Osporavani Isus

Zasigurno nema osobe na ovoj zemlji koja je bila  toliko voljena, osporavana, dokazivana i nijekana.

Jedni su ga voljeli, za njega su umirali, u srcu ga nosili, drugi su ga po tisućiti put razapinjali, nijekali, omalovažavali, u mitske osobe svrstavali.

Zašto? Bilo je prije njega i u njegovo vrijeme dobrih, znamenitih ljudi koji su svojom osobnošću, naukom obilježili vrijeme i prostor. Ali ni jedan kao on. Bio je drugačiji u svemu. Smetao im je i smeta ih jer propituje njihov život, rad, sadašnjost i budućnost. Da je on ujedno čovjek i Bog to im nije logično i jasno. Smatrao se Bogom, sinom Božjim, što je za Židove bilo bogohulno, za ostale nerazumljivo. Isto je jučer, danas i sutra.

Tvrdio je da nije samo čovjek, da ima ključ života i smrti.

U ono vrijeme je zato morao umrijeti. Nisu mu dali živjeti. Oni koji se razumiju u čovjeka i njegov život kažu da je uvijek bilo rizik biti drugačiji i opomena.

Evanđelja nama opisuju na stotine problema koja je zbog svog života, rada, riječi… imao.

Smrću su neki od progonjenih velikih ljudi svijeta, vjerskih i filozofskih pokreta, bili oslobođeni. Pustili su ih na miru i malo tko ih negira, osporava, mrzi, jer su živjeli, umrli i ostali u sjećanju. Kome su veliki ljudi starih civilizacija danas  uzor osim  jednom  broju  sljedbenika i vjernika? Ostaju tu i tamo u sjećanju, zapisu u knjigama, na kamenu i ništa više. Rijetke zanimaju datumi vezani uz njihov život. Stare građevine i zapisi ostaju kao nijema svjedočanstva iako su svojevremeno bili začetnici duhovne i kulturne preobrazbe svijeta.

Isus ima drugačiju sudbinu. Tek nakon smrti nastaje dramatična borba onih koji ga vole i obožavaju s onima kojima je mit, smetnja, tlapnja. Razlog je što su njegovi prijatelji vjekovima tvrdili da je on nakon smrti živ. Dramatičnost bi bila, možda, manja da nije „uskrsnuo“. Čitamo o tome u Evanđeljima, Djelima apostolskim, usmenoj predaji Crkve. Izgleda da nije tražio dopuštenje da uskrsne.

Mnogi će ga priznati da je bio. Nepobitno to dokazuju Evanđelja i stari pisci, rimski i židovski. Očevici su o njemu svjedočili, umirali, stari zapisi iskopani nakon tisuće godina. Povijest čovječanstva, graditeljstvo i kultura obilježena je njegovim likom i djelom.

Činjenica da je umro  nije toliko važna. Svi smo smrću obilježeni.  On je učinio nešto što nije nitko prije njega. Uskrsnuće daje novo svjetlo nad grobom. On nije uzor jer je mrtav, nego jer je ponovno živ i onima koji ga slijede nudi susret u nebu. Nikada nitko za sebe nije rekao: „ Ja sam uskrsnuće i život i tko u mene vjeruje živjet će uvijek!“

 

Autor:  vlč. Slavko Vranjković

1,386 total views, 3 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: