Ljubav i žrtva – Riječi pobjednice

Gospa nas u najnovijoj poruci Mirjani od 2.5.2018. poziva: „Apostoli moje ljubavi, učinite se malenima!“

To je valjda zato što izgleda da je danas najteže biti malen jer za malene i slabe ovaj svijet nema mjesta. Svijet ljubi veliko i snažno, zdravo i iskoristivo. Od malenog i slabog nema se koristi – gledano očima svijeta. Gledano očima vjere – maleni i slabi su nam darovani kao prilika za ljubav i žrtvu. Tko zato danas najviše stradava – upravo maleni. Oni nerođeni ili oni koji su u poznim godinama opet postali kao djeca. A evo usvajaju se i zakoni po kojima postaje dozvoljen i abortus novorođenih tzv. INFANTICID ili post-porođajni pobačaj, koji dozvoljava da roditelji ubiju svoje dijete do dobi od 3 godine. Pobornici ove ideologije poput voditeljice TV kuće MSNBC Melisse Harris – Perry inzistiraju kako život počinje tek kada roditelji imaju „osjećaj“ da počinje! Zamislite – nečiji život zavisi o nečijem osjećaju! Ni trunke znanosti koja nedvosmisleno navodi kako je biće živo ukoliko ima otkucaje srca, funkciju rada mozga te disanje. Interesantno je i da se upravo 25. svibnja u IRSKOJ, inače zemlji snažne katoličke tradicije, nakon 35 godina organizira referendum u kojem će građani glasati za liberalizaciju zakona o pobačaju. Ako na referendumu prođu promjene, zastupnici bi trebali predložiti pravo na pobačaj bez ograničenja do 12. tjedna trudnoće.

ZAGRLJAJ u VJEČNOSTI

I tako sa svim tim olakšanim zakonima i propagandom o pravu žene na vlastito tijelo i slobodu odluke, izokrenuli su čin abortusa (ubojstva djeteta) u čin jednak odlasku na veliku nuždu – otprilike. Ipak da to nije tako, da ljudska savjest i duša to „uzimaju“ kao zločin, posvjedočila je nedavno gospođa Phil iz Irske koju sam susrela na zadnjem Seminaru posta, molitve i šutnje za englesko govorno područje. Ona je naime imala vrlo problematičnu mladost. Učinila je i abortus kada je imala 17 godina. Život ju je kasnije ponio do točke susreta s Isusom i obraćenja. Više je puta ispovijedala taj grijeh, pronašla je mir i oprostila je sama sebi. Mislila je kako je taj „slučaj“ iz njezine prošlosti zaključen. Na ovaj seminar se osjetila pozvanom od Gospe. Sve je bilo tako teško, s puno muke, problema, oluje – a ona je sve to prikazivala za Irsku i ovaj referendum. Posebno iskustvo je imala tokom molitve na Brdu ukazanja. Bog joj je otkrio duboko pohranjenu u duši BOL majke koja nikada neće moći zagrliti to svoje dijete (iako je sad u braku i ima drugo dvoje djece).

 

Ogromnu bol koja je bila prisutna i radi toga što u stvari nikada prije nije dopustila ljudima da je vole, budući da nije smatrala da zaslužuje da bude voljena nakon onog što je učinila. Sad je sva ta bol izašla van i istekla je pod Gospinim nogama kroz njezine suze. Veliko olakšanje dobila je milošću spoznaje kako je sada njena abortirana beba u Gospinom zagrljaju i kako je čeka dok je konačno jednom ne zagrli u vječnosti. Nedokučivo je ljudsko srce. Proniče ga samo Bog. Nikakav ljudski zakon ne može nas „obraniti“ od svakog čina neljubavi i sebičnosti koje ga ranjavaju i ostavljaju duboke ožiljke i kraste! Možda ih mi ne vidimo, ali oni svejedno bole, šire smrad smrti i određuju cijeli naš daljnji život, odluke i odnose.

U POTRAZI ZA SAVRŠENIM ČOVJEKOM

Razgovaram s jednom mojom poznanicom iz Italije koja ima terapijsku farmu za rad s djecom s teškoćama. Samo što sad više nema takve djece – kaže ona. U njihovom vrtiću blizu Torina (Italija) od ukupno 500 djece samo je dvoje djece s dijagnozom neke poteškoće i 2 djeteta s down sindromom. (Za usporedbu: u mostarskim vrtićima ima 427 djece – od toga je 28 djece s dijagnozom i oko 13 djece s down sindromom) Razlog tako malog broja djece s poteškoćama gore u Italiji je sve veće provođenje medicinskog abortusa. To znači kako uskoro više nećemo rađati djecu ukoliko se imalo posumnja da s njima nešto nije u redu. Pa makar i dijagnoza netočna. Da se sve to sprema govori i nedavno objavljeni članak u British Medical Journalu, u kojem etičarka i filozofkinja s Oxforda Francesca Minerva piše kako bi doktori trebali imati pravo ubiti novorođenče u slučaju ako je ono invalid, ili ga pak majka ne želi ili jednostavno roditelji nemaju novaca da ga uzdržavaju. Odgajanje takvog djeteta moglo bi biti na teret obitelji, a kasnije vjerojatno i društvu – stoji u članku. Dakle, EUGENIKA – bolesna potraga za savršenim čovjekom, iako prikrivena, sve je više prisutna u modernoj politici, ekonomiji i ideologiji. Termin “eugenika” pojavio se tek 1883. godine. Skovao ga je britanski znanstvenik Sir Francis Galton od grčkog izraza za “dobroga roda“.
Galton je razlikovao “pozitivnu” i “negativnu” eugeniku. Prva ohrabruje razmnožavanje “pravih”, a druga obeshrabruje ili čak onemogućava razmnožavanje ljudi s “pogreškom” Galtonovi instituti i danas djeluju u Britaniji i Americi, no područje svojih proučavanja radije nazivaju “kriptoeugenikom”. Iz svega se može iščitati da pojedine skupine ljudi financiraju i podupiru abortus radi jednog od dva razloga:
a) ekonomski koncept: radi zarade, strogo financijski koncept, abortivna klinika=poduzeće
b) radi ideologije: ideološko-geopolitički razlozi (vjerovanje u nadrasu, svijet je prenapučen i mora se očistiti od inferiornih rasa, zlo ne postoji, lakše je upravljati s manje ljudi, spol je samo slučajnost, kontrola rasta stanovništva putem abortusa i rodne ideologije, kompleks boga, bogovi novca).

OLTARI LJUBAVI U OBITELJI

Druga velika poruka najnovije Gospine poruke Mirjani jest da živimo ljubav ljubeći jedni druge. To je tako u skladu s liturgijskim čitanjima kroz ove dane za koje bih mogli reći da su Isusov testament – u trenucima dok se on sam sprema podnijeti svoj život za žrtvu zadovoljštinu za naše grijehe. Isus naprosto vapi: ostanite u meni, samo u meni i iz mene moći ćete crpsti i živjeti ljubav jedni prema drugima. To isto i Gospa kaže: „Djeco moja, živeći u ljubavi, vršite volju moga Sina i On živi u vama.“ Gospa nas podsjeća da smo mi stvoreni za ljubav, a ljubav se živi kroz žrtvu – kroz našu „svakodnevnu euharistiju“ – razlamanje, prinošenje i zahvaljivanje Bogu na našim vlastitim oltarima koji se nalaze u odnosima s najbližima: u našem mužu, ili djeci ili ženi, ili bolesniku… Ta ljubav prokušana kroz žrtvu sebedarja pobjednica je nad vremenom i smrću – kaže Gospa. I zato nam to ovaj svijet želi oduzeti.

 

Ubijajući maleno i slabo – ovaj svijet nam ruši oltare našeg posvećenja. Jadni mi ako to ne vidimo. Još jadniji ako to dozvolimo – u cilju nekog lažnog savršenog čovjeka koji je svu svoju ljepotu ljupkosti i krhkosti izgubio.
Danas više nego ikad molitvom i sakramentima te vlastitim primjerom moramo čuvati ove oltare naših katoličkih obitelji na kojima se odgajaju naša djeca u apostole ljubavi. Ako nam ovaj svijet sruši oltare obitelji, ostat će samo zgarišta na kojima se srca naše djece neće moći ispuniti vatrom žrtve. Na nama roditeljima je odgovornost! I pred našim narodom stoje neki referendumi, neke odluke, neki potezi… U bitci smo za život ljubavi u dušama naše djece! Trebamo se pripremiti odgovarajući na Gospin poziv.


Autor: Paula Tomić

262 total views, 3 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

%d blogeri kao ovaj: