Ljepota koja odaje Stvoritelja Nauči me, more. . .

Promatram te i slušam. I opet kao da se oči ne mogu nasititi prizora, niti uši moje tvoga glasa. Potpuni mir i tišina…
Ovo mi je tako dovoljno. Ovdje. Ovo je trenutak. Uz tebe mogu biti ovdje i sada.

Ne, neću razmišljati kako te moj Gospodin stvorio, kako je njegova ljubav još veća od tvoje širine i dubine. Nauči me, more, kako sada biti ovdje. Kako promatrati smireno, bez razmišljanja i opterećivanja da je pogled nedovoljan.

Nauči me, more, poslušnosti. Vjetar usmjerava tvoje gibanje i ti mu dopuštaš. Stijene i obala te ograničavaju, ali i to dopuštaš. Udaraš ih silinom, a onda se raspršiš u tisuće kapljica… Nauči me smirenosti i jednostavnosti.

Ti si poslušno Gospodinu samo zato što jesi i to je dovoljno. Ti JESI i dovoljno je. Ljudi ti se dive, dive se tvome zagrljaju, tvojoj ljepoti, blagosti i nježnosti, ali i snazi. Nauči me, more, biti ono što zaista jesam i nauči me biti zadovoljnom time. Podsjeti me da je Božje stvaranje svakog stvorenja bilo savršeno.

Nauči me, more, pažljivo govoriti i utihnuti kada je potrebno. Tvoj glas je jednostavan, smiren, umirujuć, lagodan za slušanje. On je željan slušanja i svi utihnu kada ti počneš govoriti. Tvoj glas stvara posebne trenutke, trenutke za pamćenje.

Nauči me, more, pomoći drugima ući u susret sa Stvoriteljem, baš kao što ti sada meni to omogućuješ i olakšavaš. Tvoja prisutnost mi pomaže ostati smirenom i sabranom, u trenutku ovdje i sada. Nauči me druge dovesti na pravi put, put spasenja, susreta s Ljubavi, susreta s Križem.

Nauči me, more, diviti se i prestajati shvaćati stvari zdravo za gotovo. Nauči me svakodnevno biti očaranom Božjim djelima i stvorenjima.

Nauči me, more, prihvaćati svjetlo. Ti prihvaćaš i sunčevu i mjesečevu svjetlost. U tom trenutku postaješ još ljepše: zlatnosrebrno, plavocrveno. Nauči me tako se otvarati Božjem svjetlu u svakodnevnoj molitvi i dopustiti da me njome preobrazi i suobliči sebi.

Nauči me, more, na kraju dana prihvatiti i tamu. Ti prihvaćaš i tamu, ali i tada ostaješ poslušno i vjetru i stijenama. Nikad se ne prestaješ boriti. Kao da i u tome vremenu kazuješ hvalu svome Stvoritelju jer znaš da ima smisla. Želim i ja u tamnoj noći tako smireno slaviti svog Gospodina i vjerovati u jutro koje je već na pomolu.


Autor: Petra Mikulec, Eho projekt

754 total views, 3 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: