Gospa od Otkupljenja – Otkupiteljica robova

Suvremenom je čovjeku, naviknutom na stalno traženje i zahtijevanje poštivanja pravde i njegove slobode, čak i onda kada to nedvojbeno ide na štetu slobode drugoga, vjerojatno prilično nerazumljivo i nedovoljno rječito značenje blagdana koji ima naziv Gospa od Otkupljenja ili Otkupiteljica robova, a koji se u Katoličkoj Crkvi slavi 24. rujna. Sloboda se, naime, obično doživljava kao jedna od najvrjednijih datosti modernoga društva, a njezino se eventualno umanjenje ili pokušaj uništavanja čini jednim od najvećih prekršaja današnjice.

To dakako treba s jedne strane cijeniti, jer cijeniti nečiju slobodu uglavnom znači i poštovati osobu i priznavati njezino potpuno ljudsko dostojanstvo, i u tom su smislu nastojanja oko uzdignuća ljudske slobode i borba protiv bilo kakvih oblika diskriminacije itekako hvalevrijedna, ali ipak valja zamijetiti kako nas često takva nastojanja u praksi – upravo iz razloga prenaglašavanja osobnih i skupnih sloboda – sve više guraju u okove neslobode, bili mi toga svjesni ili ne. Između ostaloga, blagdan Gospe od Otkupljenja skreće nam pozornost i na tu općeraširenu devijantnu pojavu, koja nas prije svega same čini zarobljenicima svojih sloboda i robovima svojih strasti, a onda i onima koji, idući za nužnim poštivanjem mojih prava, nerijetko činimo nepravde drugome.

 

Osim takve stvarne unutrašnje zarobljenosti, odnosno vrlo opasne bolesti današnjega društva, posebno onoga koje se voli nazivati progresivno, još uvijek postoje teški oblici kršenja nečije fizičke slobode, od onih oblika držanja nekoga u ropskom stanju, koji su poznati pod nazivima mobbing, bossing ili bullying, do stvarnog i izravnog porobljavanja i trgovine ljudima, čega nije lišen ni jedan dio suvremenoga svijeta. Štoviše, često se može vidjeti kako je u naprednim društvima perfidniji i opasniji, jer ga je teže otkriti, ali jednako brutalan kao i ondje gdje su zarobljavanja gotovo redovita. Stoga je značenje blagdana Otkupiteljice robova itekako aktualno i danas.

 

Sam blagdan svoje izvorište ima u davnim vremenima, odnosno neizravno je vezan uz sv. Petra Nolasca, koji je 1218. god. u Barceloni utemeljio red mercedarijevaca, a koji je taj naziv dobio prema punom latinskom imenu – Ordo Beatae Mariae de Mercede, odnosno Red Blažene Djevice Marije od Milosrđa. Mercedarijevci su se od osnutka posvetili otkupljivanju robova i vraćanju njihova dostojanstva, najprije onima koji su pali u ruke Saracenima – Arapima koji su narode Sredozemlja nastojali osvojiti mačem i ognjem i provoditi nasilnu islamizaciju, a kasnije i drugih.

 

Uz tri poznata zavjeta koja obično polažu redovnici – zavjet čistoće, poslušnosti i siromaštva, mercedarijevci su polagali i četvrti, a koji je glasio da će, ukoliko je potrebno, dati i svoj život da bi spasili ili otkupili roba. Sva su svoja nastojanja polagali u zagovor Otkupiteljice robova, a prema dostupnim podatcima kroz svoje su djelovanje tijekom stoljeća na takav način otkupili 70.000 robova. Red je odobrio papa Grgur IX. 1235. god. Oni i danas djeluju u 17 zemalja, ima ih oko 1.500, podijeljeni su u 12 provincija i uglavnom djeluju u misijama, a dodani zavjet im je, s iščezavanjem robova, malo modificiran i glasi da su dužni umrijeti za drugoga koji je u opasnosti da odbaci svoju vjeru.

 

Na temelju tolike požrtvovnosti mercedarijevaca i njihova neustrašiva nastojanja pred Saracenima da oslobode i otkupe svoju katoličku braću, kao i pred velikom opasnošću islamizacije Španjolske, a kao izravnija molba i stavljanje pod zaštitu Blaženoj Djevici Mariji, ti su redovnici uveli 1615. god. blagdan Otkupiteljice robova. Njega je pak najprije papa Inocent XI. proširio na cijelu Španjolsku, a kasnije papa Inocent XII. 1696. god. i na cijelu Crkvu. S reformom kalendara 1969. god. taj je blagdan ipak spušten na razinu biskupija, tako da se negdje, posebno u Barceloni i općenito u Španjolskoj, vrlo slavi, dok je negdje drugdje gotovo nepoznat.

 

Bez obzira na njegovu raširenost i obvezatnost, blagdan Otkupiteljice robova nas svakako može podsjetiti kako na moguću osobnu zloupotrebu slobode i nanošenje nepravde drugima, tako i na konkretne oblike današnjih podčinjavanja ljudi, od zarobljavanja i držanja u logorima, preko ponižavanja u osobnom i profesionalnom životu, do trgovine ljudima, odnosno poziva nas da u tom smislu Blaženu Djevicu Mariju molimo kako za zagovor i oslobođenje onih koji na takav način podnose teške nepravde, tako i za osolobođenje od naše vlastite zarobljenosti i egoističnosti.

 

U ikonografiji se Gospa od Otkupljenja najčešće prikazuje kako na sebi ima raskriljeni plašt, koji sa svake strane drži po jedan anđeo, a unutar plašta kleče, i to češće prikazani sitnije, obični vjernici, redovnici mercedarijevci ili pak pojedini sveci, crkveni velikodostojnici i drugi, sa simbolikom da ih Djevica Marija na takav način uzima u svoju zaštitu.


Autor: Vjera i djela.com

2,190 total views, 21 views today

Facebook Comments

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: