Prihvatimo Božje okrilje

Žeđ

Dok čovjek analizira brojne probleme kod pojedinaca a i u društvu, često otkriva da im je uzrok u ljudskom grijehu. Još uvijek je premalo dobrih kršćana. Kršćanski život podrazumijeva još i mnogo više nego što je to kićenje bora za Božić, pjevanje svetih pjesama ili sudjelovanje u nekim proslavama. On zahtijeva prihvaćanje Isusa Krista kao svoga Spasitelja i Otkupitelja, kao i prihvaćanje Njegove Radosne Vijesti – Evanđelja za način svog svakodnevnog života u svim situacijama. Treba s povjerenjem prihvatiti sve Božje zapovijedi, pa tako i one: Ne ubij!, Ne sagriješi bludno! i Ne poželi tuđeg ženidbenog druga!, te se odreći svakoga zla, grijeha i lažnih bogova. U takvom životu ćemo zaista biti pošteđeni mnogih bolesti, pa i problema. Ako se međutim i pojavi neki problem za koji nismo krivi, čiste savjesti, uz Božju pomoć, lakše ćemo ga prebroditi. Kršćanstvo uvijek ima šansu, jer čovjek u dubini svoje duše ipak čezne za mirom i srećom.

Na katoličkom vjeronauku se uči kako živjeti dostojno Evanđelja pred svim izazovima savjesti, a ovom prilikom ćemo se ukratko zadržati na području ljudske seksualnosti, braka i roditeljstva.

Isus je svojim prisustvom na svadbi u Kani Galilejskoj, te svojim privim javnim čudom koje je pri tome učinio, na poseban način dao do znanja koliko želi biti blizak ljudima koji se odlučju za brak, pa im pomagati, ako treba, i na čudesni način.

Iako je dragi Bog čovjeka stvorio kao muško i žensko te predvidio specifični način kako će se muž i žena voljeti u braku kojega On blagoslovi, primjećujemo da neki ljudi ovo nažalost zaboravljaju ili čak preziru. Umjesto da sretno žive onako kako je predvidio dragi Bog, ima onih koji izabiru neke “surogate” koji nisu ono pravo, nego ih ti surogati zapravo ponižavaju, osramoćuju i vode u propast ne samo duše nego još i tjelesnog zdravlja. Nekada izgube čak i tjelesni život, npr. zbog SIDE.

Možemo reći da sveti Sakrament ženidbe ima toliko veliku vrijednost da za njegovo izbjegavanje, pa i za njegovo odgađanje treba imati zaista opravdane razloge.

Naravno da hodanje mladića i djevojke nema smisla ako se vidi da od njega, bilo zbog kojeg razloga, ne dolazi u obzir brak. Međutim, kada za kršćanski brak slobodni odrasli mladić i djevojka ocijene da su zaista jedno za drugo, nije dobro pretjerano odgađati taj brak. Unatoč materijalne krize koju većina ljudi osjeća, treba znati da nije potrebno sve materijalne stvari imati odjednom. Muž i žena koji se vole, već će si pomalo stvarati i ono materijalno. Može se čak reći da je njihov život u braku jeftiniji, nego što je to pojedinačni život dvoje neoženjenih osoba. U Poljskoj je uobičajeno da se ulazi u brak već po završetku srednje škole, a nakon toga, koji žele, još odlaze i studirati.

Prava ljubav mladića i djevojke podrazumjeva suzdržanost i čekanje na onaj divan bračni život kojega dragi Bog toliko cijeni da ga je uzdigao na nivo svetog Sakramenta. Ljudska seksualnost treba biti nešto diskretno što je samo za muža i ženu i to isključivo u onom braku kojega blagoslovi dragi Bog, koji je onda nerazrješiv za cijeli život i u kojemu si moraju biti vjerni. Dužnost poštivanja predbračne čistoće podrazumijeva da se ne smije ponašati na način koji bi vodio seksualnom uzbuđivanju. Svi ljudi, pa i oni u braku, trebaju izbjegavati griješne riječi, misli, poglede, glazbu, časopise, filmove kao i nemoralne plesove. Mora se voditi računa o svom pristojnom odijevanju i ne odlaziti u loše društvo, na tulume niti na druga ružna mjesta poput raznih tzv. diskoteka koje su zapravo pušnice, jazbine i podrumi u kojima trešti destruktivna glazba, gdje puše, opijaju se i drogiraju, nemoralno plešu, povraćaju i leže pijani po podu. Čovjek ima u sebi jedan moralni integritet i ako se on naruši na jednom planu, lakše se propadne i na drugome.

Vrlo je važno donijeti u brak čistu savjest, životni optimizam, sposobnost zaljubljivanja, doživotne ljubavi i povjerenja u supružnika, lijepe oči i bistri pogled te tijelo koje nije zaraženo spolno prenosivim bolestima.

Postoji tzv. Humani Papiloma Virus (HPV) koji nakon nekog vremena, nekada i više godina poslije zaraze, izaziva rak maternice. Mladić koji se je s njim zarazio možda ništa niti ne primjećuje, a čak ga niti ne može lijekom trajno odstraniti. Kada se oženi, svojoj supruzi govori kako ju jako voli, a na neki način on ju možda i ubija jer ju s tim virusom zarazi i ona nakon nekog vremena oboli od raka maternice. Pitanje da li će se rak otkriti na vrijeme, pa će biti dovoljna samo jedna manja operacija, tzv. konizacija, ili će trebati odstraniti cijelu maternicu, ili možda niti to neće biti dovoljno, pa žena još i umre. Znam i za djevojke koje su zbog HPV–a oboljele od raka pa im je odstranjena maternica i one nikada neće moći biti majke. Vrlo je proširena i bakterija Chlamidia Trachomatis koja ubija dijete još prije rođenja. Žena zanese, želi roditi dijete, ali dijete joj često umre, obično već u prvim mjesecima trudnoće. Protiv Chlamidije još postoji antibiotik ako ju se na vrijeme otkrije. Treba zajedno liječiti i muža i ženu, ali u kroničnoj fazi takve infekcije se vrlo teško mogu izliječiti. Ima i mnogo zaraza s tzv. herpesom genitalis, pa i sifilisa, gonoroje i brojnih drugih bolesti koje se prenose seksualnim kontaktom, a sve je više i SIDE. Svatko od nas susreće mnogo ljudi zaraženih SIDOM, ako ne u obitelji i rodbini, a onda sigurno dok prolazimo ulicom. Zaraženi najčešće nisu niti svjesni svoga stanja, jer je period od trenutka ulaska virusa u organizam pa do prvih znakova bolesti prilično dug i iznosi prosječno deset godina. Cijelo to vrijeme čovjek je ipak pun virusa i na razne načine je vrlo opasan za okolinu. Ti virusi žive i množe se u limfocitima kojih ima ne samo u krvi nego i tamo gdje ne vidimo da je nešto krvavo, a to su zapravo sve tjelesne izlučevine, uključujući i slinu. Nama nije poznat minimalni broj virusa koji su dovoljni za prijenos SIDE, pa se dakle trebamo čuvati da u naše tijelo ne uđu niti najmanje količine. Prvi znakovi SIDE često se jave upravo u usnoj šupljini u obliku bijelih naslaga, krvarenja, upala, gnojenja, stomatitisa i gingivitisa iz čega virus još više izlazi. Čovjek u ustima praktički uvijek ima neku ranicu npr. od pranja zubi, od neke oštrije hrane ili pokvarenog zuba, a kroz sve to virusi još lakše ulaze. Očito je da se ova bolest može prenijeti i preko nekih poljubaca a također se prenosi i preko griješnog plastičnog sredstva tzv. prezervativa. U dokumentu Papinskog Vijeće za obitelj “Ljudska spolnost: istina i značenje” nalazi se poglavlje “Ideologije koje treba izbjegavati”. Pod točkom 139. tamo doslovno stoji: “… U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanoga ‘safe sex–a’ (sigurnoga seksa) ili ‘safer sex–a’ (sigurnijega seksa), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu protiv SIDA–e (AIDS–a). Roditelji trebaju inzistrati na uzdržljivosti izvan braka i na vjernosti u braku kao jedinom pravom i sigurnom odgoju za zaštitu od takve zaraze”.

Osobe koje su upotrebljavale spirale, antibaby pilule i razne druge hormone protiv rađanja, postale su vrlo često ubojice svoje vlastite djece a da to i ne znaju. Dokazano je da kod žena koje provode seksualni život uz spiralu, do začeća dolazi prosječno nekoliko puta u godini dana. Do ovulacije i do začeća dolazi vrlo često i kod onih koje gutaju bilo koje vrste antibaby pilula ili upotrebljavaju druge hormone protiv  rađanja.

Međutim, spirale, antibaby pilule i slični hormoni automatski ubijaju dijete još u prvim danima nakon začeća, sprečavajući mu usađivanje u maternicu. To ubojstvo se najčešće dogodi još prije izostanka majčine menstruacije, dok žena možda hoda ulicom ili s nekim razgovara, a tek će na drugom svijetu ona i otac toga nerođenog djeteta saznati koliko su djece začeli i ubili takvim sredstvima. Žena koja guta pilule oštećuje si vidni živac, jetru i bubrege, ranije i u većoj mjeri oboljeva od arterioskleroze, sklona je moždanom i srčanom udaru, raku kože, dojke i maternice i upali vena s mogućnošću embolije. Slabi joj otpornosti na zarazne bolesti jer su hormoni antibaby pilula slični tzv. kortikosteroidima. Slične štetne posljedice su i kod upotrebe drugih hormona protiv djece.

Spirala izaziva bolove a nekada i probuši maternicu. Uz nju žena jače krvari, doživljava omaglice pred očima, slabost pa i pad u nesvijest zbog anemije. Gnojenja u maternici se često prošire na jajovode u kojima se znaju stvarati apscesi, a također i priraslice koje izazivaju izvanmaternične trudnoće i neplodnost. Nekada se gnoj proširi i na cijeli trbuh pa se treba puno truditi da bi se takvoj bolesnici spasilo život. I na ovim primjerima se vidi da su zaista za mnoge duševne, psihološke i biološke patnje krivi upravo ljudski grijesi.

Mnogi su zbog grijeha izgubili i svoju plodnost. Oko 80 % žena koje traže oplodnju u epruveti postale su neplodne jer su im jajovodi neprohodni zbog spolnih bolesti kao i zbog upala koje je izazvala spirala ili nekoja druga vrsta abortusa. Poznato je da kod oplodnje u epruveti većina djece pogine zbog neprirodnih uvjeta još prije nego što se usade u maternicu, a čujemo da mnogu takvu malu djecu bacaju u kanalizaciju uskoro nakon začeća, ili nakon nekog vremena što ih drže žive a smrznute u frižideru. Zbor za nauk vjere Katoličke Crkve je objavio dokument Donum Vitae u kojemu se objašnjava više razloga zbog čega su griješne i nedopustive umjetne oplodnje i to ne samo one u epruveti nego i inseminacije.

O razlozima zbog čega se ne smije sudjelovati u grijesima kontracepcije, sterilizacije i pobačaja može se detaljnije pročitati u Enciklikama “Casti Conubii” i “Humanae Vitae”. U slučaju ozbiljnog i opravdanog razloga izbjegavanja začeća rješenje je u suzdržanosti. Onih nekoliko plodnih dana u mjesecu se otkriva jednostavno i pouzdano čak i u nepravilnim ciklusima uz pomoć prirodnih metoda kao što su Billingsova i simpto–termička koje su puno sigurnije od već zastarjele Ogino–Knaus metode. Većinu dana žena je neplodna. Prirodne metode se danas u Hrvatskoj sistematski poučava prilikom tečajeva priprave za brak u Katoličkoj Crkvi.

Treba biti ipak svjestan da je matematička činjenica da prosječni broj od dvoje djece po bračnom paru znači da će svaka takva obitelj i svaki takav narod nestati s lica zemlje. Jedan je od tih dvoje možda neplodan, ili umre kao dijete ili ne ulazi u brak. Treba uvjeriti i najveće siromahe da je svako novo dijete Božji dar i da ono znači dobitak, a ne gubitak.

 

One koji su već pogriješili, treba podsjetiti da se trebaju raskajati, zamrziti svaki grijeh i odlučiti da nikada više neće griješiti, te se iskreno ispovijediti kod onog svećenika koji ima vlast u ime Božje odrješivati ljude od grijeha. Dragi Bog voli čovjeka i želi ga obdarivati istinskom radoću, srećom, mirom i blagoslovom, a Božje darove se ne smije odbijati!

Autor testa: Dr. med. Antun Lisec

 

Prilikom preuzimanja tekstova potrebno je linkom potpisati naš portalhttp://rastimo-u-vjeri.com/ kao izvor.
Hvala na razumijevanju i Bog Vas blagoslovio.

716 total views, 2 views today

(Visited 163 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*