Profesor i Židov koji vjeruje u Isusa otkriva: Ovo će kršćane odbiti od Isusa kad ponovno dođe

DOLAZI U HRVATSKU

Isus mnogim kršćanima neće ispuniti očekivanja, kazao je profesor 

 Uoči gostovanja profesora Starog zavjeta na bugarskom institutu, Stephena Hedgesa, Židova koji vjeruje u Isusa u Hrvatskoj, portal book.hr objavio je razgovor s njim koji donosi neke vrlo zanimljive odgovore, kao npr. profesor jasno govori što će biti kamen spoticanja kršćanima u trenutku kad Isus ponovno dođe na Zemlju. Odgovara i na pitanje kakvi bi Isusovi sljedbenici trebali biti a posebno je zanimljiv posljednji odgovor na pitanje zašto dolazi u Hrvatsku…

Poštovani gospodine Hedges, prvo Vam želimo zahvaliti što ste pristali dati intervju za naš časopis i portal. Možete li nam za početak reći nešto više o sebi?

Prof. Hedges: Rođen sam u Engleskoj, u Londonu. Moja majka, baka i djed rođeni su u Izraelu (iako su zapravo rođeni prije nego što je stvorena suvremena država Izrael). Moji pradjedovi doselili su se u Izrael prije više od sto godina. Ja sam zapravo druga generacija židovskih vjernikâ (to su Židovi koji vjeruju u Isusa); moji roditelji su počeli vjerovati u Isusa prije nego što sam se ja rodio. Njihov je pastor bio Derek Prince.

Kad sam bio jako mlad, moja se je obitelj preselila u Afriku, u Keniju. Odgojen sam na farmi na kojoj nije bilo ni struje ni vodovoda. Kad sam bio tinejdžer, preselili smo se u Chicago kako bismo radili s Derekom Princeom. Kasnije se je moja obitelj preselila na Floridu kako bi nastavila raditi s njime. 1991. zaposlio sam se u Istočnoj Europi, prvo u Mađarskoj, a zatim u Rumunjskoj. Na kraju sam završio u Bugarskoj.

Bavite se proučavanjem Staroga zavjeta i radite na institutu u Bugarskoj. Kako ste otkrili da je upravo to Vaš poziv?

Prof. Hedges: Vjerujem u Božje vodstvo prema okolnostima. Znamo da, kao rezultat primanja krštenja u Duhu Svetom, imamo u sebi Duha Svetoga. Stoga moramo vjerovati da nas Duh Sveti može voditi na vrlo prirodan način. Kad je Izrael bio u divljini, svakodnevno ih je vodio Duh Sveti.

Prirodno su mogli vidjeti kad bi se oblak Duha Svetoga pomaknuo i mogli su slijediti Duha Svetoga. Dakle, ako se vrata otvore za mene, ja pretpostavljam da je to rezultat vodstva Duha Svetog i prolazim kroz njih. Kad sam počeo služiti u Mađarskoj, naglasak mi je bio na oslobođenju od demona. Kad sam podučavao u Rumunjskoj, moj se je fokus prebacio na Isusovu otkupiteljsku žrtvu na križu i krštenje u Duhu Svetom. Škola u Bugarskoj je tražila predavača iz Starog zavjeta, a s obzirom da sam Židov, bolje razumijem hebrejsku Bibliju nego kršćani.

Prvi pojedinci koji su vjerovali u Isusa bili su Židovi – zato sam napisao knjigu…

Židov ste i o toj ste temi, točnije o mesijanskom judaizmu, pisali u svojoj knjizi Jesus, the Torah and Messianic Judaism (eng. Isus, Tora i mesijanski judaizam). Što Vas je potaknulo da napišete tu knjigu?

Prof. Hedges: Prvi pojedinci koji su vjerovali u Isusa bili su Židovi. Zapravo, prema Djelima apostolskim oko 50% Židova onog vremena vjerovalo je u Isusa. Međutim, kako se Evanđelje širilo, rastao je broj nežidovskih vjernika. U 4. stoljeću nežidovski su vjernici odlučili da židovski vjernici trebaju prestati biti Židovi. Kao rezultat toga, Židovi su protjerani iz Crkve. Od 4. stoljeća Židovi koji su vjerovali u Isusa imali su dva izbora: mogli su ili prestati biti Židovima ili nastaviti ići u sinagogu i potajno vjerovati u Isusa. Prije otprilike 150 godina to se stanje počelo mijenjati, ali su tek 1967. crkve počele shvaćati da su Isus i svi apostoli bili Židovi. Sada židovski vjernici imaju novi problem, dobrodošli su u neke crkve, ali se na njih vrši velik pritisak da prestanu biti Židovi i postanu kršćani. Zato sam napisao knjigu, da pomognem Židovima koji vjeruju u Isusa da ostanu to što jesu – Židovi i vjernici, upravo kao što su prvi pojedinci koji su vjerovali u Isusa i bili.

Koje biste spoznaje, zapisane u toj svojoj knjizi, izdvojili kao najvažnije za one koji nisu upoznati s tim područjem?

Prof. Hedges: Na to mi je pitanje jako teško odgovoriti. Budući da sam Židov, zapravo ne razumijem kršćanski mentalitet. Međutim, mislim da većina kršćana uistinu ne razumije svrhu Mojsijeva zakona. Kao rezultat toga, oni ne razumiju zašto je Mojsijev zakon bio dân Izraelu, niti shvaćaju kako bi se kršćanin trebao odnositi prema Mojsijevu zakonu. Smatram da mnogi kršćani misle da je Mojsijev zakon bio pokušaj Židova da spasenje zadobiju djelima.

A zapravo Mojsijev je zakon bio dân otkupljenoj zajednici, 50 dana nakon spasenja. Svrha Mojsijeva zakona je da Židove vodi u tome kako živjeti u stalnom stanju svetosti u Božjoj prisutnosti.

Neki za židovstvo i kršćanstvo kažu da su istodobno međusobno najudaljenije i najbliže religije svijeta. Što Vi o tome mislite?

Prof. Hedges: Od četvrtog stoljeća nadalje kršćani su ubili 21 milijun Židova u Isusovo ime. U to nije uključeno šest milijuna Židova ubijenih u holokaustu. To je dovelo do toga da su se Židovi udaljili od kršćana. U prošlim stoljećima Židovi su se uvijek bojali proljeća jer bi kršćani u mnogim mjestima za vrijeme proslave Isusova uskrsnuća ubili sve Židove koje bi pronašli. Prije pet stoljeća Martin Luther (u knjizi O Židovima i njihovim lažima; 1543). izjavio je da židovske sinagoge trebaju biti spaljene, židovske kuće uništene, da židovsko učenje treba kazniti smrću, da njihovo bogatstvo treba oduzeti i da ih treba protjerati iz Europe.

U 18. stoljeću veliki njemački teolog George Bauer (Georg Lorenz Bauer, Theologie des Alten Testaments; Leipzig, n.p., 1796). podučavao je da je Stari zavjet „praznovjerje primitivne rase”. U devetnaestom stoljeću njemački teolog Friedrich Schleiermacher je rekao da je to što se je kršćanstvo razvilo iz judaizma povijesna nesreća. (Joseph Blenkinsopp, Treasures Old and New: Essays in the Theology of the Pentateuch, str. 19). Ta njemačka krivovjerja uzrokovala su da mnogi kršćani prestanu čitati Stari zavjet.

Svako učenje u Novom zavjetu temelji se na odlomku iz Starog zavjeta. U trećem poglavlju Druge poslanice Timoteju (14-16) apostol Pavao kaže da se naš nauk mora temeljiti na Starom zavjetu. Tijekom stoljeća kršćani su bili najveći neprijatelji Židovima, unatoč činjenicama da se kršćanstvo temelji na judaizmu i Starom zavjetu te da su se pisci Novog zavjeta nazivali Židovima, a ne kršćanima. Ta je nesnošljivost počela slabjeti 1967. odlukama Drugog vatikanskog koncila te pojavom karizmatskog pokreta. Ipak, trebat će još dosta vremena da kršćani u potpunosti shvate da su nacijepljeni na židovsko stablo.

Kada se govori o odnosu između ovih dviju religija, Isus se predstavlja kao „kamen spoticanja”, jer se njihovi sljedbenici razilaze upravo oko pitanja tko je zapravo On. Nije li to malo paradoksalno jer je Isus u svojoj Velikosvećeničkoj molitvi, prije svoje smrti, molio „da svi budu jedno”?

Prof. Hedges: Razlog zbog kojeg je Isus „kamen spoticanja” jest taj što su Židovi tražili Mesiju koji bi bio politički vođa i kralj. Mesija kojeg su vidjeli u Starom zavjetu bio je Davidov potomak koji će uspostaviti neovisno Kraljevstvo Izraela, vladajući nad zemljom koja je obećana Abrahamu, Izaku i Jakovu. Čak i nakon Isusova uskrsnuća, neposredno prije Njegova uzašašća na nebo, apostoli su pitali Isusa: „Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?” (Dj 1,6)

Čak i nakon tri i pol godine suživota s Isusom, apostoli su još uvijek očekivali da je Mesija politički vođa i kralj koji će ponovno uspostaviti kraljevstvo Davidovo. Isus je Židovima bio „kamen spoticanja” jer nije ispunio njihova očekivanja. Nasuprot tome, kršćani čekaju da se Isus vrati kao duhovni Mesija koji će ih odvesti na nebo. A apostol Pavao i proroci u Starom zavjetu (posebice Zaharija) kažu nam da će se Isus vratiti i ponovno uspostaviti Izraelsko kraljevstvo, vladajući tisuću godina nad čitavom zemljom. Dakle, kad se Isus vrati, on će postati „kamen spoticanja” mnogim kršćanima jer neće ispuniti njihova očekivanja.

Vaš je znanstveni rad većinom usmjeren na Stari zavjet. Vjernici ga uglavnom izbjegavaju čitati jer u njemu ima, kako kažu, dosta nasilja. Je li razlog tomu površan pristup i nedostatak znanja?

Prof. Hedges: Odlomci s najviše nasilja nalaze se u Novom zavjetu. Isusova smrt je bez sumnje najstrašnija smrt zabilježena u Bibliji. U Knjizi Otkrivenja čitamo da će milijarde ljudi umrijeti, a većina će zemlje biti uništena. Knjiga Otkrivenja bilježi više nasilja od sveg nasilja u cijelom Starom zavjetu. Ljudi moraju shvatiti da grijeh mora biti kažnjen. Sve nasilje u Bibliji (kako u Starom zavjetu, tako i u Novom) pokazuje nam koliko Gospodin mrzi grijeh. Ako ne postoji kazna za grijeh, ništa ne sprječava ljude da griješe.

U svojoj knjizi Knowing His Will and Hearing His Voice (eng. Upoznavajući Njegovu volju i slušajući Njegov glas) pisali ste o „ljudima vjere” (Noi, Mojsiju, Abrahamu…), koji su znali slušati Božji glas i prepoznati Božju volju za svoj život. Što može današnjem čovjeku, koji živi ubrzanim stilom života, pomoći da čuje Božji glas i pronađe vlastiti poziv?

Prof. Hedges: U 17. stoljeću živio je katolički svećenik po imenu Nicholan Herman (1605-1691). Međutim, većina ga poznaje kao „brata Lawrencea”. Nakon njegove smrti njegova su učenja objavljena u knjizi Practise of the Presence of God (eng. Steći naviku da živimo u Božjoj prisutnosti). Brat Lawrence nas je naučio kako biti svjestan Božje prisutnosti u našem životu u svakom trenutku, bez obzira što radimo. Ortodoksni Židovi također prakticiraju Božju prisutnost u svakom trenutku i svakoj životnoj aktivnosti. Bog nikada nije daleko od nas, On je s nama; to je definicija riječi ‘Emanuel’.

Dio problema da današnji vjernici imaju s razlučivanja i vršenja Božje volje leži u činjenici da su prihvaćene grčki način razmišljanja, po kojem su svjetovni i sveti život aktivnosti razdvojiti. Ovaj grčki dualistički način razmišljanja nije biblijski. Kao rezultat grčke filozofije, mnogi vjernici kažu da je prodavač ili policijski službenik ne može biti „sveti poziv od Boga” ( 2 Tim 1,9) za svoje živote. Ovo razmišljanje je potpuno nebiblijski. Većina veliki vjernici u Bibliji su bili jednostavni seljaci ili pastiri. A to je zato što su shvatili da je njihov poziv u kojem je on bio u mogućnosti ostvariti velika djela vjere.

Sve što činimo treba biti dio našeg svetog djelovanja. Pozvani smo donositi svetost u svaki susret s osobama koje susrećemo.

Dakle, ako ste blagajnica u trgovini, to je vaše sveto zvanje. Svakodnevno, i u svemu što radite, pozvani ste pokazati svima koje susretnete da služite svetom Bogu – tako da ste iskreni u svemu što činite; pokazujući ljubav svakoj osobi koju upoznate; tako da ste radosni na svom poslu; da živite u miru sa svojim suradnicima; imajući strpljenja s onima zbog kojih morate čekati… Čineći tako, stječete naviku da živite u Božjoj prisutnosti u svakom trenutku svog života i ispunjavate svoj poziv od Boga.

Koji su, po Vama, najveći izazovi s kojima se čovječanstvo danas suočava i možete li napraviti korelaciju s vremenom u kojem su živjeli starozavjetni ljudi?

Prof. Hedges: Svaka generacija smatra da nova generacija nije tako pametna i da njihova glazba nije prava glazba. Iako postoji razlika u tehnologiji, Biblija kaže da nema ništa novo pod suncem (Prop 1,9). Svaka generacija suočava se s istim osnovnim problemima i izazovima. Tijekom cijele povijesti najveći je problem neuspjeh muškaraca da budu dobri očevi. Kada očevi obavljaju svoj posao kako treba, djeca su sigurna i samopouzdana. U Bibliji vidimo da su neki bili dobri očevi, dok su neki potpuno podbacili. U Postanku 18,19 Bog je odlučio sklopiti savez s Abrahamom zato što je znao da će Abraham pravilno odgajati svoju djecu. Kao rezultat toga, Abraham je postao otac svih koji vjeruju. S druge strane, vidimo da je Eli (vrhovni svećenik) bio neuspješan otac, pa je na njegovo mjesto došao Samuel. On također nije bio uspješan otac pa su ljudi tražili kralja, da on vlada njima. Kralj Salomon je također bio neuspješan kao otac pa je zemlja bila podijeljena između Izraela i Judeje. U Bibliji vidimo samo nekoliko dobrih očeva.

Rekli ste da je neophodno da Isusovi sljedbenici znaju svjedočiti na isti način kako je to radio Isus, da bi mogli činiti djela koja je On činio. Što to znači za vjernika koji se trudi aktivno živjeti svoju vjeru?

Prof. Hedges: Bog je nadnaravan. Ako tvrdimo da je on naš otac, onda bi nadnaravno za nas trebalo biti prirodno. Biblija nam govori da je Bog u nas stavio svoje sjeme (v. 1 Iv 3,9). Sjeme uvijek određuje prirodu biljke. Dakle, nadnaravno nam mora postati prirodno. Kad su Izraelci bili u divljini, svaki dan su doživjeli sedam čuda, čak i kad su sagriješili. Ako kršćanin kaže da ima bolji savez, s boljim odredbama od onih koje su imala djeca Izraelova (Heb 8,6), onda ne može doživljavati manje čuda od Izraela u divljini. Dio problema mnogih vjernika je u tome što misle da moraju biti savršeni kako bi se mogli kretati u devet darova Duha Svetoga. Ali sama definicija dara od Boga jest ta da se daje onima koji ga ne zaslužuju. Što više pokušavamo zaraditi Božje darove, to je manje darova koje nam On može dati. On nam daje darove da pokaže svijetu da je savršen i da nas voli.

U svijetu je danas posebno ugrožena institucija obitelji. Napisali ste knjigu Marriage and Family in the Bible, (eng. Brak i obitelj u Bibliji) u gdje ste se, osim teme obitelji, dotaknuli i teme samaca koji danas sve teže pronalaze „pravu osobu”. Koji je, po Vama, ključni problem, odnosno razlog tome?

Prof. Hedges: Nijedan stih u Bibliji ne kaže da moramo tražiti „pravu osobu” kako bismo se vjenčali. Pravilo koje je Bog dao Izraelcima bilo je da se mogu vjenčati samo s drugim Izraelcima ili obraćenicima na židovsku vjeru. Leviti su imali posebna pravila za brak, jer su služili u stalnoj Gospodinovoj prisutnosti. Levit je morao oženiti djevicu iz plemena Levijeva. Međutim, ni levit nije bio dužan pronaći „pravu osobu” za ženidbu. U Novom zavjetu je jedino pravilo za brak to da se moramo vjenčati s vjernikom. Budući da nam Biblija ne daje više zahtjeva od toga, ne bismo trebali ni dodavati više. Eva je bila u nevolji jer je dodala Božjoj riječi. Dodavanje Riječi Božjoj jednako je opasno kao i propuštanje nekih Božjih riječi.

Što biste savjetovali mladima koji ne uspijevaju pronaći „pravu osobu” ali i onima koji se suočavaju s krizom u braku?

Prof. Hedges: Bog je znao s kime ćete se vjenčati još prije početka stvaranja. Tako se Božja volja za vaš život temelji na njegovu predznanju o tome s kim ćete se vjenčati. Stoga, sve dok se pokoravate pravilu i vjenčate se s vjernikom, pronašli ste pravu osobu; pronašli ste osobu koju je Bog za vas odredio.

Adam i Eva znali su da ih je Bog stvorio jedno za drugo – On ih je i upoznao. Rezultat tog braka je dolazak grijeha na svijet. Adam i Eva bili su prva obitelj koja je izgubila svoj dom, a jedan od njihovih sinova ubio je vlastitog brata. Jeste li sigurni da želite da vam Bog pokaže za koga biste se trebali udati? U svakom braku ima problema. Svaki bi brak trebao zahtijevati promjenu od oba partnera. Niste savršeni, i osoba s kojom ćete se vjenčati neće biti savršena; kao rezultat toga, udarit ćete jedno po drugome poput kamenja. No, rezultat prevrtanja kamenja je da jedan drugome izglađuju grube rubove. Konačni rezultat je prekrasno kamenje, koje je izgubilo oko 50% svoje izvorne veličine.

Bili ste blisko povezani s Derekom Princeom, kojeg su nazivali „učiteljem Pisma”. Vjerujem da ste iz njegova primjera mnogo toga naučili, no što Vam je ostalo u posebnom sjećanju?

Prof. Hedges: Kad pomislim na Dereka Princea, uvijek se ističu četiri stvari. Putovao sam s njim godinama diljem tri kontinenta. Nikad nisam upoznao nikoga tko je bio uspješniji u daru iscjeljenja i daru čuda. Svaki put kad je podučavao, svjedočili smo istinskim iscjeljenjima i čudima. Drugo sjećanje bilo bi da, iako je bio jedan od najobrazovanijih muškaraca na svijetu, nikada nije pokušavao impresionirati ljude svojim akademskim postignućima. Uvijek se predstavljao samo kao „Derek”, nikada se nije nazivao „dr. Prince” ili koristio bilo koji drugi naziv. Treće sjećanje je da je Derek govorio da kada podučavate morate govoriti na način da vas može razumjeti čak i sedmogodišnje dijete. Ako to što govorite ne možete objasniti sedmogodišnjem djetetu, onda zapravo ne znate o čemu pričate. Četvrta stvar koja mi je ostala u sjećanju, i koju smatram duhovitom, je ta da Derek nije imao nikakve praktične vještine. Sjećam se jednog događaja iz vremena kad sam živio s njim i njegovom suprugom u Chicagu; trebalo je zamijeniti žarulju u kuhinji. Derek je odlučio da će on to učiniti pa je uzeo ljestve i popeo se do lustera. Zatim je upitao: „Na koju stranu se odvrće žarulja?” Odgovorili smo: „U smjeru kazaljke na satu”. Upitao je: „U smjeru kazaljke na satu kad gledate odozgo ili odozdo?” U tom trenutku mu je žena rekla neka siđe i pusti nju da ju promijeni.

Uskoro dolazite u Hrvatsku gdje ćete održati predavanje na temu „Duhovi prije Pedesetnice”. To je Vaš prvi posjet Hrvatskoj?

Prof. Hedges: Ovo će biti moj četvrti posjet Hrvatskoj.

Što mogu očekivati oni koji se odluče doći na predavanje?

Prof. Hedges: Moj je cilj potaknuti ljude na čitanje i proučavanje Biblije. Ne možemo reći da volimo Boga, ako nemamo vremena čitati pisma koja nam je dao. Ako volimo Boga, ljubit ćemo njegovu riječ. Kada molimo, Bog nas sluša. Kada čitamo Bibliju, slušamo Boga. Što je važnije, da Bog sluša nas ili da mi slušamo Boga?


Book.hr

892 total views, 3 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: