Krštenje Gospodinovo

Božić je prošao. Blagdanom Isusovo krštenje završava božićno vrijeme crkvene godine. Ovaj se blagdan krštenja Isusova, u katoličkoj ckvi,stalno slavi u nedjelju nakon  Bogojavljenja. Misterija Božića, misterija  je utjelovljena  koji zahvaća  svakog čovjeka  – vjernika u misteriji krštenja. Isusova  krštenje označava se njegovim prvim javnim nastupom, početkom njegova javnog djelovanje.

isus-krstenje

Čitanje: Mk 1,7-11

I propovijedao je:
»Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.
Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

Mk 1, 1–8; Lk 3, 1–18; Iv 1, 19–28)

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok:
Glas viče u pustinji:
Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!

Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. 

I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!«

S Isusovim krštenjem u Jordanu, što ga je po starom židovskom zakonu izvršio sv. Ivan Krstitelj, nastavilo se u kršćanskim crkvama primati sakramenata krštenja sve do današnjeg dana. Sveti Ivan je krstio svoje učenike ( i druge koji su došli) u rijeci Jordanu i to uranjanjem  u vodu. Taj obred uranjanja u vodu simbol je očišćenja od grijeha i duhovne obnove krštenika.

Uranjanje u vodu danas je zamijenjeno kratkim polijevanjem glave krštenika s riječima ” Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. ” Onaj koji je kršten očišćeni je od grijeha i sjedinjen s božanskim izvorom života.

Ivan je bio upoznat s događajima koji su obilježili Isusovo rođenje. On je čuo o posjetu Jeruzalemu u Isusovu djetinjstvu i o tome što se dogodilo u rabinskoj školi. Znao je o Njegovom bezgrešnom životu i vjerovao je da je On Mesija, ali o tome nije imao pouzdano jamstvo. Činjenica da je Isus toliko godina ostao nepoznat, ne dajući nikakvo posebno svjedočanstvo o svojoj zadaći, pružala je povod za sumnju u to je li On uistinu Obećani. Krstitelj je, međutim, čekao u vjeri, uzdajući se da će Bog u svoje vrijeme sve objasniti. Njemu je bilo otkriveno da će Me-
šija zatražiti da Ga krsti svojim rukama i da će se tada dati znak o Njegovom božanskom karakteru. Tako će Ga on moći predstaviti narodu.

Isusovo-krštenje

Kad je Isus došao krstiti se, Ivan je u Njemu otkrio čistoću karaktera koju nikada ranije nije zamijetio ni u jednom čovjeku. Samo ozračje Njegove nazočnosti bilo je sveto i ulijevalo je strahopoštovanje. Medu mnoštvom koje se okupljalo oko njega na Jordanu, Ivan je slušao mračne priče o zločinima i sreo se s dušama povijenim pod teretom bezbrojih grijeha; ali nikada nije došao u dodir s ljudskim bićem koje je toliko odisalo božanskim utjecajem. Sve je to bilo u skladu s onim što je Ivanu objavljeno o Mesiji. Ipak, ustezao se ispuniti Isusov zahtjev. Kako može on, grješnik, krstiti Bezgrešnoga? I zašto bi se Onaj kome nije potrebno pokajanje podvrgnuo obredu koji je predstavljao priznanje krivnje koju treba oprati?
Kad je Isus zatražio krštenje, Ivan se povukao uzviknuvši: “Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!” Odlučnim ali ipak plemenitim autoritetom Isus je odgovorio: “Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.” Popustivši, Ivan je poveo Spasitelja do Jordana i uronio Ga u vodu. Isus “odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvori-še nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega.”

Kad je izišao iz vode, Isus je priklonio glavu u molitvi na obali rijeke. Pred Njim se otvara novo i značajno razdoblje. On je sada na širokoj pozornici ulazio u svoj životni sukob. Iako je bio Knez mira, Njegov dolazak mora biti kao isukivanje mača. Kraljevstvo što ga je On došao zasnovati bilo je suprotno od onoga što su Hebreji željeli. On, koji je bio temelj izraelskih obreda i uređenja, smatrat će se kao njihov neprijatelj i rušitelj. On, koji je objavio Zakon na Sinaju, bit će osuđen kao prijestupnik. On, koji je došao slomiti Sotoninu silu, bit će proglašen Belzebulom. Nitko na Zemlji nije Ga razumijevao i tijekom službe On je i dalje morao hoditi sâm. Tijekom cijelog Njegovog života Njegova majka i braća nisu shvaćali Njegovu misiju. Čak Ga ni Njegovi učenici nisu razumijevali. On je prebivao u vječnoj svjetlosti, kao jedan s Bogom, ali svoj život na Zemlji morao je provesti u osamljenosti.

Ivan je bio duboko dirnut kad je vidio Isusa kao poniznog molitelja koji je sa suzama u očima tražio Očevu potvrdu. Kad Ga je okružila Božja slava i kad se začuo glas s Neba, Ivan je prepoznao znak koji je Bog obećao. On je znao da je Onaj koga je krstio bio Otkupitelj svijeta. Sveti Duh je počivao na Njemu i s ispruženom je rukom, pokazujući na Isusa, povikao: “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!”

Riječ koja je upućena Isusu na Jordanu: “Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” — obgrlila je cijeli ljudski rod. Bog je progovorio Isusu kao našem predstavniku. Unatoč svim našim grijesima i slabostima, nismo odbačeni kao bezvrijedni. On “nas dobrostivo obdari u Ljubljenome”. (Efežanima 1,6) Slava koja je počivala na Kristu zalog je Božje ljubavi prema nama. Ona nam govori o sili molitve — kako ljudski glas može doprijeti do Božjeg uha i naše molbe biti prihvaćene u nebeskim dvorovima. Zbog grijeha Zemlja je odvojena od Neba i otuđena od njegove zajednice; ali Isus ju je opet povezao s područjem slave. Njegova je ljubav okružila čovjeka dosegnuvši do najvišeg Neba. Svjetlost koja je iz otvorenih vrata padala na Spasiteljevu glavu padat će i na nas dok se molimo za pomoć da se odupremo kušnji. Glas koji je govorio Isusu kaže svakoj vjernoj duši: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!”

“Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični,
jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova 3,2) Naš je Otkupitelj otvorio put, tako da najgrešniji, najugroženiji, najugnjeteniji i najprezreniji mogu pronaći pristup k Ocu. Svi mogu imati dom u stanovima što ih je Isus otišao pripremiti. “Ovo govori Sveti, Istiniti, onaj koji ima ‘Davidov kljuć’; ‘onaj koji otvori — i nitko ne zatvori; ovaj koji zatvori — i nitko ne otvori’ … Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne može zatvoriti.” (Otkrivenje 3,7.8)

Portal: rastimo u vjeri

3,630 total views, 4 views today

(Visited 965 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*