Korizma iz biblijske perspektive

korizma

Želio bi s vama razmišljati o elementima korizme iz biblijske perspektive. Htio bi da razmišljamo o tri događaja koji su zapisana u Bibliji a koji nas asociraju na korizmu. Prvi događaj je Mojsijevo iskustvo dok je 40 dana bio u neprestanoj zajednici s Bogom na Gori Sinaj kada je između ostalog i primio ploče Zakona.

 

Čitajmo to u bibliji: Mojsije ostade ondje s Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploče ispisao riječi Saveza – Deset zapovijedi. Izlazak 34,28.

Mogli bi reći da je Mojsije doživio pravu korizmu. Ponekad se pitam kako je Mojsije mogao izdržati četrdeset dana intenzivnog posta gdje nije ništa ni jeo ni pio. Nekoliko desetaka stoljeća kasnije Isus je citirao Pismo gdje je naglasio da: … “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. Matej 4,4.

 

Očito takva zajednica s Bogom mu je omogućila da doslovno živi od Božje riječi. Na gori Sinaj Bog mu je pored iznošenja ostalih principa po kojim bi trebali biti prepoznati kao odabrani Božji narod, Bog dao i dvije kamene ploče sa Deset zapovijesti koje su trebale biti Slika Božjeg karaktera.

 

Nakon četrdeset dana Mojsije silazi sa gore Sinaj. Biblija opisuje taj odnos: Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, Izlazak 33,11

 

Ovdje bi se možda malo zaustavio. Ovaj primjer upravo pokazuje koliko Bog želi s nama biti prijatelj. On želi biti nježni Otac. On bi želio da sličimo Njemu. Možemo li imati toliko povjerenja u Boga da mu sve kažemo kao najboljem prijatelju.

 

Ono što je zanimljivo primijetiti, posebno kada se sretnete sa skladnim brakovima, primijetit će te kako se mnogo puta dogodi da su nakon dugogodišnjeg zajedničkog života muž i žena čak i fizički slični jedno drugom. To je rezultat sklada u zajedničkom životu.

 

Kada se Mojsije vratio sa gore što mu se dogodilo? Biblija to lijepo opisuje: Napokon Mojsije siđe sa Sinajskog brda. Silazeći s brda, nosio je u rukama ploče Svjedočanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost. Izlazak 34,29.

 

Odsjajivati Božju slavu. Nije li to najljepše što bi vam se u životu moglo dogoditi. Očito bi svatko od nas to želio. Međutim nama to nije onemogućeno. Božja slava se očituje u Njegovom karakteru koji se očituje u ljubavi. Ukoliko budemo gledali Krista, mi ćemo također odsjajivati Božju slavu kroz ljubav koju ćemo pokazivati jedni prema drugima. Mnogi pokušavaju srediti svoj život. Muče se kako bi iz svog života izvadili taj korov, taj korijen grijeha. Međutim to je jalov posao.

 

Prije izvjesnog vremena imao sam jednu njivu koja je bila dio gradilišta. Nije bila velika, a ja nisam znao kako bi spriječio rast divlje mrkve – korova koja se jednostavno nije dao iskorijeniti. Mučio sam se da redovito kosim , orem, tanjuram ne bi li nekako spriječio rast korova. Rezultata nije bilo. Tada mi je moj susjed dao jedan savjet. Ukoliko želim se osloboditi korova, sve što trebam napraviti je da posijem neku korisnu kulturu i to će ugušiti korov. Upravo se tako i dogodilo.

 

Ukoliko pokušavamo sami izbaciti korov grijeha iz našeg života, iz našeg srca, tada ćemo raditi jalov posao. Naradit ćemo se, potrošiti puno, ali od toga nećemo imati nikakve koristi. Sve što trebamo je da dopustimo Isusu da nam on promjeni srce, i da nam posije sjeme duhovnih rodova. Tada će se u našem životu očitovati ono što Sveti Pavao prepoznaje kao duhovne rodove, ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrota, milost, vjeru, krotkost.

 

 

To će biti odsjajivanje Kristove slave. Umjesto da se bavimo sobom, bavimo se Kristom. Umjesto da gledamo sebe, naše probleme i neuspjehe, naše grijehe i promašaje, gledajmo Krista, Njegovu bezgraničnu ljubav, savršenstvo Njegovog karaktera. To gledanje na Krista će nas doslovno mijenjati. Sveti Pavao je pisao: A mi svi, koji otkrivenim licem i gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u istu sliku iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha. 2. Korinćanima 3,18.

 

Jeruzalemski prijevod Biblije upućuje na srž onoga o čemu govorimo: A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.

 

Ovih četrdeset dana korizme može biti vrijeme za novi početak, ukoliko to bude četrdeset dana života s Kristom, tada će rezultat toga biti odsjajivanje ili odražavanje Njegove slave. Dogodit će nam se isto što se dogodilo i Mojsiju. Možda će ljudi biti zbunjeni, i neće razumjeti što se događa, ali kao i kod Isusovih učenika biti će nešto prepoznatljivo, vidjet će da smo bili s Isusom: Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom. Djela 4,13.

 

Drugi primjer uzeo bi Isusov četrdesetodnevni boravak u pustinji nakon Njegovog krštenja na rijeci Jordan. Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, Luka 4,1.

 

Nakon Krštenja Sveti Duh je vodio Isusa pustinjom. Isus je trebao vrijeme u kojem ga je Njegov Otac ohrabrio za najuzvišeniju misiju koju je trebao odraditi. Trebala je to biti misija spašavanja čovjeka od grijeha. Kao i Mojsije Isus je bio toliko okupiran u razgovoru sa svojim Ocem da je kao čovjek živio četrdeset dana samo od Božje riječi. Iako mi uglavnom svoj fokus stavljamo na onaj četrdeseti dan kada je Isus ogladnio, i kada ga je đavao kušao, ipak mislim da je ovih četrdeset dana prije bilo puno važnije.

 

Nakon četrdeset dana, đavao je došao kušati Isusa. Očito đavao ima metodu koja je gotovo univerzalna, jer tom je metodom nekoliko tisuća godina ranije uspio prevariti prve ljude, i sve ostale koje je prevario. On možda mijenja tehnologiju kušnje ali suština prijevare uvijek ostaje ista. Na kraju kao što i apostol Ivan tvrdi, naš je problem grešna želja ili požuda. On doslovno kaže: Jer što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta. 1.Ivanova 2,16.

 

Đavao je kušao Isusa da zadovolji prvo svoju požudu ili želju tijela, neka si stvori kruh koji će mu utažiti glad. (Tako bi očito samo đavolu dokazao da je Sin Božji, iako je on to dobro znao). Međutim Krist je pobijedio đavla citirajući mu pismo. Drugo iskušenje je bilo da skoči sa hrama, te bi na taj način stvorio dojam. I tu je Isus pobijedio Pismom. Treće iskušenje bilo je da mu se pokloni a za uzvrat će dobiti sve natrag. Pismo je opet imalo značajnu ulogu u pobjedi nad iskušenjem.

 

Mnogi se u vrijeme korizme nečega odriču. Dobro je odreći se onog što je loše, što je štetno, međutim moje je pitanje, ako je nešto štetno u vrijeme korizme, nije li to štetno i nakon korizme. Zbog koga se mi nečeg odričemo. Uzmimo primjer. Netko odluči da za vrijeme korizme neće piti alkohol. Jako lijepa odluka. Izdrži tih četrdeset dana, i nakon toga napije se i nadoknadi sve što nije pio ovih četrdeset dana. Kome on to nije pio? Bogu?

 Pa Bog bi želio da mi, njegova djeca budemo zdravi. Bog nam kroz svoju riječ poručuje da su naša tijela hram Svetog duha. Dali je ono hram Svetog Duha samo u vrijeme korizme. Ne, naše je tijelo stalno hram Svetog Duha. U svakom slučaju jako je dobro donositi dobre odluke, ali da bi ih sproveli, mi trebamo silu koja nije u nama, već je izvan nas samih. To je sila Duha Svetog, a ta sila se manifestira u Njegovoj riječi, Svetom Pismu. Isus je znao da mi nećemo moći imati tako osobni i prisni kontakt, te nam je to omogućio da imamo kroz Njegovu riječ. Božja riječ ima silu. Ona daje život. Ona je dah Božji koji oživljava.

 

Moj prijedlog je da za korizmu možda promijenimo naše navike. Svakako, odrecimo se nečeg što ne valja, ali vas želim potaknuti da si nešto i priuštite. Priuštite si posebnu zajednicu s Bogom koju će te postići čitajući Njegovu riječ – Sveto Pismo. Molimo se Duhu Svetom da nas u tome vodi. Neka naša molitva bude da upoznamo Njega. Posebno čitajmo evanđelja. S posebnom pozornošću gledajmo Kristove dane koji su nam značajni za razumijevanje onog što je On učinio za nas, dane njegove borbe, smrti i uskrsnuća. Nakon toga osobno ćemo biti toliko oduševljeni tom velikom neiskazanom ljubavlju koju je Krist učinio, i to baš za mene osobno. Odjednom Krist će nam postati osoban, na neki način dodirljiv, blizak.

  Naš život će svjedočiti zahvalnost i radost spasenja koju nam je Krist omogućio svojom smrću i uskrsnućem.Na kraju korizme, imat ćemo rezultat kakav je imao Krist, pobjedu nad iskušenjem. Uvjeravam vas da će to biti najljepša korizma koju ste proživjeli.

 

Još bi se osvrnuo na jedan događaj iz Isusovog života koji me asocira na korizmu. Nakon svog uskrsnuća Isus je sa svojim učenicima bio još četrdeset dana. Biblija kaže: Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. Djela 1,3.

 Ovih četrdeset dana bilo je vrijeme utvrđivanja Kristovih učenika. U tom periodu učenici su prebrodili svojevrsnu krizu vjere i nakon toga bili osvjedočeni o Kristu kao Otkupitelju i Spasitelju. U tih četrdeset dana Toma je doživio osvjedočenje o svom uskrslom Gospodinu Isusu i o svom Bogu. Petar je Isusu tri puta moga reći da ga ljubi, Kleofa i njegov prijatelj su dobili srce koje gori. Svi oni, bili su svjedoci Kristovog uskrsnuća. Možda su još uvijek bili uplašeni, i bilo ih je strah, ali i to nije dugo trajalo. Tu spoznaju o Kristu vrlo brzo će svjedočiti velikom snagom. Bit će to na Duhove, deset dana nakon Kristovog uznesenja.

Pokušavam si zamisliti situaciju u kojoj su bili Isusovi učenici. Oni su imali neku pogrešnu predstavu o Kraljevstvu nebeskom, koja je uvelike bila pod utjecajem nekog općeprihvaćenog svjetonazora koje je nametnuli tadašnja religijska elita. Vjerovali su da razumiju sve što im je Isus pričao, i odjednom se našli u situaciji da ništa ne razumiju. Za četrdeset dana Isus je uspio ispraviti krivo učenje svojih učenika.

 Ponekad razmišljam i pitam se, zašto je toliko svjetonazora, toliko vjerskih zajednica, vjerskih pokreta i sl. Statističari tvrde da samo u kršćanstvu ih je negdje od trideset do četrdeset tisuća. Jesu li one stvarno toliko različite. Kada razgovarate s bilo kim, svako tvrdi da ima ispravnu spoznaju. Mučio sam se jako dugo definirati koja je od tolike ponude (koje su mnoge, istini za volju, slične kao jaje jajetu) ispravna spoznaja.

 Napokon sam shvatio. Prava spoznaja je samo ona koja svoj temelj nosi na Božjoj dobroti. Prava spoznaja nije samo posjedovanje informacija o Bogu, iako je i to veoma važno, već osobno poznavanje Boga. Prava spoznaja isključivo na prvo mjesto stavlja Krista i Njegovu dobrotu, i kao takva dovodi do pokajanja. Sveti Pavao je pisao: Ne znaš li, da ta dobrota Božja dovodi k pokajanju? Rimljanima 2,4.

 

Da, samo dobrota Božja je nešto što će u nama izazvati promjenu.

Pored svega što su naučili, Isusovim učenicima je bilo dovoljno samo četrdeset dana da u potpunosti shvate Kristovu misiju. Nakon četrdeset dana Isus ih je na kraju u svom oproštajnom govoru ohrabrio. On je otišao svome Ocu, a djelo naviještanja evanđelja ostavio ljudima za koje bi mi malo dali. Nepismeni ribari, polupismeni ili vrlo nisko obrazovani ljudi trebali su nastaviti tamo gdje je Isus stao. Obećao im je silu, i nakon deset dana primili su je.

 Tom silom su naviještali evanđelje. Zemaljska carstva, ogromni društvenopolitički sustavi više nisu mogli zaustaviti djelo koje su počeli dvanaest neobrazovanih ljudi. To djelo traje već dvadeset stoljeća

 Danas je naša je prednost koju nam Krist daje da možemo biti sudionici tog slavnog pokreta koji su počeli dvanaestero Isusovih učenika. Ovih posljednjih četrdeset dana bila im je prigoda da učvrste svoju vjeru u obećanog Mesiju.

 Vrijeme korizme ja upravo tako doživljavam. Doživljavam ga kao izazov za novi početak, početak s Isusom Kristom. Možda nas život melje u svom mlinu. Susrećemo se sa nepogodama, neimaštinom, oskudicom, bolešću i svim drugim problemima koje je nametnuo grijeh. Takvo stanje može biti za nekoga opravdavajuća okolnost s kojim se izgovara da nema vremena za Krista i Njegovo Kraljevstvo. S druge pak strane to može biti samo poticaj da upravo zbog toga utječemo Kristu.

 Često puta se žalimo na svoj život gledajući i proživljavajući neugodne okolnosti koje nam se događaju. Međutim to je kao da gledate pet minuta neki akcijski film koji traje dva sata i na osnovi toga pričate priču filma na osnovi onog što ste vidjeli. Nije bolest najgore što vam se može dogoditi, ako ste upoznali najvećeg liječnika Isusa Krista. Nije siromaštvo najveća tragedija ako ste svjesni da vam je vaš Otac nebeski Bog koji se za vas brine, nije smrt kraj priče. Vaša životna priča ne završava vašom smrću. Ona ima slavan nastavak koji će trajati kroz čitavu vječnost, samo pod uvjetom da poznajete Isusa Krista.

 Ja vjerujem da kao kršćani znamo puno o Bogu. Mnoge su nam informacije poznate. Međutim ovih četrdeset dana korizme zadajte si za cilj kao izazov da će te bolje upoznati svog Spasitelja Isusa Krista. Ne samo da će te znati više informacija o Njemu, već će te ga osobno upoznati. Isus bi to jako želio. On je poručio: Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Otkrivenje 3,20.

 On bi želio biti naš svagdašnji gost. Ako to učinite, vaše će iskustvo biti slično Mojsijevom i Kristovom. Odsjajivat će te Kristovu slavu, pobijedit će te iskušenja, i na kraju živjet će te od Kristovog obećanja koje je dao učenicima.

 

Zamišljam učenike kako stoje sa Isusom na gori, i odjednom Isus se polako uzdiže sa zemlje. Diže se sve više i više. Sve oči uprte su u jednu točku, a to je Isus Krist koji odlazi od njih. Znali su da ga više neće vidjeti i da u fizičkom obliku neće biti s njima. Očito ga je čekala četa anđela koja se radovala Njegovom povratku Ocu Nebeskom. Isus je dobro razumio tugu učenika koji su zbunjeno gledali u nebo. Isus je u njihovom vidokrugu bio sve manji dok ga nije zakrilio oblak, očito oblak od anđela. Isus je dobro znao u kakvim se emocijama nalaze njegovi učenici. Poslao je dva anđela koji su ih dodatno utješili: i rekoše im: “Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo. Djela 1,11.

 Ovo Isusovo obećanje hrabri kršćane već dvije tisuće godina. Ono je danas posebno aktualno. Kašnjenje Njegovog dolaska kako ga mi doživljavamo je očito razlog što Isus čeka na tebe i mene da ga prihvatimo kao svog Spasitelja. Da je Isus došao prije godinu dana, pitanje je dali bi me našao spremnim. Korizma ove godine može mi biti izazov da upoznavši Krista, doslovno doživim to obećanje. Sveti Ivan je na otoku Patmosu doživio susret s Kristom, i završavajući knjigu Otkrivenje, citirao je Krista: “Da, dolazim ubrzo!” Amen! Dođi, Gospodine Isuse! Otkrivenje 22,20

 Želja mi je da na kraju ove korizme možemo zajedno sa Ivanom reći „Da dođi Gospodine Isuse, ja te nestrpljivo iščekujem.“ Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

 

Preuzeto sa stranice: putevimilosti.com / Autor: Zvonko Presečan

1,765 total views, 0 views today

(Visited 485 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*