Pozivi prvih učenika (Mk 1, 16-20)

ucenici

 

Molim za milost: da se hrabro odazovem pozivu na koji me Isus zove.

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju… bijahu ribari. I reče im Isus: “Hajdete za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Vrlo konkretan prizor. Lako nam je u mašti predočiti Isusa koji prolazi obalom Gnezaretskog mora i promatra ljude. Tek što je počeo propovijedati, Isus okuplja oko sebe učenike. Želi ih imati odmah sa sobom. Hoće ih od samog početka uključiti u svoju misiju.

Isus ne želi samo naviještati i propovijedati o spasenju, nego prelazi na djelo i poziva prve svoje učenike. Obraćenje na koje ukazuje i vjera koju naviješta trebaju se pokazati i ostvariti u konkretnom činu. To se najbolje pokazuje u hodu za Isusom. I to je najbolji i najpotpuniji odgovor koji čovjek može učiniti na Isusovu poruku spasenja.

Isus prolazi uz more i gleda ljude koji su na svom poslu. Sviđaju mu se. Takve radnike želi imati sa sobom. Nailazi na dvojicu braće i zaustavlja se. “Krist jednom stade na žalu…” Zove ih da mu se priključe. Jednostavan poziv i dva brata sve ostavljaju i idu za Isusom. Bez riječi, bez ikakvog pogađanja. Bez pitanja. Nijedan zašto! Nijedan kamo! Nijedan kako!

Isus ima potpunu inicijativu. Braća ga jednostavno slijede. Šimun i Andrija ulaze u Božju “avanturu” ne znajući kamo će ih to odvesti i dovesti. To ih u tom trenutku ne zanima. Jedino što žele jest ići za Isusom kamo god on pošao. To je ujedno primjer pravog odziva na Isusov poziv.

Gospodine, ti prolaziš i gledaš ljude na njihovu poslu. Uočio si Šimuna i njegova brata Andriju. Marljivo rade. Svidjeli su ti se. Takvi će biti dobri radnici u Kraljevstvu Božjemu koje si počeo naviještati. Zašto si se baš kod njih zaustavio? Zašto si htio baš njih dvojicu pozvati? To je tvoja volja i tvoj izbor. Tako i danas činiš. Zoveš one koje hoćeš. Pozovi, Gospodine, i iz naše sredine mladih bića koja će spremno sve ostaviti i poći za tobom. Premda će se i na njihovim usnama oteti uzdah: „O Bože, zar si pozvao mene…?“, neka se ne prestraše i neka vjeruju da si ih izabrao i da si s njima. Hvala za spremnost Andrijinu i njegova brata. Tako nam pokazuju kako se odgovara na tvoj poziv.

Pošav malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. A oni, ostavivši svog oca Zebedeja u lađi s nadničarima, otiđoše za njim.

Gotovo isti prizor. U društvu dvojice prvih učenika Isus prilazi drugoj dvojici braće koji su također na obali. Samo malo naprijed od prvog poziva događa se i drugi. I ova dvojica braće kreću za Isusom. I oni s mjesta ostavljaju sve i idu. Kao da su živjeli za taj trenutak, kao da su ga čekali. Ni ovdje nema nikakvog dijaloga. Sve je jasno. Ovaj rabin iz Nazareta snažno se nameće. Ne može se odoljeti njegovu pogledu i njegovoj riječi. Zna što hoće i to odmah ostvaruje.

Ivan i Jakov ne razgovaraju ni s ocem i ne pogađaju se s njim o svojoj odluci. I otac Zebedej gleda na svoje sinove koji odlaze bez pitanja i nastojanja da ih zaustavi. Isusov pogled počiva na svima njima i oni ga razumiju i spremno odgovaraju. Isus ide ispred njih i oni ga slijede. Od tog trenutka oni polažu svoje živote u ruke Učitelja koji ih je tako neodoljivo vezao uza se. Sve je u njegovim rukama: njihovi životi, njihove želje, njihove nade, njihova usmjerenja… On „krči“ put ispred njih, a oni idu za njim i sudjeluju zajedno s njim u njegovom poslanju koje mu je Otac povjerio.

Isus i danas prolazi ovom zemljom i zove učenike. Molit ću za sve one koji osjećaju Isusov poziv i razmišljaju o njemu. Molit ću da se hrabro odazovu kao što su to učinili i prvi pozvani.

Svoju meditaciju završavamo molitvom koju je napisao belgijski isusovac J. Galot. On u njoj riše jedan od načina Isusova poziva.

Ja nisam čuo glas

Ja nisam čuo glas koji me zvao: Nikada te nisam susreo, Gospodine, na jednom od svojih putova.

Nisi se meni pokazao, ništa nisam vidio od tvoga lica. Međutim, ti si me susreo i progovorio mi u tajni moga života. U dubini moje duše sam te susreo i tu si me tajanstveno dozivao.

Pomogao si mi shvatiti da bih trebao ostaviti sve ako želim poći za tobom. Neodoljivo si me privlačio nevidljivim nitima svoje ljubavi da bih ti darovao ne samo nešto, nego sve.

Odgovorio sam ti dubinom svoga bića, koje si želio uzeti.

Tu je naš susret, nevidljiv, duhovan, postao konačan. Lice koje mi nisi otkrio unišlo je u moje srce, da bi posve obuzelo moj život.

Odgovorio sam. Kriste, pomozi mi da ti još više i iskrenije odgovaram, da te još velikodušnije slijedim. Amen

1,367 total views, 6 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: