Sve ovo pričao nam je Ohandza dok mu je oko vrata dominirao veliki križ. On dolazi iz katoličke obitelji.

Gaelle i Megane

Georges je imao dvije kćeri, Gaelle i Megane, a sin Franck je bio odličan u školi i obožavao je geografiju. Stari Georges je zacrtao da današnji igrač Hajduka završi školu i tako sebi osigura bolju budućnost, ali Ohandza nije tako mislio…

Obožavao je Ronalda, ali ne Christiana, već brazilskog napadača, koji je oduševljavao igrama u Barceloni, Interu, Milanu i Realu Onako silan, brz i prodoran, Ronaldo je bio sve što je Ohandza u životu želio biti i uskoro se upisao u školu nogometa.

Franck kaže da je od prvog dana igrao u napadu, a problemi su počeli kada je radi treninga počeo zanemarivati školske obaveze…

– Moj otac je želio da sam redovit u školi, a ne na nogometu. Moglo mi se dogoditi isto što i njemu, kojemu je djed zamislio drugačiju budućnost, ali ja sam ipak napravio po svome. U tome mi je pomogla mama – priznao nam je Franck.

Njegova majka Rosalie Chantal krila je od oca da Franck više nije tako redovit u školi. Ona mu je dala potporu u ključnim trenucima, a na kraju će Franck prije završetka srednje škole prekinuti školovanje i krenuti prema Europi.

No, u Belgiji mu nisu odmah iz početka bila širom otvorena vrata. Club Brugge ga nije odmah registrirao, već mu je rečeno da bi u prvo vrijeme morao samo trenirati s momčadi, bez igranja utakmica. Za Ohandzu je ta opcija bila neprihvatljiva i prihvatio je ponudu za odlazak na Tajland, državu u jugoistočnoj Aziji. Za klub Buriram PEA odigrao je sezonu 2011/12, koja mu je do dana današnjeg ostala najupečatljivija i najtrofejnija u karijeri. Osvojio je Thai Premier League, Thai FA Cup i Thai Liga Cup. Bio je tamo i najbolji strijelac sa 19 postignutih golova, no nikada se nije do kraja dobro osjećao.

Kako sam kaže, ljudi su tamo bili hladni, obroci se posluživali odvojeno za strance i domaće, te bez obzira na fenomenalne igre i nogometnu statistiku nije bilo šansi da ostane. Buriram nikad prije toga nije imao tako uspješnu sezonu, ali na ljeto 2012. godine sazrelo je vrijeme za rastanak.

Sljedeća stanica bila je Greuther Furth. Njemački klub je upravo na ljeto 2012. godine proslavio povijesni ulazak u Bundesligu i činio se idealnim za iznimno talentiranog napadača. Ohandza je u Bavarsku došao pun snage i želje za dokazivanjem, motiviran pokazati da ima što za reći i u europskom nogometu. No, u Furthu je doživio ono od čega svaki nogometaš najviše strahuje. Na jednom treningu mu je klupski suigrač uklizao tako da mu je slomio gležanj lijeve noge. Bio je to dvostruki prijelom koji ga je cijelu sezonu udaljio s terena. Za Greuther Furth nije upisao niti jedan nastup, a u međuvremenu je klub iste sezone zauzeo 18. mjesto na prvenstvenoj ljestvici i ispao iz lige.

Onako ozlijeđen i razočaran, nakon Njemačke je proživljavao najteže trenutke u karijeri. Familija mu je u to vrijeme bila u Yaoundeu, glavnom gradu Kameruna, ali on je u tom trenutku znao da nikakav povratak ne dolazi u obzir. Želio je uspjeh, odnosno priželjkivao je samo da ga ozljede poštede, pa da može napraviti ono što bi odgovaralo njegovu talentu.

Put ga je dalje odveo u Grčku, ali to je bilo sve osim glamuroznog nastavka karijere. Klub Iraklis Psachna igra na stadionu kapaciteta 3000 gledatelja, na terenu kakav bi bio pomoćni u nekom od velikih klubova gdje je on želio igrati. Morao se dokazivati u drugoligaškom nogometu. Upisao je i 20 nastupa, te zabio dva gola, ali samo je tri puta odigrao svih 90 minuta. Ovoga puta mučila ga je ozljeda kvadricepsa, mišići nisu izdržavali, a od tog vremena u posebnom je tretmanu praktički sve do dana današnjeg.

Ohandza opisuje trenutke u Grčkoj kao najteže koje je prošao. Na trenutke se pitao koliko sve to skupa ima smisla ako nikad neće biti sto posto spreman i na pravi način zaliječen. O danima u Iraklisu nije imao ništa lijepo za reći, njegova karijera neumoljivo je išla silaznom putanjom, a onda ga je nazvao menadžer Konig i predložio mu odlazak u zagrebački Dinamo.

Na ljeto 2014. godine on je postao član momčadi iz Maksimira, s tim da nikada nije niti poćirio u svlačionicu prve momčadi. Ohandza nije došao kao pojačanje, nego kao materijal od kojega bi nešto moglo biti ako ga ozljede poštede.

Da Dinamo na njega ozbiljno ne računa pokazala je prošla jesen, gdje je odmah premješten u drugu momčad, da bi potom otišao na posudbu u Sesvete.

– U tom trenutku raščistio sam sam sa sobom i rekao – sad il’ nikad. Odlučio sam pokušati odigrati u Sesvetama najbolji nogomet karijere i konačno napraviti ono zbog čega sam i došao u Euoropu. Afirmirati se i privući pažnju nekog jačeg kluba.

U Sesvetama je ostavio sjajan dojam.

– Kada sam ga vidio, zapitao sam se što ovakav igrač radi ovdje – kazao nam je trener juniora Sesveta.

Ohandza je u 2. HNL upisao 22 nastupa i postigao 15 golova, no mnogo veća pobjeda bila je što je nakon dugo vremena uhvatio kontinuitet. On i sada ističe zahvalnost svom tadašnjem treneru prof. Valentinu Barišiću.

Danas će Ohandza reći kako su ga ljudi u Splitu puno toplije dočekali nego u Zagrebu. Ali valja voditi računa i o tome da je u Dinamo došao kao netko tko će možda jednog dana moći ući u svlačionicu prve momčadi. Bio je anonimac za kojega je Mamić čuo da je strašan talent, ali je bio i prečesto ozljeđivan za njegov ukus. U Splitu je priča bila potpuno drugačija, Franck je postao zvijezda još na pripremama…

– Sjećam se svog prvog dolaska na Poljud. Bio sam jako umoran, kada me je menadžer doveo na stadion. Onako snen ‘oživio sam’ tek kad sam izašao na glavni teren. Osjećao sam da sam došao u veliki klub i da sam donio pravu odluku – kazao nam je Franck.

U Hajduk je došao tiho i bez velikih zahtjeva. U karijeri je nosio brojeve 9 ili 10, a nije mu palo na pamet postaviti pitanje na tu temu jer su bili zauzeti.

Prave stvari su se dogodile već na početku ove sezone. Ohandza je svaki dan čekanja isplatio već u prvom nastupu protiv Iasija. Ušao je u drugom poluvremenu kod 2:0 za Rumunje i preokrenuo stanje stvari na terenu, da bi na kraju ostalo 2:2.

‘Bijeli’ su prošli dalje na krilima igrača koji radi razliku i sve oko sebe čini boljima. Ohandza je zabio u sva četiri nastupa ove sezone, a protiv Splita je loptu u mrežu zakucao glavom kao nogom.

Koji god kompliment da mu napišemo, nećemo pogriješiti, možemo samo moliti Boga da ga zdravlje posluži, za dobro Hajduka i njegovu osobnu afirmaciju.

 

Prilikom preuzimanja tekstova potrebno je linkom potpisati naš portal http://rastimo-u-vjeri.com/ kao izvor.
Hvala na razumijevanju i Bog Vas blagoslovio.

 

634 total views, 5 views today

(Visited 129 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*