Jeruzalem – grad između neba i zemlje

Gradovi su slični ljudima, oblikuje ih pritisak vremena i patnje. Neki se mijenjaju i prilagođavaju, neki posustanu, dok drugi ustraju usprkos svakoj nedaći, a među posljednjima nijedan nije s tolikim žarom branio svoju narav kao Jeruzalem

 

„DESET MJERA LJEPOTE BOG JE DAO SVIJETU,
DEVET JERUZALEMU I JEDNU OSTATKU.
DESET MJERA TUGE BOG JE DAO SVIJETU,
DEVET JERUZALEMU I JEDNU
PREOSTALOM ČOVJEČANSTVU.“ (Židovska izreka)

 

Stane li putnik na vrh Maslinske gore, cijeli se drevni grad pruža njegovu pogledu. Jeruzalem okružuju ogoljeli brežuljci što se prema jugu gube u izmaglici iz koje izviru obrisi dražesnih sela, vrhovi krovova i minareti.

Između njih i Jeruzalema prostire se pustinja koju Izraelci zovu Ješimon, što znači uništenje.

Uz brežuljke leže prelijepe turske zidine koje se doimaju poput dijela stijena te okupljaju kuće Staroga grada u jezero krovova i zvonika. Kao izvorište triju svjetskih religija – judaizma, kršćanstva i islama – Jeruzalem je osvojio dušu čovječanstva.

Jeruzalem kroz povijest

Najraniji tragovi naselja na području Jeruzalema potječu iz ranog brončanog doba (oko 3000. g. pr. Kr.). Prvo poznato ime grada glasi Urusalim i vjerojatno je zapadnosemitskoga podrijetla, a što po svoj prilici znači Božji temelj. U kasnome brončanom dobu grad je bio uporište Jebusejaca (Kanaanaca) dok ga 1000. g. pr. Kr. nije osvojio židovski kralj David.
Nakon što je njegov nasljednik Solomon na brdu Mariji sagradio hram (10. st. pr. Kr.)
Jeruzalem je postao hebrejska duhovna i politička prijestolnica. U 7. st. pr. Kr. zaposjeli su ga Babilonci i hram je uništen. Stoljeće kasnije Jeruzalem su osvojili Perzijanci prepustivši upravu Židovima koji su obnovili hram. Osvajanjima Aleksandra Velikoga Jeruzalem je 333. godine uključen u njegovo carstvo.

 

Nakon Aleksandrove smrti potpao je pod vlast njegova vojskovođe Ptolemeja koji je zavladao Egiptom, a 198. g. pr. Kr. osvojili su ga sirijski Seleukovići. Oni su zbačeni u pobuni 167. g. pr. Kr. i gradom je do dolaska Rimljana vladala domaća dinastija Makabejaca. Nakon što ga je 63. g. pr. Kr. za Rim osvojio Pompej, postao je prijestolnica kralja Heroda (37. – 4. g. pr. Kr.)
koji je Judejom vladao pod pokroviteljstvom Rimljana. Budući rimski car Tit je 70. godine razorio grad i uništio hram kako bi kaznio i obeshrabrio Židove koji su se bunili protiv rimske vlasti.
Poslije pobune Šimona Bar Kohbe (132. – 135.) car Hadrijan je obnovio grad i nazvao ga Aelia Capitolina (Elija Kapitolina), ali je Židovima zabranio da u njemu žive. Nakon što je kršćanstvo 313. postalo ravnopravnom religijom Jeruzalem je oživio,

velikim dijelom zaslugom sv. Helene, majke cara Konstantina 1., koja je bila pokroviteljica
mnogih graditeljskih pothvata u ranome 4. stoljeću. Otada je Jeruzalem postao najveće hodočasničko središte.

Godine 638. osvojili su ga Arapi koji su ga prozvali El Kuds (Sveti). Prema njihovu vjerovanju, taj je grad posjetio Muhamed pa je Jeruzalem za njih postao drugo najsvetije mjesto nakon Meke. U Il. stoljeću Fatimidi su počeli proganjati kršćanske hodočasnike, što je izazvalo bijes kršćanskih zemalja i, među ostalim, dalo poticaj za križarske pohode. Križari su 1099. osvojili Jeruzalem koji je veći dio 12. stoljeća bio prijestolnica latinskoga Jeruzalemskog kraljevstva. Krajem istog stoljeća muslimani su pod vodstvom sultana Saladina vratili Jeruzalem pod svoju vlast. Idućih stoljeća, pod vladavinom Mameluka i Osmanlija, Jeruzalem je proširivan i obnavljan, ali do kraja 16. stoljeća pala mu je važnost kao trgovačkog i vjerskog središta.

U ranom 19. stoljeću grad je ponovno oživio. Rijeke hodočasnika slijevale su se u Jeruzalem pa su tada sagrađene brojne crkve, konačišta i druge ustanove. Naglo se povećao i broj židovskih doseljenika, što je posebno bilo izraženo tijekom egipatske okupacije grada pod potkraljem Mehmedom Alijem (1832. – 1841.). Do početka 20. stoljeća Židovi su činili najveću zajednicu u Jeruzalemu i proširili su grad na naselja izvan zidina Staroga grada. Otada se Jeruzalem sastoji od dva dijela, istočnoga Staroga i zapadnoga Novoga grada.

Jeruzalem u 20. stoljeću

U Prvom svjetskom ratu Jeruzalem su 1917. osvojili Britanci. Poslije rata postao je prijestolnicom Palestine pod britanskom upravom (1922. – 1948.), a nakon osnutka izraelske države 1948. Novi grad Jeruzalem (Zapadni Jeruzalem) proglašen je njezinim glavnim gradom. Stari grad je Jordan pripojio svome području. U izraelsko-arapskom ratu 1967. Izraelci su pod svoju upravu vratili i Stari grad.

Arapima u Istočnom Jeruzalemu bilo je ponuđeno izraelsko državljanstvo, no oni su odlučili ostati Jordancima. Izraelci su mnogo Arapa preselili iz Staroga grada, ali su im obećali neometan pristup svetim mjestima.

Godine 1980. jedinstveni je Jeruzalem službeno postao glavni grad Izraela, a širenjem gradskog područja i najveći izraelski grad. Sukob između Arapa i Židova nastavlja se do danas.

Najveći problem je položaj Istočnog Jeruzalema koji su Izraelci pripojili sebi, a Palestinci ga smatraju glavnim gradom svoje buduće države. Iako je za Izrael Jeruzalem glavni grad, u njemu se nalaze samo dva veleposlanstva, Kostarike i El Salvadora, jer UN ne priznaje Jeruzalem kao prijestolnicu. Sva ostala veleposlanstva, uključujući i američko, smještena su u četrdesetak kilometara udaljenom Tel Avivu.

Sveti grad

U Starom gradu su se na jednome mjestu našla svetišta najvećih svjetskih religija, a iz njih su iznikle kršćanska, židovska i muslimanska četvrt. Na brdu Moriji smješten je Hram na brdu, mjesto sveto Židovima jer su se ondje u antičko vrijeme nalazili Prvi i Drugi hram. U židovskoj tradiciji ono je poznato kao dom Božanske nazočnosti i tu će se, prema židovskome vjerovanju, odigrati iskupljenje kad stigne Mesija. Isto je mjesto muslimanima poznato kao Haram al-Šarif (Plemenito svetište). Oni su ga osvojili 638. godine i ondje podigli brojne građevine, od kojih su za islam najbitnije džamije Kupola na stijeni i Al-Aksa. Kupola na stijeni je po važnosti treće islamsko svetište, a potkraj 7. stoljeća (685. – 691.) dao ju je sagraditi omejadski kalif Abd al-Malik Ibn Marwan. Ime je džamija dobila po velikome kamenu koji se nalazi u njoj. Prema tradiciji, na tom je kamenu Abraham namjeravao žrtvovati Izaka i s njega je Muhamed uzašao na nebo. Smatra se i da je kamen bio temelj hrama.

Džamija Al-Aksa označavala je smjer molitve muslimanima prije nego što je tu ulogu preuzela Meka. Podno Hrama na brdu smjestio se Zid plača, najsvetije židovsko mjesto. Zid je dio hramsko ga kompleksa iz vremena kralja Heroda, kojim je bio proširen raniji Solomonov hram.

Nakon što su 70. godine Rimljani razorili hram, njegovi čvrsti temelji, uključujući i Zid plača, ostali su očuvani. Zid je otada za Židove postao simbol njihove čežnje za domom, predočujući Jeruzalem koji su izgubili.

Danas Židovi u pukotine Zida plača umeću papiriće s molitvama u vjeri da će tako njihove molitve doprijeti do Boga.

Najsvetije mjesto za kršćane u Jeruzalemu je crkva Svetoga groba jer se vjeruje da je tu položeno tijelo Isusa Krista. Sagradila ju je u 4. stoljeću sveta Helena, na mjestu nekadašnjeg Vene rina hrama. Današnja zgrada potječe iz 12. stoljeća, iz križarskih vremena.

Crkva je podijeljena između pojedinih vjeroispovijesti – pravoslavne, armenske pravoslavne, rimokatoličke, egipatske koptske pravoslavne, etiopske pravoslavne i sirijske pravoslavne, od kojih je svaka odgovorna za svoj dio.
U njoj se nalazi pet od ukupno 14 postaja križnoga puta. U Jeruzalemu su i brojne druge crkve, poput crkve Sv. Ivana Krstitelja, crkve Marijina Groba, crkve Sv. Marije Magdalene, crkve Sv. Aleksandra Nevskoga itd.

Posebno zanimljiva je Crkva svih naroda (Bazilika Muke) u podnožju Maslinske gore.
Sagrađena je 1920. na ostacima bizantske građevine iz 5. stoljeća i kasnije križarske crkve.

Bazilika ima 12 kupola, od kojih svaka predočuje 12 naroda koji su podruprli njezinu gradnju.

 

U ovoj je crkvi smješten kamen muke na koji je
Isus prema kršćanskom vjerovanju kleknuo u molitvi.

Grad kulture i znanja

U Jeruzalemu se nalaze i brojne znanstvene te kulturne ustanove, knjižnice i muzeji. Arheološka nalazišta su uglavnom zaštićena i uređena za posjetitelje kojima na raspolaganju stoji stručno vodstvo. Posjetiteljima je omogućeno razgledavanje Davidova grada i Muzeja Davidove kule smještenog u obnovljenoj antičkoj tvrđavi. Posebnu pozornost posjetitelja plijeni Muzej biblijskih zemalja. To je jedini muzej na svijetu koji prikazuje povijest biblijskih vremena u različitim zemljama koje su u njoj zastupljene. Zanimljiv je i Muzej islamske umjetnosti u kojemu se čuvaju židovske minijature, umjetnine te oruđe i oružje iz islamskih zemalja.

Za brojne posjetitelje grada nezaobilazan je Muzej holokausta Yad Vashem, smješten zapadno od Jeruzalema, na brdu Herzl. Središnje mjesto muzeja je Memorijaina dvorana u kojoj gori vječni plamen, a na podu su ispisana imena svih koncentracijskih logora. U Aveniji pravednika ispisana su pak imena pravednika među narodima. To je počasna titula koju Izrael dodjeljuje ljudima koji su za holokausta spašavali Židove, ugrožavajući vlastiti život. Kompleks ima i druge zanimljive sadržaje koji svjedoče o tom vrlo tužnom razdoblju židovske povijesti. Prethodnih, mirnijih godina bilo je moguće posjetiti i izraelski parlament Knesset, ispred kojega je postavljena metar visoka menora (židovski svjećnjak), ukrašena brojnim kipovima iz izraelske povijesti.

Nedaleko od Knesseta smješten je Muzej Izraela u kojemu su pohranjene brojne slike i skulpture koje datiraju od davne prošlosti sve do danas. Najveća jeruzalemska knjižnica nosi znakovito ime – Hram knjige i tu se čuvaju Kumranski spisi, poznatiji kao Svici s Mrtvoga mora.

Jeruzalem je danas i važno sveučilišno središte. Najveće, Hebrejsko sveučilište smješteno je na brdu Skopos (grč. stražar, motritelj, uhoda), odakle puca pogled na grad i pustinju. Ovdje je smješteno i Mormonsko sveučilište, a u gradu se nalaze i Britanska arheološka škola, Biblijska škola, Francuska arheološka škola, Američki koledž, Švedski teološki institut, kao i brojne druge znanstvene ustanove.

Z A N I M LJ I V O S T I

Kako je Zid plača dobio ime

Jedna legenda kaže da Solomon, kad je podizao hram, odredio da svaki dio sagradi jedan sloj društva.

Gradnju zida povjerio je prosjacima. Na dan uništenja hrama anđeli su svoja krila nadvili nad zid,
zaplakali i povikali: Rad prosjaka nikada neće bit uništen.«

Sve otada božanska prisutnost nikada nije napustila
hram i priča se da za rosnih večeri kamenje plače zbog pada hrama.

 

 

Nacionalni botanički vrt

Sveučilišni botanički vrt u Jeruzalemu posjeduje više od 6000 biljnih vrsta koje su u Izrael donesene iz svih dijelova svijeta. Vrt je podijeljen u šest cjelina, od kojih je svaka uređena tako da tvori minijaturan krajolik područja iz kojeg su biljke potekle.

Svici s Mrtvoga mora

Otkriveni su 1947. godine u Kumranskim špiljama blizu Mrtvoga mora, a nalazili su se u urnama. Pretpostavlja se da su pisani prije 2000 godina, u vrijeme Esena, jednobožačkoga kulta čiji su sljedbenici živjeli u pustinji. Među svicima nađena je jedna od najranijih inačica Biblije. O njihovoj popularnosti svjedoči i činjenica da u Jeruzalemu postoji i Muzej svitaka s Mrtvoga mora. Kroz dugi i veoma hladni hodnik u kojemu su postavljeni arheološki nalazi dolazi se do središta muzeja, gdje se nalazi stakleni stup iza kojega se vide prijepisi svitaka.

Yad Vashema

Središnje mjesto Yad Vashema je Memorijalna dvorana u kojoj gori vječni plamen u spomen na žrtve holokausta. Na crnom bazaltnom podu dvorane ugravirani su nazivi 21 koncentracijskog logora i drugih poprišta stradanja Židova u središnjoj i istočnoj Europi, a u grobnici ispred vječnog plamena čuva se pepeo žrtava

Davidova kula

U ovoj veličanstvenoj obnovljenoj antičkoj tvrđavi, sagrađenoj prije više od 2000 godina za vladavine kralja Heroda Velikog, smješten je muzej koji kroz umjetnička djela prikazuje bogatu povijest Jeruzalema i brojnih naroda koji su tu živjeli.

 

(Željka Križe, Meridijani – časopis za povijest, zemljopis, ekologiju i putovanja, 2005.)

9,166 total views, 3 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: