PADRE PIO I NATUZZA – DVA ŽIVOTA, JEDNA PORUKA

Susreo sam se s knjigom o Padre Piju i Natuzzi Evolo tijekom listopada 2013. godine na RaiUno, tijekom religijske emisije A sua immagine (koja se emitira nedjeljom od 10.30 sati), u kojoj je bilo govora o knjizi Il dolore si fa gioia –  Padre Pio e Natuzza, due vite, un messaggio autora Luciana Regola u izdanju nakladničke kuće Mondadori (2013.).

Gledajući emisiju dirnule su me  posebno Natuzzine stigme koje je ona rado nosila oko pedeset godina, kao i njezina neobična povezanost s Padre Pijom, već proglašenim svecem. Potražio sam obavijesti o Natuzzi na internetu i naišao na velik broj kraćih i dužih članaka, slika, te video-uradaka. Među njima me posebno zainteresirala emisija u vidu okruglog stola na RaiUnoPorta a porta o Padre Piju i Natuzzi, u trajanju od oko devedeset minuta, kao i DVD vatikanske televizije o Natuzzi, u trajanju od oko šezdeset minuta.

Čitajući i prevodeći knjigu nekoliko me vidova posebno dirnulo ali i izazvalo:

Ponajprije, kao što već rekoh, pitanje stigma i povezanost Natuzze s Padre Pijom. Ako je Padre Pio već proglašen svetim, onda povezanost Natuzze Evolo s njim i njezine stigme, zacijelo, imaju neku dublju važnost i poruku. Izazovnost jest i u tome što je Natuzza bila siromašna, nepismena, i već su joj se u djetinjstvu počele javljati različite veoma neobične mistične pojave – susreti s Gospom i s Isusom, poruke dušâ pokojnikâ, usto su joj se ukazivali anđeli, davali joj poruke i razgovarali s njom. To je svakako privuklo pozornost mnogih, običnih i učenih, željnih senzacija i stručnjaka.

Posebnost su kod Natuzze i hemografije, to jest crteži i tekstovi ispisani njezinom krvlju, netom bi se čistim rupčićima dirnulo njezine stigme; pri tome ona ne bi uopće sudjelovala; uz to, bila je nepismena i nije mogla ispisati neki tekst (koji je često bio na njoj nepoznatim jezicima). Preko Natuzzinih molitava događala su se i brojna ozdravljenja; ta nepismena djevojka i kasnije žena otkrivala je dijagnoze bolesti; ona nepismena imenovala bi ih stručnim medicinskim izrazima; davala je upute za liječenje; mnoge je teško ožalošćene utješila. To je svakako posebno privlačilo mnoštvo iz Italije, ali i iz drugih zemalja. Dakako, sve je to zabrinulo mjesnog biskupa, koji je tražio savjete od stručnjaka, te je ona neko vrijeme provela i na psihijatriji u mjestu Reggio Calabria, ali je dosta brzo otpuštena, a fenomeni se nisu zaustavljali.

Zainteresirali su se za Natuzzu i njezine posve izvanredne fenomene liječnici, psiholozi, književnici – brojne ozbiljne osobe iz privatnog i javnog života Italije. Brojne su i njezine bilokacije, potvrđene od ozbiljnih ljudi, uz neke druge fenomene. Ipak me najjače dotaknulo kad sam gledao kako je sve to bilo sredstvo da privuče pozornost prema Kristovoj patnji na Križu, i prema Kristovu otkupljenju čovjeka. A Natuzza je, zajedno s Padre Pijom, postala suradnica u otkupljivanju ljudi. Dakle, svi ti izvanredni fenomeni nisu cilj samima sebi, nego su – kod Natuzze, kao i kod Padre Pija – sredstvo da usmjere pogled i srce čovječje prema Kristovoj patnji na Križu i otkupljenju čovjeka – te suradnji koju Gospodin, i Gospa, traže i očekuju od Natuzze i Padre Pija – u tom djelu suotkupljivanja čovjeka – u ovom našem teškom vremenu, za naše konkretne prilike.

Svi spomenuti fenomeni jedna su cjelina i u njoj ih treba promatrati – i čini mi se da ih se ne može tako lako shvatiti i protumačiti. Natuzza ih, kao i Padre Pio, jasno povezuje s Kristovim očitovanjima i tajnom Kristove otkupiteljske patnje, kojoj su njih dvoje pridruženi. Moja početna reakcija na knjigu bila je dosta suzdržana, misleći da je tu možda dosta toga umiješano  s područja mašte i preuveličavanja, posebno kad se radi o Kalabriji i nepismenoj siromašnoj djevojci. U prvi sam mah pomislio da je možda posrijedi „religiozna fantastika“ – koja ipak zaslužuje neku pažnju. Možda kao razonoda, bijeg iz redovite dosadne i teške sadašnjice i svakidašnjice. Postupno sam, pomoću već spomenutih kriterija i osoba ulazio u zbiljnost svih tih događaja i u jednu veoma novu poruku  potrebnu za naše vrijeme – koje je upalo u tešku krizu samoopijenosti i samodostatnosti – pa su mu potrebne teške injekcije, veoma teške i posve nove, da bi ga otrijeznile i možda dozvale k sebi.  U našim olujnim i bijesnim morima, u zraku, u podzemlju i nadzemlju, u zračnim visinama (usp. Ef 6,12) i u skrivenim  dubinama duše, u tajnama tijela, duše i duha, obitelji i društva, skrivenih i otkrivenih „predstava“ među ljudima i narodima, u luđačkom tempu kretanja života i povijesti potrebno se otrijezniti i upraviti prema pravim konačnim ciljevima – iznad efemernih časova, horizonata i čuvstava – prema onim dubinskim čežnjama svakog ljudskog bića, za puninom Istine, Ljepote, Ljubavi i Života, prema smislenom konačnom cilju našega života!

***

Preporučujem ti da uzmeš knjigu i čitaš nevjerojatne događaje – koliko možeš i dokle možeš. I sâm donesi sud o svim tim događajima i njezinim porukama; prosudi je li možda pisac knjige Luciano Regolo, nesuđeni krotonski arheolog, lakovjeran i površan, ili je otkrio – u Padre Piju i Natuzzi Evolo – novi arheološki sklop (umjesto namjeravanog krotonskog!), koji otkriva njemu i nama skrivenu prošlost i sadašnjost te još skriveniju budućnost čovjeka i čovječanstva prema onoj Pavlovoj „oko nije vidjelo ni uho čulo, niti je srce ljudsko osjetilo što je Bog pripravio onima koji ga ljube“ (1 Kor 2,9).

I gle čuda, poput nepismene Natuzze i siromašnog Padre Pija – oboje iz Južne Italije – možeš i ti biti uključen u graditelje novoga svijeta u sadašnjosti i sretne budućnosti za sve vijeke sebi i drugima – u budućnosti.

1,487 total views, 6 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: