Pred tobom stojim, molim… Ozdravi me!

Mnogo se puta nalazimo pred Presvetim bez ijedne riječi,
a znajući da Mu imamo toliko toga za reći. Šutimo poput grlice, ne znajući od kuda krenuti…

Tu sam. Stojim pred Tobom, pred Tvojim Uzvišenim Veličanstvom i smišljam što ću Ti reći. Što Ti ja bijednica mogu reći, osim oprosti. No, i to je već toliko otrcano jer Ti stalno govorim oprosti. Više ni sama znam je li iskreno ili, eto, tako rečeno.

Oče, moje srce nije čisto. Ja ne ljubim poput Tebe, a željela bih. Moje ruke tako rijetko koriste dane im talente, pogubila sam se. Svijet me raštimao. U svemu sam tražila ljubav, a nađoh samo uznemirenost. Teško je u ovome svijetu naći ljubav i poštovanje prema nama, ženama.

Samo Ti nas poznaješ najbolje, naše plaho žensko srce, koje vrišti za ljubavlju. Naše ruke koje su stvorene za grljenje.

Ozdravi me

Što reći, dobri moj, Tebi? Ozdravi me, Bože dobri. Ozdravi moje srce, cijeloga ga pročisti. Ozdravi moje oči, da vide ljepotu svijeta,  ljepotu svakog stvorenog bića. U svakom od njih si Ti, Ti si ih stvorio i želio.

Ozdravi moje ruke. Neka nose talente drugima, neka drugi po meni otkriju Tvoju ljepotu i dobrotu. Tvoju dragost i milinu. U Tebi je sve dobro koje postoji i sva ljubav. Neka moje ruke od sada više grle druge. Čak i onda kada mi se ne grli. Neka miluju glave moje djece i njihove mile obraze. Neka moje oči, Dobri, više prate poglede drugih u ljubavi, bez prijekora i pametovanja.

Ozdravi moj jezik

Povrh svega, ozdravi moj jezik. Neka mi jezik slavi Boga svoga, drugima govori ljubazne riječi, hvaleći ih. Neka zloća umukne, psovke neka zauvijek uminu. Neka se zauvijek postidim svoga opakoga srca, opakih misli i žudnji.

Progovori mi opet, one nježne i mile riječi za kojima žudim. One riječi koje mi trebaju, da daju smiraj mojoj duši. Da se opet smirim u Tebi kao maleno dijete u krilu svoje majke. Neka moje srce i moja duša polete, da se ponovo rodim iz pepela prijašnjeg života. Neka budem nova JA, neka bude sve novo na meni i u meni, da mogu doći jednom k Tebi, u Tvoje Kraljevstvo Dobrote.

Evo me, klečim i molim. Što ćeš Ti od mene jadne, nego da me prigrliš. Ta Tvoje sam dijete ljubljeno.

 

Izvor: Ljiljana Ćosić – Žena Vrsna

441 total views, 2 views today

(Visited 104 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*