Josip Lončar: Opća opasnost za kršćane u Hrvatskoj

Jesmo li mi vjernici svjesni u kakvoj se opasnosti danas nalazimo? Masovni mediji nas danas bombardiraju vijestima i analizama političara i političke situacije. Gotovo svi razmišljamo i razgovaramo o političarima. Tjeskobno se brinemo za svoju sadašnjost i budućnost, i tako iskazujemo nepovjerenje Isusu, koji nam je jasno poručio neka se tjeskobno ne brinemo ni zbog čega. No ta naša tjeskobna briga, to naše nepovjerenje u onoga koji postavlja vlast već prema tome kakvu je narod zaslužio imati, nije naš najveći problem.

Opasnost se krije u tome što nas ta briga uvodi u mȏre teških grijeha. Tko je od nas svjestan da ljude (političare i privrednike) sudimo (osuđujemo) samo na osnovu onoga što smo o njima načuli? Tko je svjestan toga da tako ogovaramo i klevećemo, a da pri tome uopće nismo svjesni da činimo ono što nikako ne bismo htjeli da netko drugi čini nama? Ima li što ružnije od ogovaranja i klevetanja, od mržnje i osude?!

Poruka evanđelja nas jasno upozorava da će nam biti mjereno mjerom kojom mi mjerimo, da ćemo biti suđeni onako kako mi sudimo, da nam neće biti oprošteno jer mi nismo praštali, da ćemo žeti ono što sijemo… Isus nam jednako tako govori da ako ne sudimo, tada nećemo ni mi biti suđeni od njega; ako opraštamo, i nama će Bog oprostiti.

Gotovo svatko od nas zna barem jednu osobu koja je bila javno oklevetana i lažno od medija i onih koji medijima vjeruju oklevetana i osuđena.
Pa zar zaista kao vjernici želimo u tome sudjelovati!?

 

Što nam je činiti?

Isus nam također govori da se možemo srditi, no trebamo paziti da naša srdžba ne ode s nama u krevet. Normalno je da se kao vjernici srdimo na bilo koji oblik nepravde, no jednako je tako nužno da čim prije, a najkasnije prije spavanja, ispitamo svoju savjest i vidimo jesmo li u svojoj srditosti prešli granicu, tj. jesmo li sudili, osudili, ogovarali, klevetali, mrzili – jesmo li svoje srce i srca onih s kojima smo razgovarali otrovali gorčinom.

Ako želimo svojoj domovini u ovoj situaciji na neki način pomoći, ne bismo li to trebali učiniti tako da molimo – iskreno, vjerom, da prikazujemo žrtve, da zahvaljujemo Bogu za mnogo onoga dobroga koje već imamo, da slavimo Boga za ono što će biti dobro…

Ako se pak osjećamo preslabima, zašto se ovih dana jednostavno ne bismo odlučili ne slušati vijesti i ne dopustiti medijima da nas truju? Sudjelovanjem u osuđivanju, ogovaranju i klevetanju nećemo ništa moći promijeniti, a krajnji rezultat ćemo ionako čuti.

kad smo u prilici da komentiramo ponašanje bilo kojeg političara, suspregnimo se od toga svim svojim silama i u sebi recimo: „Oče, prikazujem ti ovu svoju žrtvu na nakanu da u Hrvatskoj pobijedi tvoje kraljevstvo!

 

Zato u terminima vijesti prikažimo svoju želju da ih slušamo kao žrtvu za blagoslov Hrvatske te umjesto slušanja provedimo vrijeme s Bogom u molitvi ili jednostavno u sebi recimo Bogu da mu to prikazujemo kao žrtvu za grijehe nas Hrvata. Jednako tako kad smo u prilici da komentiramo ponašanje bilo kojeg političara, suspregnimo se od toga svim svojim silama i u sebi recimo: „Oče, prikazujem ti ovu svoju žrtvu na nakanu da u Hrvatskoj pobijedi tvoje kraljevstvo!” Odrecimo se čak i razmišljanja koje nas vodi u smjeru grijeha i prikažimo to za Bogu ugodnu žrtvu.

Bolje bi nam bilo da razmišljamo i razgovaramo o prvim pričestima i o krizmama, koje se ovih dana događaju po našoj domovini jer će one zaista odrediti budućnost Hrvatske. Ako ih naši mladi shvate i prihvate, imat ćemo blagoslovljenu Hrvatsku. Ne zaboravimo da Bog postavlja vlast kakvu je narod zaslužio, pa ako želimo bolje političare, budimo prvo bolji narod. Oni pak koji su zreli u svojoj vjeri neka se bave politikom jer je ona izvrstan način da se čini dobro, no neka prije dobro promisle mogu li sačuvati dušu; neka budu spremni na žrtve i nespremni na kompromise. Jer što vrijedi da i čitav svijet zadobijemo ako izgubimo vlastitu dušu?

 

Autor: book.hr/ Josip Lončar/rastimo u vjeri

1,221 total views, 2 views today

(Visited 376 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*