Nemiri i pohote svijeta

Ali kao da je čovjek od tih izričaja stvorio vlastite parole izokrenuvši sve ono što to u sebi znači. Pa tako pohote smatra slobodom, hedonizam čovječnošću, bolesne naslade humanizmom i raskoš kulturom. Štovatelji i ljubitelji tih opačina u tome uživaju i to drugima nameću.

Nemiri i ratovi, glad i bolesti, progonstva i nasilje… Sve te stvari prate današnje čovječanstvo i svijet koji iz dana u dan postaje sve gori, a istovremeno svi viču na sve strane o nekoj kulturi, humanizmu, ljudskosti i čovječnosti. Ali kao da je čovjek od tih izričaja stvorio vlastite parole izokrenuvši sve ono što to u sebi znači. Pa tako pohote smatra slobodom, hedonizam čovječnošću, bolesne naslade humanizmom i raskoš kulturom. Štovatelji i ljubitelji tih opačina u tome uživaju i to drugima nameću. Istovremeno se čude što čitav svijet propada, čude se razbojstvima i nasilju. Čude se ratu i progonstvu. Čude se bolesti i svakom zlu, dok istovremeno ne vide da je njihov život ujedno i uzrok tome. Ono prirodno zamijeniše s neprirodnim, bolesne oslobađaju, a zdrave sude. Bore se za svoja prava gazeći druge. Traže svoj glas, a drugima zapovijedaju da šute. Oni kažu: „To je sloboda!“ a robovi su samih sebe. Govore: „Neka siromasi slušaju bogataše, zdravi bolesne, čedni pohotne jer u svemu treba uživati i sve podložiti užitku.“

Takvi šire besramnost i još se time diče. Ponose se požudom i ne vide ropstvo u tome. Sve prilagođuju sebi i šire na sve načine svoje bolesne ideologije, te na taj način uništavaju sve pred sobom. I onda se čude od kuda sva ta zla, a zla oni sami prouzrokuju. Oni traže da puk plješće, ali ne više razboritosti, čednosti, dostojanstvu, miru i svemu onom što je čovjeku korisno, nego udjeliteljima užitaka. Traže da se ne naređuje ništa što je teško i da se ne brani ništa što je prljavo. Neka vlast, mediji, sadašnjica budu opskrbitelji užitaka. Neka zakoni više paze na to da tkogod ne naudi nečijem psu ili nečijoj pohoti i orijentacijskom ropstvu nego li nevinom i nezaštićenom ljudskom životu. I onda se opet čude svim tim nepogodama, a ujedno traže i nameću da svatko čini što ga je volja od svojih, sa svojima ili bilo s kojima što ushtjednu. Diče se promiskuitetom i razvratnošću te od niskih strasti i niskosti ljudske rade božanstva i same strasti prostituiraju kao nešto poželjno, nadljudsko i dostojanstveno. Tako isto podižu najprostranije i najurešenije zgrade u čast ljudskoj pohoti te nude obilne gozbe, gdje se nude zabave danju i noću, pijanči, bludi, povraća i rasipa. Mediji se pretvaraju u antička kazališta te kroje emisije ispunjenje nedoličnim veseljem, svakovrsnom požudom, bilo najokrutnijom, bilo najgnusnijom.

A onima kojima se takva požuda i razvratnosti ne sviđaju, kao što sam na primjer ja, nek se proglase državnim neprijateljem, klerofašistom, homofobom, konzervom i tko zna kojim još nazivom jer se usudim dignuti glas protiv laži, tame, razuzdanosti, neprirodnosti te će reći da mrzim, a ja iz brižnosti prema takvima govorim istinu. Reći će da mrzim, a ja iz ljubavi prema čovjeku dižem glas. Reći će da mrzim, a ja zbog mira na svijetu razotkrivam nemir. I na kraju promatrajući taj današnji svijet, kao da sam ušao u palaču Sardanapalovu jer je taj negdašnji kralj bio toliko odan užicima te je dao da mu se na grobu napiše, kako mrtav posjeduje samo ono što je za života posrkala njegova požuda. Tako i narodi i svijet, baštine samo ono što srče ta njihova gnusna požuda. I onda se, na kraju svega, još čude svim tim nesrećama ovoga svijeta.

 

Autor: laudato.hr

1,137 total views, 2 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: