MEĐUGORJE

Pariz, La Salette, Lourdes, Fatima,

Tek u jeku drugog svjetskog rata Europa je saznala za Fatimu. Ljudski faktor je u Božjoj Crkvi opet uspio osujetiti Božje nakane. Da je bilo drukčije, Međugorje možda ne bi bilo ni potrebno.

I onda je došlo Međugorje.

Ovdje je Bog pokazao da je ustrajan, upravo tvrdoglavo ustrajan u svojoj ljubavi prema nesretnom i grješnom čovječanstvu, da se ne da smesti nikakvom nevjerom ni odbijanjem. Unatoč protivniom raspoloženju u Crkvi, među teolozima i vjernicima, Bog nalazi način da sve to probije i prevlada. I Crkva i čovječanstvo suočeni su s dilemom: ili priznati i prihvatiti Gospu i njezine poruke koje nam ona u Božje ime ovdje upravlja i spasiti se,  ili „osujetiti“ Božje nakane uz neprocjenjivu štetu za sebe, cijelu Crkvu i cijelo čovječanstvo.

Kad je papa Wojtyla razgovarao sa skupinom liječnika iz Milana koji su ispitivali međugorsku djecu, 1. 8. 1988., nakon što mu je jedan liječnik rekao kako im je mostarski biskup otežavao rad, Papa je izjavio: „Budući da je on biskup toga kraja, morate ga poštovati,“ a zatim je nastavio u srdačnom tonu: „Ali on će odgovarati pred Bogom, ako nije postupio ispravno“, a zatim je još dodao: „Današnji je svijet izgubio smisao i osjećaj za nadnaravno; drugim riječima smisao za Boga. Ali mnogi su ljudi ponovno otkrili taj osjećaj i smisao u Međugorju kroz molitvu, post i ispovijed.“ Na kraju je još rekao: „Reci svima da svaki dan molim za sretan ishod ovih događaja.“

Sveti Papa Ivan Pavao II. je davno već priznao da su u Međugorju uistinu  na djelu nadnaravni događaji. Preko mnogih izvora Papa je došao do uvjerenja da se Bog može iskusiti na ovom mjestu. Rekao je da stalno prati što se tamo događa. Zna se da je tražio videokasete, snimke i razne materijale. Bio je žalostan što jedan takav događaj nije dovoljno prostudiran i produbljen, kao da je htio reći da mu se nije dovoljno ozbiljno pristupilo.

Već je položena sjekira na korijen stablima, kaže sveti Ivan Krstitelj.

Međugorska Gospo, Kraljice mira, izmoli našem narodu i cijeloj Crkvi i čovječanstvu svjetlo i milost Duha Svetoga da shvate znakove vremena, da prihvate ponuđenu milost, da se vrate svome Bogu i u njemu nađu sreću, radost i mir!

Poruka, 25. veljača 2017.

„Draga djeco! Danas vas pozivam da vašu vjeru duboko živite i molite Svevišnjega da je ojača, te da je vjetrovi i oluje ne mogu slomiti. Neka korijeni vaše vjere budu molitva i nada u vječni život. I već sad, dječice, radite na sebi u ovom milosnom vremenu u kojemu vam Bog daje milost da u odricanju i pozivu na obraćenje budete ljudi jasne i ustrajne vjere i nade.  Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

Draga moja molitvena obitelji, (Pohođenja Marijinog).

Evo nas na vratima korizme. Pepelnica je snažan liturgijski govor čovjeku kroz  pepeo i znak križa s kojim  nas svećenik obilježi govoreći: Obratite se i vjerujte evanđelju! Ili: Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah povratiti! A  motivirani i skrušeni  vjernik ispovijeda: Amen! Započinjući korizmu vjernik se okreće evanđelju i kroz korizmeni post i odricanje, te ustrajnu i poniznu molitvu natopljenu promišljanjem muke i smrti Gospodinove danomice raste.  Poziv Kraljice mira da svoju vjeru živimo duboko i intenzivno, te da nam ju Gospodin učvrsti i ojača. Snažnu vjeru ne mogu slomiti i zatrti oluje i napasti, kušnje i slabosti. Vjernik se jača kroz kušnje i oluje. Sve više i dublje  upoznaje sebe i svoje granice  te  odričući se samog sebe traži Gospodina i na njega se oslanja. Čovjek živeći svoju vjeru i po vjeri svjedoči za nju. Trpeći s nadom i pouzdanjem u Boga  svaki čovjek svjedoči svoju vjeru.

Korijeni našoj vjeri su molitva i nada  odakle ona raste i gdje sjedinjuje čovjeka i Boga. Molitva je naše otvaranje Bogu, naša odluka boraviti s Bogom i ljubiti ga iznad svega. Naša molitva nas  disponira i otvara Bogu da osluškujemo njegovu riječ, jer nam ona život znači. Kroz molitvu i čitanje Božje Riječi čovjek  se osjeća posve okrenut Bogu kojem se  predajemo  i njega kao svog Boga i Učitelja nasljedujemo u Isusu Kristu. Naša molitva nas sve više čisti da nam je radost biti pred licem njegovim. Molitva nas jača i potiče da znamo oduševljeno prihvatiti križ i nositi ga. Napokon nam pomaže da uskladimo svoj život s Božjom voljom. Raditi na sebi je vrlo važno i zahtjevno. Promotrimo u ovo proljetno vrijeme prirodu, naše vrtove i njive, naše voćnjake i vinograde. Treba ih uzorati, obrezati nagnojiti. Napokon u pripremljenu zemlju zasijati sjeme. To nije neznatan posao. Svaki čovjek s velikom ljubavlju ulazi u svoj vrt i osjeća zemlju koju treba kultivirati, pripremiti za novu sjetvu. Svaki korov se čupa, odstranjuje i spaljuje. Sve što su vjetrovi nanijeli čovjek čupa i odstranjuje iz vrta.

Tako se događa i s našim životom, našim srcem, našom obitelji. I bez našeg htijenja neprijatelj nanese kukolj, korov kojeg i ne želimo. Toliko snažno mediji i okolina u kojoj živimo ostavlja traga na nama. Sve nam se na momente čini kao da se krećemo u kužnom – zatrovanom zraku, ambijentu. Sve to utječe na nas. Kako se od  toga sačuvati! Majka kaže da je ovo milosno vrijeme u kojem valja raditi na sebi, svom srcu, životu, obitelji i sredini. Korizmeno odricanje nas oslobađa naše sebičnosti, naše zabrinutosti za svakodnevni život, post nas oslobađa naših loših navika. Naše zarobljenosti i usmjeruje prema Gospodinu koji je naš mir, naša sloboda, naša radost i naša nada.  Ovo vrijeme korizme je vrijeme naše odgovornosti pred Bogom i Crkvom za naš život i obitelj. Kako je samo potrebno osloboditi našu obitelj od  nekakve neuroze da nemamo vremena za molitvu, da nemamo snagu za post i čitanje Božje riječi. Ovo je poziv svakome od nas kao članu molitvene zajednice da još jednom promislimo o svom životu i svom kršćanskom pozivu. Da se u ovom svetom vremenu potrudimo zasijati  u svoje srce i dušu sjeme vjere, sjeme molitve, sjeme ljubavi i mira.

Korizma je milosno privilegirano vrijeme za nas i našu obitelj, našu Crkvu našu duhovnu obnovu. Svaka poruka je novo svjetlo, novi duhovni zamah na našem kršćanskom putu. To je milost za nas koji smo se zavjetovali živjeti Njezine poruke. Sve učiniti što nam kaže. Ona računa na našu požrtvovnu ljubav i ponizno služenje braći. Uskladi svoj post s Gospodinovim postom, svoju korizmu s njegovom pustinjom i žrtvom. Postanimo ljudi ustrajne, jasne i čvrste  vjere koja otklanja sve napasti Zloga.

Ponovno pozivam sve nas da prihvatimo srcem i živimo u praksi ove korizme Njezinih PET KAMENOVA. Nemoj se bojati ugasiti svoj televizor i osloboditi svoje srce Gospodinu. Nemoj se bojati reći samom sebi: Odričem se ove korizme alkohola, cigareta ili interneta. Neka tvoje srce zahvaljuje:“ Gospodine, hvala ti što mogu bez svega toga! Hvala ti što si mi dao snagu  te mi sve to ne treba!“

Post nas oslobađa od svih naših navezanosti i zarobljenosti. Otvara nam oči srca da s ljubavlju možemo susretati svoje bližnje i ljubav im pokazati, molitvom ih pratiti. Ne zaboravite ove korizme svoje bolesnike i osamljene. Učimo gledati u njima lice Gospodinovo. Prisjetimo se njegovih riječi:“Bio sam gladan i dali ste mi jesti, gol bijah i obukoste me, bolestan i pohodiste me… Sve što učinite jednom najmanjem, meni ste učinili.“

Put križa i korizma nas pozivaju da Isusovo popljuvano lice otaremo. Veronika je u tebi i nadahnjuje te da se odvažiš otrti lice Gospodinovo u svojim bližnjima. Taj križ kojeg Isus danas nosi i pada pod njim su naše obitelji koje posrću, koje nestaju kao sakrament ljubavi. Budi Šimun. Ponudi svoje rame da ustraju do kraja oni koji ne mogu dalje.

Imajmo sućuti poput žena u Jeruzalemu. Okrenimo se Isusu i prepoznajmo ga u svojim bližnjima koji nas trebaju, koje tješi naša molitva, koje podiže naš post i svetost našeg života koji daje nadu u beznađu. Ovo je naše vrijeme, vrijeme našeg kršćanskog apostolata. Molim Gospodina da nam dadne mir i ustrajnost.

Ovog mjeseca ćemo moliti :

1 . Za sve koji trpe na duši i tijelu, u obitelji i društvu, u Crkvi i svijetu da im Krist i Gospodin naš dadne utjehu i mir. Da ih učini svojim prepoznatljivim licem. Te da njihova patnja bude  svima izvor i nadahnuće  te poticaj za obraćenjem.

2. Za vidioce i župu Međugorje koja prima kao sveti grad  sve one koji stižu iz cijelog svijeta i traže Majku. Gdje stanuje i kako doći do nje i njezinog Sina. Da svaki  župljanin postane znak na putu i svjedok koji vodi k Isusu.

3.  Za sve hodočasnike, svećenike i ispovjednike da u ovom korizmenom vremenu  budu znak dobrog i milosrdnog Oca. Za našeg pohoditelja Henryka Hosera, nadbiskupa  kojeg nam šalje Sveti otac Papa kao Dobrog Pastira da prepozna istinu i misiju Međugorja danas u svijetu.

1,329 total views, 6 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: