Kad Isus vidje mnoštvo, sažali se nad njim

Ovo vrijeme iščekivanja neka nam bude i vrijeme pročišćavanja, kako bismo svoje živote čistili Božjom riječju te kako bismo bili onakvi kakvima nas On želi – naš Pastir. Pa čak ako to i zahtjeva velike promjene i prijezir drugih ljudi s kojima se susrećemo.

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 9, 35-38; 10, 1.6-8)

U ono vrijeme: Isus je obilazio sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima; ‘Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.’
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. Posla ih i uputi:
Pođite k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«

Liječenje bolesnih, uskršavanje mrtvih, čišćenje gubavih, izgon zloduha i sva druga čudesa samo su znak Božje prisutnosti među ljudima u osobi Isusa iz Nazareta. On svoje učenike osposobljuje za takvo djelovanje jer će upravo oni nastaviti širenje kraljevstva i njegov navještaj u svijetu.

‘Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.’ Isus gleda sve ljude koji su krenuli za njim. Nisu bez razloga pošli za njim. Njihovo nasljedovanje govori kako su izgubljeni te kako trebaju nekoga tko će ih upraviti na pravi put. Isus se pojavio učeći po svim mjestima, i uz to ‘liječeći svaku bolest i svaku nemoć.’Narod u Isusu vidi pastira koji im je potreban. Njega koji im daruje sve ono što im je potrebno. Zato i dolaze k njemu u tolikome broju. No, njihov broj Isusa i njegove učenike ne zapanjuje. On se ne da zavarati brojem. On gleda mnoštvo, ali vidi svakoga pojedinca. Vidi izmučene ljude koji lutaju ovim svijetom kao ovce bez pastira.

Zar nije i s nama ovako? Zar i mi nekada ne izgledamo kao ovce bez pastira? I unatoč Božjoj riječi i njegovoj prisutnosti u sakramentima Crkve, i mi nerijetko lutamo ovom zemljom. Lutamo svaki onaj put kad mislimo da bez Boga možemo. Lutamo svaki put kad mislimo da nam ne trebaju sakramenti, da možemo bez euharistije, bez ispovijedi. I dogodi se i u Crkvi takvih pokreta i takvih skupina koji dolaze čak i na euharistijska slavlja, ali ne pristupaju pričesti jer se nisu ispovjedili godinama, jer već dugo žive bez sakramenata.

I ne moramo biti takvi. Možemo primati sve sakramente, ali ostati izmoreni i opterećeni. Ostati nedodirnuti, zbog naše krivice. I takvi smo svaki put kad slušamo Isusa gdje nam govori na našim euharistijskim slavljima, a uvijek govori, a mi ga ne slušamo nego radimo po svom jer je teško oduprijeti se društvu. Jer je teško raditi drugačije kad već svi ionako rade tako pa i nije strašno. Ali to nije izlika i nikad ne smije to postati. Istina uvijek ostaje istina u svojoj bistrini i riječ Božja uvijek ostaje nepromijenjena i uvijek poziva na obraćenje i pravedan život. I mi smo onda pozvani istinito odgovoriti na tu riječ, na taj poziv.

Ovo vrijeme iščekivanja neka nam bude i vrijeme pročišćavanja, kako bismo svoje živote čistili Božjom riječju te kako bismo bili onakvi kakvima nas on želi – naš Pastir. Pa čak ako to i zahtjeva velike promjene i prijezir drugih ljudi s kojima se susrećemo. Jedino ćemo se tako osloboditi našeg umora i opterećenosti, ako postupimo po Isusovoj riječi.

 

Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM

1,467 total views, 0 views today

(Visited 201 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*