti sve očekivano, a o savršenstvu da i ne govorimo.

 

Ako dobiješ na poklon nešto što nije najnoviji model ili onaj koji si očekivao/la ili po tvom ukusu, najvjerojatnije nećeš skakati od radosti. Nije stvar u tome da se poklonjenom konju ne gleda u zube, pa niti u skromnosti i zahvalnosti per se, iako i sve to svakako treba uzeti u obzir. Niti je toliko stvar u tome da se treba pronaći radost u “malim” stvarima, iako bi to svakako bilo jako dobro.

 

Ovdje je stvar u tome da je umijeće pronaći radost u vrlinama, poukama i prilikama a ne stvarima – u nečijoj velikodušnosti, činjenici da nam je netko uopće nešto dao ili poklonio, u tome da smo dobili nešto što će u nekoj mjeri poboljšati kvalitetu našeg života, kao i u tome da nije stvar u predmetu već u gesti, ako se radi o poklonu. A ako se radi o svakodnevnim privilegijama na koje smo toliko navikli da ih uzimamo zdravo za gotovo, onda ih svakako trebamo osvijestiti i radovati im se.

 

Recimo, svemu onome za što su milijuni ljudi širom svijeta zakinuti – slobodi, redu i miru u zemlji, asfaltiranim ulicama, električnoj energiji, tekućoj vodi, činjenici da imamo prijevoz (javni ili svoj) do željene destinacije, da imamo zdravstveno osiguranje, dostup lijekovima i zdravstvenoj njezi, čistom zraku, pa i suncu poslije kiše, dugi na nebu, cvijeću na puteljku, da dalje ne nabrajamo.

 

Preuzeto s: zivotna-skola.hr

1,492 total views, 2 views today

(Visited 425 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*