Osjećaj slomljenosti i izgubljenosti doveo do spašavanja 10 tisuća nerođenih

INTERVJU DAVID BEREIT, POKRETAČ KAMPANJE »40 DANA ZA ŽIVOT«

1444899083_5_38_photo

Ovih se dana u dvadeset gradova diljem Hrvatske pred bolnicama u kojima se obavljaju pobačaji okupljaju ljudi na molitvu i miroljubivo bdjenje koje će potrajati do 1. studenoga. Svi su oni dio pokreta »40 dana za život«. Prvi čovjek te inicijative David Bereit stigao je iz Amerike sa svojom obitelji u Hrvatsku pohvaliti i podržati nastojanja i aktivizam pokreta za život. Napustio je svoju profesiju, posvetio se borbi protiv pobačaja i svjedoči o velikim rezultatima inicijative.

Osnivač ste i pokretač kampanje »40 dana za život«. Što je bilo ključno da se uključite u pokret za život: neki događaj, osoba, susret…? Kako je došlo do molitvene kampanje »40 dana za život«?

BEREIT: Dvije su stvari dovele do pokretanja kampanje »40 dana za život«. Prva je bila frustracija što je u mojem gradu College Stationu u Texasu organizacija »Planirano roditeljstvo« (Planned Parenthood) otvorila kliniku za pobačaje. U Koaliciji za život činili smo sve što smo mogli kako bismo spriječili otvaranje te klinike, ali nismo uspjeli, pa su kasnije naša nastojanja bila usmjerena prema tome da zatvorimo vrata toj ustanovi u kojoj se obavljaju pobačaji i ranjavaju žene – fizički, emocionalno i duhovno. I sve što smo radili činilo se da nije bilo dovoljno: sa sve većim brojem pobačaja i naše je razočarenje bilo jače. Osim frustracije znali smo da za uspjeh trebamo imati vjeru, da se trebamo okrenuti Bogu. Zajedno s troje prijatelja, Shawn i Marilisom Carney te Emily, sjedio sam za drvenim stolom u našem malom uredu i jednostavno smo molili. Rekli smo Gospodinu: »Ne znamo što trebamo činiti, pokaži nam što da učinimo, daj nam smjernice što i kako dalje.« I tijekom toga sata molitve prva stvar koju nam je Gospodin stavio na srce bio je vremenski okvir od četrdeset dana, ali nije nam bilo potpuno jasno zašto baš to. Kada smo u Svetom pismu vidjeli kako se četrdeset dana spominje u kontekstu vremena kušnje, obraćenja, ali i vjernosti Božjega naroda – još od vremena Noine arke preko Mojsija do Isusovih ukazanja nakon uskrsnuća, osjetili smo da trebamo učiniti nešto tijekom četrdeset dana. Budući da smo i mi tražili neku vrstu obraćenja, u prvom redu smo počeli moliti i postiti, jer znali smo da je s Bogom sve moguće.

Sve je počelo na drvenom stolu

Kako ste pobačaj počeli doživljavati kao osobni problem, a ne samo problem širega kruga?

BEREIT: Za zajednicu i mene otvorenje klinike za pobačaje 1999. godine i spoznaja o umiranju djece u mojem gradu te držanju žena podalje u ambulantama na hitnoj jer su ozlijeđene tijekom pobačaja nije mogla ostati bez odjeka. To je postala naša surova realnost, koja je probudila mene i ostale ljude da ustanemo i pitamo se što možemo učiniti. Bilo je i puno drugih okolnosti. Tako me dan prije naše zajedničke molitve za drvenim stolom posjetio prijatelj David Araby i rodila se ideja da odemo na mjesto gdje djeca umiru i tamo molimo. Sve je to utjecalo na mene: taj osjećaj slomljenosti i izgubljenosti jer je naš grad postao mjesto ubijanja. Ta nas je frustracija dovela do molitve i prve kampanje »40 dana za život« koja je počela prvoga dana rujna 2004. godine.

U posljednjih 11 godina miroljubiva kampanja protiv pobačaja proširila se u više od trideset zemalja svijeta. Kako to komentirate, što je razlog tolikom širenju? Kakvi su rezultati kampanje?

BEREIT: Vjerujem da je na djelu Duh Sveti, jer primjerice nitko iz našega tima ne govori hrvatski, a upravo se u vašoj zemlji kampanja sada širi velikom brzinom. Voditelji iz Hrvatske na jednoj su konferenciji čuli o »40 dana za život«, pitali nas smiju li pokrenuti lokalnu inicijativu, počeli su prevoditi materijale te odlučili pokrenuti kampanju u Zagrebu. Učinili su velik posao: nakon glavnoga grada uključilo se još šest drugih, pa se proširilo do sadašnjih dvadeset koji su uključeni u kampanju ove jeseni. Hrvatska je najbrže rastuća zemlja u pokretu »40 dana za život«. U ovom trenutku moli se u 307 gradova svijeta, 20 ih je u Hrvatskoj, što znači da je jedan od petnaest gradova u Hrvatskoj. To je nevjerojatan podatak i mi smo zaista zadivljeni tom činjenicom. Gledali smo snimke i fotografije pa sam zajedno s obitelj htio doći ovamo podržati tako lijep i predan rad i angažman.

Evo nekoliko podataka za ilustraciju što se sve u posljednje desetljeće uspjelo zahvaljujući »40 dana za život«: više od šeststo tisuća ljudi sudjelovalo je u molitvenim kampanjama, potvrđeno nam je da je od pobačaja spašen 10 331 život. Riječ je o majkama koje su planirale pobaciti, ali su zbog molitve pred bolnicama promijenile mišljenje. Znamo za 118 osoba koje su napustile rad u bolnicama i klinikama za pobačaje, a baš se protekloga tjedna zatvorio 64. centar u kojem su se do sada obavljali pobačaji. Iza svih tih brojaka nalaze se i ljudske priče, osobno sam susreo više djece koja su spašena, ali priča iz San Antonija posebno me nadahnjuje. Jedan bračni par koji je molio uspio je tijekom »40 dana za život« odvratiti od pobačaja mladu ženu, koja je na kraju odabrala život i umjesto u kliniku za pobačaje otišla u rodilište. Kada se rodio sin, majka je znala da se ne će moći brinuti za njega pa ga je dala usvojiti i upitala bračni par koji je srela pred bolnicom bi li oni bili usvojitelji. Oni su pristali postati novi roditelji malenomu dječaku. Priče poput takvih pokazuju da sve ovo ima smisla.

Molitva je polazišna točka

S kakvim ste osjećajima došli u Hrvatsku? Već ste spomenuli zadovoljstvo provođenjem kampanje kod nas. Zašto dijelite toliko zadovoljstvo? Uz to, postoje li i koji su vaši daljnji planovi sa »40 dana za život«?

BEREIT: Zadivljen sam kako je to ovdje u Hrvatskoj organizirano: od privrženosti voditelja kampanje i njihove organizacijske sposobnosti do radosti, strasti i vjere koju nose, a upravo to oduševljava i druge da postanu dijelom pokreta za život. To je ono što privlači ljude, to je razlog zašto se tako brzo kampanja proširila po svim područjima Hrvatske. Iskreno, ono što oni čine nije samo dar za Hrvatsku, nego i šire, jer se vašim primjerom nadahnjuju i oduševljavaju mnogi. Prije dva tjedna bio sam u New Yorku na početku tamošnje kampanje »40 dana za život« i baš u srcu Manhattana govorio sam o hrvatskoj priči kako bih potaknuo tamošnje ljude da i oni učine više. Što se tiče planova, uvijek želimo ostati na temeljima za koje je Bog pokazao blagoslov. Ali često se ljudi nakon što završi »40 dana za život« pitaju što mogu učiniti nakon te molitvene kampanje. U nekim su gradovima tako osnovani centri za pomoć trudnicama, gdje majke mogu dobiti materijalnu pomoć, smještaj, ohrabrenje. Drugdje se pak nastavlja s klanjanjem ili edukacijom kako razgovarati s osobama koje žele pobaciti. U mnogo je slučajeva molitva, post i bdjenje tijekom »40 dana za život« polazišna točka koju ne želimo izgubiti, iako se naše aktivnosti šire i na druga područja. Nemamo posebno velikih planova, nego se pouzdajemo u ljude na terenu koji u svakoj zemlji odlučuju što je bitno učiniti kako bi se razvijala kultura života na tom području. I oni to mogu učiniti puno bolje od nas koji ne poznajemo situaciju, sa svojim ljudima i resursima koje imaju na raspolaganju.

Nedavno je u Americi bila velika rasprava o aktivnostima koje provodi »Planirano roditeljstvo« (Planned Parenthood). Poznata su njihova nastojanja oko legalizacije i poticanja pobačaja, ali posljednji primjeri pokazali su ne samo da se koriste nemoralnim stvarima, nego poduzimaju i protuzakonite aktivnosti. Kakav je odjek u Americi?

BEREIT: Mladić koji je objavio te snimke je 26-godišnjak iz Kalifornije David Daleiden koji je na »tajnom zadatku« snimao i dokumentirao što se sve radi u industriji pobačaja, a posebno nas je užasnula činjenica o prodaji dijelova tijela pobačene djece. Snimke koje su do sada objavljene, a bit će ih i još, probudile su savjest mnogih u Americi. Sada se u Americi više nego ikada ranije ljudi uključuju u nastojanja za očuvanje nerođenih života. I naših su »40 dana za život« ove jeseni posjećeniji nego prijašnjih godina. I na političkoj razini razgovara se o tome jer se o toj temi raspravlja između predsjedničkih kandidata. U nekim saveznim državama uskraćeno je financiranje »Planiranom roditeljstvu«. Na objavljenim su snimkama ljudi imali priliku vidjeti ne samo koliko je zlo pobačaj, nego i ponašanje zaposlenih u industriji pobačaja, a tamo vlada kaos, pohlepa za profitom, neprimjeren razgovor… Mnoge je ljude to potaknulo da se angažiraju pa vjerujem da je to početak promjene u Americi i razotkrivanja svega onoga što nosi pobačaj: to je nečovječno i okrutno ponašanje, a posljednji primjeri pokazuju da se u »Planiranom roditeljstvu« ne libe ni ilegalnih postupaka.

Ljudi gladuju za izlječenjem srca

Mnogo putujete i posjećujete zemlje u kojima se provode kampanje. Možete li ocijeniti kakav je odnos prema životu i pobačaju u bivšim komunističkim zemljama i zemljama razvijene demokracije? Uočavate li razliku među zemljama?

BEREIT: Ovo je moj prvi posjet nekoj bivšoj komunističkoj zemlji, ali ono što sam zamijetio u Hrvatskoj jest snažna vjera ljudi. U razgovoru mi je jedna djevojka rekla: »Cvijeće raste u pustinji.« U Hrvatskoj sam vidio duboko ukorijenjenu vjeru ljudi koji su prošli mnogo toga: od rata, patnje pod komunističkim režimom… Tu je možda »tajna« privrženosti vjeri koju nisam mogao ne uočiti kod vas, a možda nije tako izražena kod nas u Sjedinjenim Američkim Državama. Također, mislim da ljudi ovdje stvari ne uzimaju zdravo za gotovo, za razliku od onih mjesta gdje je bilo slobodno ispovijedati vjeru, gdje je demokracija vladala oduvijek ili se već dugo govori o pravima i slobodama. Ali u područjima koja su u svojoj povijesti bila kušana, poput vašega, vidi se predanost i dubina vjere. Na našoj prvoj kampanji u Gruziji ili Moskvi uočili smo da je tamo pobačaja mnogo više, a poduzimaju se i u sklopu kontrole rađanja, pa su žene imale i po 6-7 pobačaja. To je izazvalo mnogo boli, zbog tereta koji pobačaj sa sobom nosi. Ljudi gladuju za izlječenjem srca, a mi kršćani vjerujemo da to može dati spasitelj Isus Krist. Pobačaj je u tim bivšim komunističkim zemljama bio više nevidljiv problem, ali kada je izišao na svjetlo, ljudi ga doživljavaju kao izazov i vide nadu za iscjeljenje.

Što govore Vaša iskustva: je li lakše »odgovoriti« od pobačaja obrazovanije žene koje dolaze pobaciti, ima li tu neke poveznice? A što je s onima u braku ili neudanima? Možete nam približiti pozadinu životnoga miljea osoba koje se odlučuju pobaciti, ali i onih koje odlučuju zadržati dijete?

BEREIT: Jedina istovjetnost među ženama koje su promijenile mišljenje i odlučile ne pobaciti jest da su to osobe koje su otvorene promjeni. Ponekad je teško stajati ispred klinike za pobačaje gdje prolaze stotine žena, a možda tek jedna promijeni odluku. Ali ta jedna je ona koja traži znak i nadu jer možda nije ni htjela biti tamo, već ju je u kliniku odvela krivnja drugih ljudi. Susreo sam visokoobrazovane žene, ali i one koje to nisu. Tako da mislim da je pitanje obrata ono što nose u srcu. Jedna od poruka koje im nastojimo prenijeti našim riječima i prisutnošću jest da se može pomoći i da postoji drugi izlaz osim pobačaja.

Kod ljudi koji su bili zaposleni u industriji pobačaja primijetio sam da su gotovo svi imali iskustvo pobačaja i gotovo svi su osjećali krivnju zbog toga te su nekim djelom to htjeli opravdati. Primjerice Abby Johnson, bivša direktorica »Planned Parenthooda«, preobratila se tijekom »40 dana za život«, pridružila nam se i sada je velika zagovornica pokreta za život. Ona svjedoči da su se svi koji su pobacili zbog toga osjećali loše i htjeli su napraviti nešto dobro kako bi olakšali dušu. Ta slomljenost i bol, koja se očituje u psihičkom i emocionalnom pogledu, traži izlječenje i ako do njega ne dođe, traži se način kako to sakriti i često se ostaje zarobljen u tome. Katkad se čuje da se neki okreću alkoholu, drogi, ali i samoubojstvu. Mnogi zaista žele pomoći ljudima, ali našli su krivi način da dođu do rješenja. Oni misle da će im pobačaj pomoći, ali to se ne čini.

Uočava se napredak koji ohrabruje

Europa je suočena s dolaskom stotina tisuća migranata islamske vjeroispovijesti. Je li pokret za život nadnacionalni i nadreligijski? Imaju li te zemlje svijeta iskustva s pobačajem? Jesu li klinike za pobačaj obilježje zapadnoga svijeta?

BEREIT: Većina mojih iskustava povezana je s kršćanima različitih vjerskih tradicija: od evangelika do protestanata. No i muslimani imaju afirmativan pogled na život i ne podržavaju pobačaj. Primjerice surađujemo na tome da se programi »Planiranoga roditeljstva« uklone iz škola, a osoba koja nam uvelike pomaže u Texasu islamske je vjeroispovijesti i član školskoga odbora. S nama dijeli zabrinutost za ljudsko pravo na život i iako se ne slažemo po pitanju vjere, smatramo da je pobačaj loša stvar te zajedno činimo sve kako bismo to spriječili. Kampanja »40 dana za život« kršćanski je put, ali time ne okrećemo leđa nikomu, nego želimo stati zajedno u obranu života jer je riječ o ljudskom pravu na život, pa radimo i s ljudima druge vjeroispovijesti.

Vaše su aktivnosti usmjerene na molitvu, post, bdjenje. No ima li kakvih uspjeha u pitanju legislative? Jeste li akcijama uspjeli utjecati na zakonodavce ili samo na pojedine slučajeve? Kako se razvija svijest o važnosti života?

BEREIT: U pokretu za život u SAD-u mnogo vremena posvećujemo suradnji s drugim udrugama. Naša prvotna misija nije promjena zakonodavstva ili utjecaj na političare, ali radimo s onima koji su uključeni u te aktivnosti. Uočavamo više ograničenja prema pobačaju nego ranije, brojne zemlje u posljednje su vrijeme uskratile novac »Planiranom roditeljstvu«, koje je samo prošle godine dobilo pola milijarde dolara. Korak po korak vidi se napredak koji nas ohrabruje. U protekle dvije godine u SAD-u je doneseno mnogo više zakona koji podržavaju obitelj i život nego u posljednjih dvadeset. Vjerujem da tomu pridonose molitve, ali i uvjerenje ljudi. Ako uspijemo promijeniti svijest pojedinaca, možemo mijenjati i cjelokupno raspoloženje i klimu u društvu po pitanju pobačaja.

Za promjenu svijesti o važnosti života mnogo toga počinje u Crkvi, ali i u obiteljskom domu. Uočili smo da kada u Crkvi postoji hrabar vođa, poput biskupa i svećenika, onda se i laici počnu angažirati. Gdje je snažnije crkveno vodstvo, tu je veći angažman pokreta za život. Na tom se primjeru može vidjeti da su vjera i život usko povezani i isprepleteni. Druga je stvar obitelj: postoje generacije roditelja koji nisu razgovarali o spolnosti. Rezultat toga je seksualna revolucija kada su napravili loš izbor, a sada se vide posljedice toga. Danas zahvaljujući teologiji tijela sv. pape Ivana Pavla II. i mnogim drugim učenjima vidim da jača svijest o tome da je spolnost integrirana u život. U obitelji i Crkvi može se najjače utjecati na svijest ljudi, a iz tih zdravih temelja može se onda mijenjati i zajednica, država i nacija.

Poštivati i dostojanstvo majke

Kako po svjedočanstvima žena pod zajednički nazivnik svesti tugu zbog pobačaja i radost žene zbog spašenoga života? Možete li prenijeti dio dojmova?

BEREIT: Susreo sam stotine i stotine žena koje su učinile pobačaj, ali nisam sreo ni jednu koja je rekla da je sretna i zadovoljna zbog toga što je učinila. Razgovarao sam s brojnim ženama koje su odabrale život i unatoč problemima i izazovima dijele radost zbog rođenja djeteta. Postoje organizacije u SAD-u koje pomažu ženama koje su pobacile u izlječenju te tragedije. I kada budu spremne, one svjedoče o patnji i boli kroz koje su prošle. S druge strane čak trećina onih koji su uključeni u kampanju »40 dana za život« imala je iskustvo pobačaja pa znaju kako pružiti pomoć i nadu nekomu tko prolazi kroz takve trenutke. Često se dogodi da oni koji se zalažu za pravo na izbor, za pobačaj, kada čuju priče onih koje žale zbog pobačaja, zapitaju se trebaju li promijeniti mišljenje jer su smatrali da pobačaj pomaže ženama.

Kako osobama bez vjerske podloge govoriti o bioetičkim pitanjima, kakav diskurs je prihvatljiv onima kojima dostojanstvo osobe i opće dobro ništa ne znače?

BEREIT: Prva stvar koju činimo kao vjernici jest da molimo za te ljude prije nego što počnemo djelovati. I kada smo u kontaktu s njima, što se uvijek ne događa, najvažnije je da čujemo i doznamo koje su njihove potrebe, a potom gledamo mogućnost da ih riješimo. Tu nije riječ o propovijedanju, nego o praktičnim stvarima: gdje naći sredstva za život, kako pomoći ženama, gdje da prespavaju ako im obitelj prijeti da će ih izbaciti ako odluče roditi. Prvo želimo čuti njihove potrebe, a često i ne spominjemo vjeru jer je oni vide u našim djelima. Ne možemo spasiti dijete ako ne dopremo do majke. Prvo moramo čuti njezine potrebe, a kada znamo što je – novac, stanovanje, podrška, ohrabrenje – tada možemo razgovarati o djetetu, pokazati joj slike djeteta koje nosi, razgovarati o tome što se događa u trudnoći, pokazati joj na ultrazvuku predivno stvorenje koje je u njenoj utrobi. Definitivno govorimo o dostojanstvu nerođenoga djeteta, ali poštujemo i dignitet majke kao osobe te njezine potrebe.

Doprinos svakoga je važan

U Hrvatskoj, ali i Europskoj uniji, nedavno je bilo aktualno pitanje pilule za dan poslije koja, čini se, ima abortivan učinak. Dojam je da je Europa još uvijek »zaštićenija« od američkoga kontinenta u pitanjima dekadencije. Može li se tako olako zaključivati i uspoređivati ta dva kontinenta? Odakle dolaze izazovi i problemi?

BEREIT: U nekim slučajevima to jest istina, mi imamo pilule za dan poslije, abortivne pilule koje su široko dostupne diljem Sjedinih Američkih Država, dok druge zemlje imaju veća ograničenja u dostupnosti lijekova, ali i s istraživanjem embrija. Sjedinjene Američke Države to su pravo na pobačaj »izvezle« u mnoge afričke zemlje. To je tragično i na tome moramo raditi s našom vladom, ali kada idemo izvan zemlje, ispričavamo se nacijama koje su time zahvaćene. Europa je u tom pogledu mnogo zaštićenija od nas. Najveći izazov s kojim se suočavam jest apatija, ljudi misle da ne mogu ništa učiniti ili promijeniti, to je svagdje u svijetu prisutno. Ali kao ljudi i vjernici imamo obvezu govoriti u ime onih koji ne mogu govoriti, a najtiši glas je upravo one nevine male dječice u majčinoj utrobi ili majki koje su pod pritiskom da pobace. Zato uvijek ohrabrujem ljude da se uključe, jer svatko može učiniti mnogo.

 

Autor: GK

936 total views, 6 views today

(Visited 316 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*