Kako nam je svijet ”ukrao” advent

Bliži nam se Blagdani

Nije bilo tko došao čovjeku, već Bog.
Podario nas je svojim pohodom preuzevši na sebe naše tijelo, postavši čovjekom poput nas.

Gledajući televiziju, slušajući radio, čitajući novine, hodajući ulicama stječe se dojam kao da je Božić počeo ima dva mjeseca. Doista, prerani početak božićnog vremena najbolje se može vidjeti na reklamama ili u shopping centrima koji su već sada ukrašeni, ali ni to nije sve.


Naime, jedni kažu da će ovogodišnji advent trajati od 26. studenog, pa sve do 8. siječnja, dok  drugi pak govore da će trajati od 26. studenog, pa sve do 7. siječnja itd. No, je li to doista tako? Od kada do kada traje advent i koji je njegov smisao? Došašće ili advent (lat.”adventus” – dolazak) je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. On je ujedno i početak crkvene godine. Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca, dok uvijek završava 24. prosinca na Badnjak. Dakle, advent ne počinje niti završava kada to kome padne na pamet. Advent završava na Badnjak! Trebamo slijediti crkvenu litrugijsku godinu u kojoj sve ima svoje vrijeme, a ne se prilagođavati svijetu i njihovom oblikovanju vremena.

Nažalost vremenom došašća koje zahtjeva mir, kako bi se lakše ulazilo u dublji odnos s Bogom, iz godine u godinu vlada sve veća buka zbog koje ne čujemo Božju riječ, kao i svjetovni sjaj zbog kojeg ostajemo slijepi za ono bitno, Isusa Krista. Sve više se usredotočujemo na stvari, predmete, robu. Amerikanizacija, koja se odriče svega kršćanskog, sve više nas poziva da ispraznimo ionako prazne novčanike da bi takvi nakon Božića bili još više prazni, u potpunosti. Došašće je vrijeme priprave za dolazak Isusa Krista, a ne svakodnevno gubljenje sebe na ulicama, u zabavama kako bi me jednom neki djed božićnjak prividno iznenadio. Nije bilo tko došao čovjeku, već Bog. Podario nas je svojim pohodom preuzevši na sebe naše tijelo, postavši čovjekom poput nas. ‘On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe…’ (Fil 2, 6-8) Došašće nas poziva da ponovno prođemo put te prisutnosti i podsjeća nas kako se Bog nije otuđio od svijeta, nije odsutan, nije nas prepustio nama samima, već nam izlazi ususret na razne načine, koje moramo naučiti prepoznati.

No, od pustih božića kao da smo izgubili pripravu za Božić. Izgubili smo pripravu jer ju poimamo kao jelku, kao šarenilo, kuhano vino i poklon itd. U ovom vremenu došašća trebaju prevladavati iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Budnost otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnje sabranje. Kršćani u došašću bdiju, da prepoznaju Boga, koji dolazi. No postavlja se pitanje kako bditi i ostati sabran u tolikoj buci? Hrane nas lažnim sjajem da bi u trenutku kad dođe onaj istinski bili siti. Nemojmo se prepustiti buci, povucimo se u tišinu i tražimo Boga. Povežimo se s prirodom, s čovjekom i Bogom, a ne sa stvarima, shopping centrima i robom. Isus je dar Božji čovječanstvu i to bi naši darovi za ovu svetkovinu morali odražavati. No, u što su  se advent i Božić pretvorili danas? Mahnitu potrošnju i kupnju. Ne samo to, danas smo došli do toga da se mi trebamo opravdavati zašto idemo na mise zornice, zašto molimo, zašto kršćanski iščekujemo Božić, dok se buka sjaj i blještavilo ulica, centara, poklona ne opravdavaju već, naprotiv napadaju onoga koji se njih ne drži. Nemojmo se opravdavati već svjedočimo i i iznosimo koji je istinski, pravi smisao ovog vremena, a kasnije i Božića. ‘Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u  pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomori, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.’ (Rim 13, 10-14)

Papa Franjo nas potiče da budimo istinski kršćani i nasljedujmo onoga čiji drugi dolazak iščekujemo, Isusa Krista jedinoga koga iščekujemo za Božić, bez kompromisa. Stoga nemojmo se prodati sjaju i kapitalizmu Božića, već se predajmo molitvi i budnosti iščekivanja Isusa Krista, jedinoga zbog kojega se sve ovo i događa.

Dok nas građanski advent pokušava posvijetoviti pozivajući nas da uživamo život koji je tako kratak, i to na način koji nam sami predstavljaju ili nameću kao dobar ne gledajući prema plodu, mi katolici trebamo posvjetoviti svijet i uvidjeti da smo više od krvi i mesa, da smo otkupljena djeca Božja koja išćekuju dolazak Isusa Krista. Zato mi i danas klikčemo: ‘Maranatha – Dođi Gospodine Isuse!’

Izvor: Laudato.hr

521 total views, 2 views today

(Visited 146 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*