Ozdravljenje po krunici Božjeg milosrđa

Imam 49 godina, umirovljena sam medicinska sestra, u invalidskoj mirovini zbog žestokog moždanog udara koji sam preživjela prije 5 godina, a po riječima mojeg neurokirurga koji me je operirao, preživjela samo velikom milošću Božjom.

Posljedice nakon moždanog su gotovo zanemarive, nije ostalo velikog fizičkog traga. Problem mi je činila kronična nesanica, koja me pratila 5 godina u tolikoj mjeri da niti nakon tjelesnog oporavka nisam mogla spontano usnuti. Koristila sam svaku večer razna pomagala u smislu Persena, blagog biljnog sedirajućeg sredstva, jer sam se težih pomagala te vrste čuvala bojeći se ovisnosti. Ali dug je to period pa organizam razvije toleranciju na ta  sredstva, a to me počelo pratiti u zadnjih mjesec dana očitujući se kroz konstantnu nesanicu, lak i isprekidan san, nakon kojeg sam ustajala umornija nego prije.

O Pokretu Božjeg milosrđa do neki dan nisam znala apsolutno ništa. Sram me je priznati da nisam znala puno niti o Božjem milosrđu osim onog osnovnog, da se taj blagdan svetkuje na „Mali Uskrs“, a prijateljice iz molitvene udruge poučile su me da se za taj blagdan priprema devetnicom Božjem milosrđu. Učile su me i  da je tog dana Nebo otvoreno za sve, a osobito za grješnike koji se pokaju, ispovjede i prime svetu pričest. Poticale su me da je poželjno i potrebno častiti čas Milosrđa, ali tu pobožnost sam samo ponekad prakticirala, koji put moleći samo molitvu, koja se moli u 15 sati, a ponekad, iako rijeđe i krunicu Božjeg milosrđa. Devetnicu sam molila i ove godine, ali ni tada nisam bila svjesna koliko blago imamo u Milosrdnom Isusu, i koliko je za cijeli svijet i svakog od nas milostima bogata krunica Božjeg milosrđa.
Desetak dana prije Velikog petka, brat u Kristu iz Splita poštom mi je poslao dar za Uskrs, molitvenik Milosrdni Isus! Poslao mi ga je kako bismo se zajedno mogli devetnicom pripremiti za blagdan Božjeg milosrđa. Na blagdan sam naravno bila na misi, ali na misi nije nažalost bilo govora o ovom velikom blagdanu.
Dan nakon blagdana, kod nas je bila sahrana jednog svećenika porijeklom iz grada. Sahrana je bila u 15 sati. Potaknuta “nečim“, odlučila sam ne ići na groblje, nego samo na misu zadušnicu. Ostala sam kući i ne znam zašto  odlučila izmoliti krunicu Božjeg milosrđa. Prije nego sam počela moliti, opet poticaj od „nekog“, pomislila sam, zašto ne bih kad već molim milosrđe za dušu njegovu, molila i za sebe, za ozdravljenje moje nesanice?
I tako sam molila: “Isuse najprije Te molim budi blag duši ovog svojeg sluge, a molim Te i za sebe ozdravi moju nesanicu, Isuse ja se uzdam u Tebe i vjerujem Ti da ću večeras spavati i idem odmah baciti tablete u koš za otpatke!“
Ujutro sam se probudila u praznom stanu, stariji sin otišao je na posao,a mlađi u školu. Pojma nemam kad su otišli. Sjela sam i u čudu gledala, samo sam srcem govorila: Isuse, hvala Ti, ljubim te svim srcem, Ti si fenomenalan, ozdravio si me! Kako da Ti zahvalim?

 

Autor:  Zora                                                                                               

1,264 total views, 2 views today

(Visited 145 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*