O hodanju po zmijama (Iv 3,14-21)

Povijest Izabranog naroda nije bila laka. Svakih nekoliko stotina godina napadao je Izrael neki neprijatelj, najčešće je to bila Asirija. Neprijatelji su bili jako nasilni. Palili su gradove, uništavali sela, ali nisu odlazili praznih ruku.

Sa sobom su odvodili sve sposobno stanovništvo. Svi najbolji majstori, pekari, zidari odlazili su u sužanjstvo. U zemlji su ostajali samo nesposobni kako ne bi napredovali te se Izraelci više ne podigoše.

Psalam 137 nastao je tijekom progonstva.

Židovi su bili iseljeni u Babilon. Imamo tu jednu sliku. Izgnanici sjede pokraj rijeke, ali svoje su harfe objesili na vrbe. Nama ta slika nije jasna međutim ona znači samo jedno. Židovski narod je jako raspjevan te su Starozavjetni stihovi napisani tako da se mogu pjevati, ali oni sada sjede u velikoj nevolji. Tužni su jer su u izgnanstvu. Netko je oduzeo njihovu slobodu. Plaču. U toj nesreći neprijatelji traže od njih pjesmu. Oni govore kako ćemo pjevati kada nismo radosni i sve je beznađe. Nema perspektive za bolje sutra. Uništili su nam zemlju. Nemamo se gdje više vratiti.U babilonskoj nevolji proveli su sedamdeset godina. Ovo je i slika o nama.

Pogledajte sami kada pitate svoje poznanike na ulici kako si, većina njih kaže odlično, dobro sam, ali ustvari oni tako ne misle. Kad malo s njima porazgovarate čut ćete isto, Sve je bez veze, uništili su nam državu, nikome ništa se neda, u velikoj smo gabuli, djeca su bolesna, nemam posla. Ljudi mi uživamo u tim jadikovkama! I sada zamislite da dođe neki babilonski porobljivač i kaže pjevajte pjesmicu ili ajde malo se nasmijte, radujte se. Svi bismo pomislili da je to neki luđak. Mi bolje znamo kako se osjećamo i što trpimo i kako taj cijeli svijet oko nas izgleda. Mnogi su među nama objesili svoje harfe na vrbe, a kada prolazi neki čovjek i govori radujete se mi kažemo ma daj, prestani. Hajdemo prestati kukati. Naravno, teško je i možda će biti još gore. Upravo zbog toga prestanimo kukati. Pogledajmo što nam nudi Radosna vijest – evanđelje.

 

Isus razgovara s Nikodemom. Bilo je kasno u noć. Shvatite tu noć kako želite, kao pustinju, kao beznađe, uglavnom situacija bez izlaza. Isus govori Nikodemu o tome da Sin Čovječji mora biti uzdignut iznad zemlje kao što je Mojsije uzdignuo na visok štap mjedenu zmiju. To nam ništa ne govori. Međutim, Nikodem je dobro znao o čemu se radi. Knjiga Brojeva govori o tome da su Izraelce tijekom njihova hodanja kroz pustinju ujedale zmije. Oni su se ponašali kao prosječan čovjek, kukali su da im je bilo bolje u Egiptu nego na slobodi. U Egiptu su imali lonac s krumpirom i luka napretek, a sada nemaju ništa i jako su razočarani i u Boga i u Mojsija. Dok su išli kroz pustinju sa željom povratka u kuću ropstva naišli su na tisuće zmija. Bog im tada po Mojsiju nudi spas. Trebali su gledati u mjedenu zmiju koju je Mojsije nosio na visoko uzdignutom štapu i ozdravljali bi nakon ujeda.

Čujete li to? Oni idu za Mojsijem kroz tisuće zmija i gledaju gore, a ne dolje! Znači, trebali su biti zagledani u mjedenu zmiju, a ne u zmije ljutice. Kakvo je to moralo biti povjerenje! Spasit će se onaj koji će gledati gore, a ne dolje.
Upravo o tome govori Isus Nikodemu. Ljudi gledaju tamu i izabiru tamu, a ne svjetlo. Gledaju dolje i paze kako ne bi gazili po zmijama. Računaju na vlastite snage i sposobnosti, ali zmije ih dalje grizu. Mi stalno gledamo dolje govoreći ovo ne ide, tu me boli, to mi se neda, neću uspjeti. Isus nam kaže Gledajte gore, tu, prema uzdignutom Sinu Čovječjem. Gledajte u mene. Zato su me razapeli na križu da gledate gore, a ne dolje! Svi koji će gledati Isusa, a ne zmije taj će sigurno proći kroz dolinu smrti i neće poginuti. No tko će pokušati sam spašavati se vlastitim snagama i stalno s velikom opterećenjem vikati zmija, zmija, taj sigurno neće uspjeti.

 Ne gledajmo na to što je u nama slabo i katastrofalno jer nećemo ići naprijed, nego gledajmo Isusa i na to što on može učiniti. Bog traži one koji gledaju gore, takvi će proći mimo zmija, ali oni koji se budu bavili samim sobom, neće uspjeti. Isus nas želi osloboditi toga svega što nas iznutra izjeda i uništava. On nas želi iščupati iz mraka i smrti. Gledajmo gore. Gledajmo Isusa na križu jer svatko tko njemu vjeruje neće umrijeti, nego će živjeti.


Izvor: Duhos.com

2,197 total views, 6 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: