O drugoj Božjoj zapovjedi: Kada Božje ime izgovaramo uzalud?

Izgovaramo li ime Božje uzalud?
Dobro se zamislimo nad tumačenjem ove zapovijedi…

»Mir svima vama, a s mirom došlo vam svjetlo i svetost.

Rečeno je: “Ne izgovaraj mog imena uzalud!” Kad ga čovjek izgovara uzalud? Zar samo kad ga psuje? Ne. I onda kad ga izgovara, a ne postaje dostojan Boga. Može li jedan sin kazati: “Ljubim oca i častim ga”, a zatim čini djela protivna svemu onomu što otac od njega želi? Ne ljubi čovjek roditelja govoreći: “Oče, oče!” Ne ljubi čovjek Gospodina govoreći: “Bože, Bože!” U Izraelu, u kojem, kako sam prekjučer protumačio, ima toliko idola u skrovitosti srdaca, postoji također i licemjerno hvaljenje Boga, hvaljenje kojemu ne odgovaraju djela hvalitelja.

„MISLITE LI DA POGANI NE OSJEĆAJU NEŠTO U DUBINI SRCA, NEŠTO ŠTO NIJE ZADOVOLJENO, ŠTO VIČE, ŠTO SE UZNEMIRUJE, ŠTO TRAŽI?“

U Izraelu postoji i jedna sklonost: sklonost nalaziti toliko grijeha u izvanjskim stvarima, a ne htjeti naći ih ondje gdje se stvarno nalaze, u nutarnjim stvarima. U Izraelu postoji i luda oholost, jedan neljudski i neduhovan običaj: a to je da se prosuđuje kao hula kad ime našeg Boga izgovaraju poganska usta i dolazi se dotle da se poganima zabranjuje približiti se pravomu Bogu jer se to smatra svetogrđem. Tako je bilo dosada. Ali više nije.

Bog Izraelov isti je Bog koji je stvorio sve ljude. Zašto sprečavati da stvoreni osjete kako ih privlači njihov Bog? Mislite li da pogani ne osjećaju nešto u dubini srca, nešto što nije zadovoljeno, što viče, što se uznemiruje, što traži? Koga? Što? Nepoznatog Boga.

Ako poganin polaže sama sebe na oltar nepoznatog Boga, na onaj bestjelesni oltar koji je duša, u kojoj je uvijek sjećanje na njezina Stvoritelja, koja čeka da ju zaposjedne slava Božja, kao što je bio obuzet Šator što ga je podigao Mojsije prema dobivenoj naredbi, i koja plače dok ju to posjedovanje ne zauzme, mislite li da Bog odbija to prikazanje kao što se odbija obeščašćenje? I mislite li da je grijeh onaj čin što ga budi čestita želja duše, koja probuđena od nebeskih poziva kaže Bogu: “Dolazim”, a on joj govori: “Dođi”, a da je naprotiv sveto pokvareno bogoštovlje Izraela, koji prikazuje u Hramu što mu pretječe od njegova uživanja i ulazi pred Božje lice i zaziva ga, toga Prečistoga, s dušom i tijelom koje je cijelo jedna crvotočina grijeha?

SAVRŠENO SVETOGRĐE

Ne. Uistinu vam kažem: savršeno svetogrđe je u onom Izraelcu koji nečiste duše uzalud izgovara Ime Božje. Izgovara se uzalud kada prema stanju svoje duše, a niste ludi, znate da ga beskorisno izgovarate. Ah, vidim ja rasrđeno lice Božje koje se s negodovanjem okreće drugamo kad ga koji licemjer zaziva, kad ga imenuje netko tko nije raskajan! I strašim se, ja koji ipak ne zaslužujem tu božansku srdžbu.

U više negoli jednom srcu čitam ovu misao: “Ali onda osim djece nitko neće moći zazivati Boga, jer je posvuda u čovjeku nečistoća i grijeh.” Ne. Ne govorite tako. Grešnici trebaju zazivati to Ime. Trebaj ga zazivati oni koji osjećaju da ih Sotona davi, a koji se hoće osloboditi grijeha i Zavodnika. Hoće. Eto što mijenja svetogrđe u obred. Htjeti ozdraviti. Zazivati Moćnoga da bi čovjeku bilo oprošteno i da bi bio izliječen. Zazivati ga da bi čovjek otjerao Zavodnika.

„TU MISAO IMAJTE UVIJEK U SRCU. I ISKRENO ZAZIVAJTE BOGA“

Rečeno je u Postanku da je Zmija napastovala Evu u vrijeme kada Gospodin nije šetao Edenom. Da je Bog bio u Edenu, Sotona ne bi bio mogao biti ondje. Da je Eva zazvala Boga, Sotona bi bio pobjegao. Tu misao imajte uvijek u srcu. I iskreno zazivajte Boga. To Ime je spas. Mnogi od vas žele sići (na rijeku) da se očiste. Ali srce čistite, neprestano, pišući s ljubavlju u njemu riječ: Bog. Ne lažne molitve. Ne običajne vjerske dužnosti. Nego srcem, mišlju, djelima, cijelim bićem govorite to Ime: Bog. Govorite ga da ne budete sami. Govorite ga da budete podržani. Govorite ga da vam se oprosti.

Shvatite značenje riječi Boga od Sinaja: “Uzalud” je onda kada reći “Bog” ne znači promjenu na dobro. I onda je grijeh. “Uzalud” nije onda kad vam, kao kucanje krvi u srcu, svaka minuta vašeg dana i svako vaše čestito djelo, potreba, napast, bol, donese na usta djetinju riječ ljubavi: “Dođi, Bože moj!” Uistinu, tada ne griješite spominjući sveto Ime Božje.

Idite. Mir bio s vama.«

 

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno” (valtortahr.wordpress.com).

526 total views, 3 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: