Klanjamo ti se – molitva svetog Franje

Na svetog Franju je snažno utjecao događaj iz svetog Damjana. Raspeti Krist ga se toliko dojmio da je i ova njegova molitva nadahnuta križem. Ovo je ustvari molitveni obrazac koji je Franji bio poznat iz ondašnjeg brevijara za slavlje Uzvišenja sv. Križa, kao i napjeva Velikog petka: Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe, jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Klanjamo ti se,
Gospodine Isuse Kriste,
u svim tvojim crk­vama
koje su na cijelome svijetu,
i blagoslivljamo te,
jer si svetim križem svojim
svijet otkupio.
    (Opor 5)

Franjo preuzima postojeću molitvu i preoblikuje je. Pridodaje joj pritom nešto vlastito: u svim tvojim crk­vama koje su na cijelome svijetu. Osjećamo da Franjo ne proširuje samo ovaj obrazac. Njegov duh prekoračuje granice umbrijske domovine. On proteže svoje klanjanje na sve crk­ve po cijelom svijetu. To je ono posebno: univerzalni karakter molitve. Ovdje je pred nama jedna posve osobna crta sveca, njegovo sveobuhvatno razmišljanje, širina njegovog srca i njegove molitve.

Klanjamo ti se. Prva je Franjina Molitva pred Raspetim bila u ja-obliku. To pokazuje Franjin osobni odnos i predanje Raspetomu dok je živio i molio sam. Kasnije u njegovim molitvama gotovo uvijek nalazimo oblik minaš: hvalimo te, zahvaljujemo ti, itd. To nije samo liturgijska fraza, nego molitveno iskustvo prvobitne franjevačke zajednice, onih drugova s kojima je Franjo izgovarao molitvu i koje je učio moliti. Budući da se osjeća povezan sa svim crk­vama, u tome mi uključeno je cijelo krš­ćanstvo. U molitvi se osjeća sjedinjen s cijelom Crk­vom.

Gospodine Isuse Kriste. Klanjanje je najsvetiji i najuzvišeniji dio, vrhunac molitve. Samo se Bogu klanjamo. Izvan Boga postaje svako klanjanje idolopokloničko. Klanjati se tijelom i dušom: pokloniti se, baciti se ničice. Ovdje jedna gesta ili šutnja može biti više od riječi. Fra Toma Čelanski svjedoči o pobožnosti prve Manje braće: “Zato na kojem je god mjestu bila podignuta crk­va i ako nisu bili blizu nje, nego su je samo mogli vidjeti izdaleka, prema njoj bi se bacili ničice na zemlji i prignuvši tako oba čovjeka – unutrašnjega i vanjskoga – klanjali bi se Svemogućemu” (1 Čel 45).

U svim tvojim crk­vama koje su na cijelome svijetu. Ovo svim istinski karakterizira Franju da se ne može zaustaviti kod jedne crk­ve, nego si mora predočiti sve crk­ve na cijelom svijetu. To sve i potpuno obilježava univerzalizam sv. Franje, koji trajno susrećemo u njegovim spisima. To je odgovor na univerzalnost spasenja koje se očituje na cijelom svijetu gdje stoje crk­ve i raspela. Oni svjedoče da je cijeli svijet kroz spasenje ‘Božji prostor – Božji hram’.

I blagoslivljamo te. Klanjanje je veličanje. Kod Franje je veličanje i zahvaljivanje na prvom mjestu, više od moljenja. Veličati Boga, “benedicere”, tj. govoriti dobro o Bogu, znači pričati o njegovim čudesnim djelima kao što to čine mnogi psalmi: zahvaljivati Bogu za stvaranje koje njegovom ljubavlju poziva u život… i za otkupljenje koje nam pokazuje. Bog ne ostavlja svoja stvorenja na cjedilu i ne daje da čovjek propadne. Franjo se probio do glavne točke povijesti: do sjecišta kod kojeg se tijek svijeta promijenio, do otkupljenja.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio. Ovo je najdublji razlog klanjanja, pravi razlog za zajedništvo u riječi mi i za proširenje klanjanja na sve crk­ve. Bog je otkupio cijeli svijet: nakon Isusove smrti, uskrsnuća i slanja njegovog Duha, Krist je vrhunac smisla stvaranja. Na otkupljenje kozmosa Franjo odgovara onim mi i klanjanjem po cijelom svijetu. Ovdje uočavamo obrazac klanjanja kao osnovni element Franjine molitve. Ono što je u mladosti usvojio i onda često ponavljao, klanjanje riječju i gestom u ljubavi i predanosti, potpuno je ispunilo njegovo biće. Tako sav Franjin život postaje klanjanje i hvalospjev višnjemu Bogu.


Autor: Pierre, Svjetlo riječi

5,985 total views, 6 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

%d blogeri kao ovaj: