O PONIZNOSTI

Braćo, Sveto pismo nas poziva na poniznost riječima: “Jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen“ (Lk  14, 11). To govoreći, pokazuje nam da je svako uzdizanje vrsta oholosti, koje Prorok označava kao one koje se moramo kloniti, kad kaže:

„O Jahve, ne gordi se moje srce

      niti se oči uznose.

Ne idem za stvarima velikim

   Ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio

    I upokojio dušu svoju;

Kao dojenče duša je moja u meni.   (Ps 131)

Shodno tome braćo, ako želimo postići najviši stupanj poniznosti u sadašnjem životu, ako želimo brzo doći do cilja – uzvišenja na nebo na koje se penjemo poniznošću u ovom životu, onda uzlaznom aktivnošću moramo stvoriti ljestve koje je Jakov vidio u snu, po kojima anđeli uzlaze i silaze (Knjiga Postanka, 28, 12). Bez sumnje, ovo uzlaženje i silaženje može označavati uzvišenje i uzdizanje po poniznosti. Slika uzdizanja ljestvama je naš život na zemlji, i ako sad ponizimo svoja srca, Gospodin će ih uzvisiti na nebo. Tako svoje tijelo i dušu možemo nazvati ljestve  po kojima je naše sveto zvanje prikladno za različite čine poniznosti i stege  dok se uzdižemo.

Prvi stupanj poniznosti je stoga onaj u kojem čovjek ima pred svojim očima strah Božji i nikada ga ne zaboravi jer, kaže Psalam 35, 6:

(o progoniteljima pravednika)

„ Mračni i skliski im bili putevi

   Kad ih anđeo Jahvin bude gonio!“

Čovjek se stoga stalno mora sjećati svega što je Bog zapovjedio, imajući na pameti da će svaki koji prezire Božju volju gorjeti u paklu za svoje grijehe, a svatko tko se Boga boji ima život vječni koji ga čeka. Doklegod  se čovjek u svakom trenutku kloni grijeha i poroka u mislima ili  jezikom, od onih koje može učiniti rukama ili, od svoje volje ili tjelesne aktivnosti, podsjeća se da ga Bog s neba uvijek vidi, da su sva njegova djela i misli, koje anđeli nose svakoga sata, uvijek pred Božjim pogledom.

To nam Prorok nagovješta kad pokazuje da su naše misli uvijek pred Bogom prisutne, kad kaže:

„Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna podigni,

     Pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.“  (Ps 7, 10)

Ponovno to kaže u Psalmu, a potom

„Jahve poznaje  namisli ljudske:

   One su isprazne“.    (Ps 94, 11)

Isto tako – govori:

„ Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,

      Znani su ti svi moji putevi.“ (Ps 139, 3) i

I čovjekova misao veličat će te. (Ps 76, 11)

Kako bi mogao brinuti o tome da izbjegne grješne misli, krjepostan brat mora sam sebi reći: “Bit ću besprijekoran na ovom području ako se obranim od svih svojih pokvarenosti:

„Do srži odan njemu sam bio

  Čuvam se grijeha svakoga.“   (Ps 18, 24)

Iskreno, nama je zabranjeno vršiti svoju vlastitu volju, jer Sveto pismo nam kaže:
„Ne idi za svojim strastima“ (Sir 18, 30), a u Molitvi (Oče naš ) također molimo Boga da se u nama vrši njegova volja (Mt 6, 10). Mi smo ispravno podučeni ne da vršimo svoju vlastitu volju, i moramo se  zgroziti nad onim što Biblija kaže:

“Ima puteva koje ljudi zovu ispravnima, koja na kraju poniru u dubine pakla (Izr 16, 25)

Još i više, trebamo se bojati što je rečeno za one koji ignoniraju ovo:

„Pokvareni rade gadosti;

    nitko da čini dobro.“

Što se tiče želja tijela, moramo vjerovati da je Bog uvijek s nama, jer

„O Gospode, sve su mi želje pred tobom,

      I vapaji moji nisu ti skriveni.“ ( Ps 38, 10)

Kako Prorok govori Gospodinu. Mi stoga moramo biti vođeni protiv svake naše osnovne želje, jer je smrt stalno blizu vratima užitka. Zbog toga nas Biblija upozorava:

„Ne idi za svojim strastima,

     Kroti svoje požude.“ (Sir 18, 30).

Prema tome,  oči Gospodinove promatraju dobre i pokvarene

„Oči su Jahvine na svakome mjestu,

   I budno motre i zle i dobre.“ (Izr 15, 3)

Ako u svim vremenima Gospodin gleda s neba na sinove čovječje da vidi ima li ikoga koji razumije i traži Boga (Ps 14, 2) i ako mu anđeli Božji daju izvještaj o našim djelima i danju i noću, onda, braćo, moramo biti budni svakoga sata ili, kako Prorok kaže u psalmu 14, 2:

 “Blago čovjeku koga ne optužuje

        vlastita savjest

   i koji se nije odrekao nade.“

Nakon određenog vremena ljutnje, jer je on otac koji voli i čeka nas da se popravimo, može nam kasnije reći:  „Sve si to učinio, a ja nisam ništa rekao“ (Ps 50, 21)

 

Monastery of Christian Desert, Korizma 2017.

Prevela: Ana Penić

1,288 total views, 0 views today

(Visited 168 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*