Fra Ivo Pavić: Lakše je napasti karizmatike nego se promijeniti!

917266d327a6d7acbe848e5100189e2a

Vrijeme je kratko! Predajte se Kristu dok ne bude kasno!’

U ovom, gotovo pa suludom vremenu duhovne zatvorenosti, krivovjerja, gdje milijuni ljudi ne surađuju s Kristom, gdje se odvajaju od njegove prisutnosti i tada u tuzi, jadu i nemiru dočekuju svaki dan, jedan svećenik okuplja mase i dovodi ih pred Sveti Križ, u  Božju prisutnost. Riječ je o fra Ivi Paviću, bosanskom franjevcu i karizmatiku, kojem hode mnogi ljudi iz raznih zemalja svijeta, pa i Hrvatske u potrazi za Duhom Svetim u svojim životima.

Daleko od svjetovne vreve, daleko od velebnih građevina, u malom i gotovo nezamjetnom mjestu Šurkovac svake subote odvija se nevjerojatno slavlje Boga. Kažemo nevjerojatno, jer zaista, tko god je tamo išao, može posvjedočiti da se u Šurkovcu slavi, ali doslovno slavi Bog, te je tamo Božja pristunost gotovo pa opipljiva. Mnogi to osjećaju i tamo se vraćaju.

 

Fra Ivo Pavić provodi vrijeme s ljudima, putuje po svijetu i navješta Evanđelje. Djeluje svojim karizmama onoliko koliko mu to Bog dopušta, a zbog svoje odanosti Bogu on  je u isto vrijeme izvrnut strašnim uvredama i klevetama duhom zatvorenih ljudi. Što god mi rekli, činjenica je da fra Ivu ljudi vole, a vole ga jer ih on na svojim službama upoznaje sa Živim Bogom, Bogom kojeg ne mogu razumjeti nevjernici, Bogom koji ozdravlja, tješi, blagoslivlja, a što očito je, smeta mnogima. Mi smo posjetili Šurkovac u nadi kako ćemo opovrgnuti  ili potvrditi optužbe koje se na fra Ivu bacaju šakom i kapom, a jedino što smo tamo susreli je Isus, slava Božje prisutnosti, te neopisiva sreća ljudi, a koja nam je pri samom ulasku u Šurkovac odagnala sve sumnje. Šurkovac je mjesto gdje Bog djeluje i to je jednostavno tako. Tom prilikom upitali smo fra Ivu nekoliko pitanja za naše čitatelje.

 

Godišnje kroz Vašu službu u župi prođe i preko 100 tisuća ljudi, a što je zaista pohvalno. No, što nam to govori? Što ti silni ljudi traže, a da kroz Vašu službu dobivaju?

Svaka duša čezne za Bogom i svaka koja dolazi ovdje mi je dragocjena. Vjerujem da te ljude Bog šalje. Nastojim im dati ono što im nedostaje, za čim čeznu: susret sa živim Bogom koji ozdravlja i oslobađa, zatim molitve za krštenje u Duhu Svetom, oduševljeno slavljenje Boga u pjesmi itd.

Možete li nam ukratko objasniti koja je uloga karizmatika i karizmatskog pokreta u svijetu danas?

Uloga je ogromna. Karizmatici i Katolička karizmatska obnova žele pomoći ljudima da povjeruju da je Isus jedini Spasitelj, da se osobno s njime povežu. Stavljaju naglasak na aktualizaciju darova Duha Svetoga da postanemo autentični kršćani i kršćani pobjednici.

Može li svatko tko je dovoljno uporan i iskren u molitvi, izmoliti te darove, ili je u pitanju milost za (od Boga) predodređene pojedince?

Vjerujem da svi imamo neke darove po sakramentima. Treba ih staviti u službu Crkve. Treba ih aktivirati. Nekim kršćanima je Bog dao više i od njih se više i traži. Velika je odgovornost zbog toga.

Tko je zapravo Duh Sveti, za one koji ne znaju?

Duh Sveti je Bog. Treća Božanska Osoba. On vodi Crkvu i neprestano radi. Duh Sveti je Ljubav između Oca i Sina. To je Bog koji se nalazi u nama. On je naše srce ili duša naše duše kako su govorili sveti crkveni oci.

Prema Vašim spoznajama, što je nama običnim ljudima činiti ako želimo osjetiti prisutnost Duha Svetoga?

Potrebno je povjerovati u Duha Svetoga i biti mu poslušan. Dobro je reći: “Duše Sveti prepuštam ti kontrolu nad svojim životom. Dobro došao! Vodi me, jačaj me, obnovi me, uzmi me. Nek se sila Duha tvog spusti na mene…“

Postoji li recept za molitvu iz srca? Odnosno, kako moliti iz srca?

Razmatrati Evanđeoske tekstove znači moliti srcem. U srcu čuti Božji glas.

Po čemu možemo razlikovati kršćanina kojeg vodi Duh Sveti?

Kršćanin kojega vodi Duh Sveti je prepoznatljiv po plodovima. Isus je rekao: Bit ćete prepoznatljivi po plodovima. Ako nema plodova u kršćanskom životu, nešto treba mijenjati.

Na Vašim službama događaju se razna čudesa u velikom broju, od ozdravljenja tijela, preko obraćenja do iscjeljenja duha, i to sve po vodstvu Duha Svetoga. Ako su plodovi ti po kojima prepoznajemo Boga, što mislite zašto su karizmatici među svećenstvom ali i među laicima zapravo tako rijetka pojava? Zašto toga nema više, i zašto još uvijek vlada taj neki gotovo neutemeljeni strah od Katoličke karizmatske obnove?

Imati karizme je često i opasno. Mnogi se svećenici boje. Ne žele riskirati. Jer onaj koji se služi karizmama više nema privatnosti niti slobodnog vremena. Svijet gura, pritišće, zove… Ne bih rekao da je to strah od Katoličke karizmatske obnove nego strah od vlastite promjene. To nije lako. Lakše je napasti karizmatike nego se promijeniti.

Mislite li da bi Katolička crkva trebala više otvoriti vrata Duhu Svetome?

Crkva smo svi mi koji smo kršteni. Papa Franjo je rekao: ”Ako Crkva zatvori vrata Duhu Svetom, ona se razboli, tj. njezini članovi. Naravno, da bi se njezini članovi trebali više otvoriti Duhu Svetome.”

Na Vašim susretima Isus se slavi na razne, vesele načine. Pa tako postoje snimke gdje vjernici pred oltarom i unutar crkve plešu kolo. Nekim ljudima se to čini neumjesno, no o čemu je zapravo riječ? Postoji li pravilo koje kaže kako slaviti Boga ispravno?

Slaviti Boga je biblijski utemeljeno. I plesati ako je potrebno poput kralja Davida. Sveti ples je znak da je prisutno veliko pomazanje Duha Svetoga u crkvi i da je susret uspio. Tome prethodi proslava Isusa, predanje svojega života Isusu, odricanje od zla, kajanje, opraštanje…

Jesmo li sebični ako tragamo za čudom? Recimo, mnogi odlaze na Vaše susrete u potrazi za čudom, za nekim dokazom ili potvrdom za postojanje Boga. Što mislite kako Bog gleda na te ljude koji žude za čudom kako bi uzvjerovali?

Naš Bog je Bog čudesa. On je uvijek činio čudesa pa tako i danas. Ljudi ne traže čudo radi čuda, ljudi naprosto vape za pomoć u nevolji, u bolesti, u očaju. I kad Bog pomogne tamo gdje ne može medicina, On to čini iz ljubavi prema čovjeku. Čudesa se događaju kroz molitvu. Najveće čudo je da običan kruh po molitvi postaje Isusovo tijelo i vino Isusova Krv.

Vi putujete po cijelom svijetu, održavate seminare i propovijedate Evanđelje. Iz Vaše perspektive, recite nam ukratko kako Vi vidite današnji svijet u duhovnom smislu?

Svijet gladuje za duhovnim stvarima. Međutim, Crkva često ne može odgovoriti na potrebe ljudi pa se narod okreće lažnim duhovnostima kao što su New Age, ezoterija, istočnjačke prakse itd. Takve duhovnosti nisu od Boga. Bez Duha Svetoga nema duhovnosti. Znači treba nam više svećenika koji drže duhovne obnove, seminare itd.

Po Vašem mišljenju, jesu li kršćani danas naivniji ili je đavao sve perfidniji? Naime, jako je puno kršćana koji nasjedaju na đavolske laži, (vračke, iscjelitelje, bioenergičare i dr.) dok se u isto vrijeme smatraju kršćanima. O kakvim je to kršćanima riječ, što im fali?

Đavao je otac laži. On nam nudi svoja rješenja. Često pojedini kršćani koji nemaju osobnu vjeru traže sreću u smeću. To što ste naveli u pitanju spada u smeće. Tko god nije intimno povezan s Isusom, može postati plijen vračara, čarobnjaka, bioenergičara, iscjelitelja. U to upadaju često tradicionalni kršćani koji nisu iskusili silu Duha Svetoga u svome životu.

Iz Vatikana pristižu vijesti kako se drastično povećava potreba za egzorcistima. S obzirom da ste sustavno u kontaktu s ljudima, dijelite li njihovo mišljenje?

Da dijelim njihovo mišljenje. Ekspanzija lažnih duhovnosti poput okultizma, magije, pseudopsihologije, stvara uvjete u kojima je potreban veći broj egzorcista. Također, preko medija, interneta đavao je došao u obitelji i zato ima sve više opsjednutih ljudi, osobito mladih. Zato je i potreba za egzorcistima veća.

Koje su najveće đavolske laži kojima lažac u ovo vrijeme odvodi duše od Krista?

Njegova je taktika da nas odvaja od Krista i od Crkve. On nas želi uvjeriti da Isus nije Bog već samo prorok ili učitelj. Đavao djeluje na razne načine. Prema svakom drugačije. Tko god nema vremena za osobnu molitvu i nedjeljnu svetu misu, ima problema sa Zlim.

Koju molitvu ili koje molitve uz sakramente su najučinkovitije u obrani protiv Zloga?

Dobro je moliti molitve zaštite u Ime Isusovo. Biti predan vjernik. Predajite se Bogu i đavao će otići od vas, kaže apostol Pavao. Treba živjeti sakramentalnim životom, vršiti volju Božju i biti uvijek u milosti Božjoj. Dobro je zazivati sv. Mihovila, Djevicu Mariju. Zatim moliti krunicu, koristiti se sakramentalima kao što je sv. voda, blagoslovljeni tamjan…

Na našim prostorima egzorcista gotovo pa ni nema! Jeste li vi osobno razmišljali da se jednom upustite i u tu službu za dobrobit naših naroda?

U Hrvatskoj postoji jedan egzorcist ali se ne zna tko je niti kako doći do njega, tako da oni koji imaju zlodušnih problema odlaze u druge zemlju u potrazi za njima. Član sam međunarodne službe oslobađanja. Redovito odlazim na takve konferencije. Ako me biskup delegira, rado ću se upustiti u tu službu Božjega milosrđa.

Kako se nosite s ‘popularnošću’ kod vjernika, a kako s kritikama kojih naravno uvijek ima?

Uopće ne osjećam da sam popularan. Ponosan sam što k meni dolaze hromi, kljasti, slijepi, gluhi, opterećeni, siromašni… Oni koji me kritiziraju, ne znaju što je sila Božja jer su je se odrekli. Mahom su to ljudi pod utjecajem svijeta koji sablažnjavaju vjernike. Bogu zahvaljujem za poniženja. Ako nikad ne doživimo poniženje, kako ćemo biti ponizni. Poniženje donosi velike plodove. Isus me štiti od napada.

Među raznim kritikama, pročitala sam negdje da na susretima slavite i Allaha. Je li to istina?

Ne. Nije istina. Allah nije biblijski Bog. Mi slavimo Oca i Sina i Duha Svetoga. Na moje susrete dolaze razne vjeroispovijesti i svake godine na Veliku subotu krste se u Šurkovcu muslimani koji su susreli živoga Isusa u Šurkovcu.

Ima li ljudi koji su okrenuti prema Vama više nego prema Kristu? Kako to rješavate?

Dok malo ne stanu na svoje noge toga sigurno ima. Međutim, nastojim ih dovesti do Krista, da njega slijede. Kad se pojedinci obrate, treba im duhovna pratnja. Toga često nema dovoljno pa pojedini svećenici imaju pune ruke posla.

Vaša poruka u Duhu za naše čitatelje?

Vrijeme je kratko. Predajte se Kristu dok ne bude kasno. On je Put, Istina i Život. On jedini spašava i ozdravlja.

 

Razgovarala: Zrinka Kasapić/dnevno.hr

Izvor:  dnevno.hr

2,111 total views, 2 views today

(Visited 791 times, 1 visits today)
Admin

1 Comment

  1. Avatar
    suzana listopad 04, 2016

    https://youtu.be/-XjYakAcX8I
    Startar vid:
    1:56

    Laddades upp den 13 juli 2011
    Kategori
    Musik
    Licens
    Standardlicens för YouTube
    KOMMENTARER • 2
    Suzy Solis
    Lägg till en offentlig kommentar …
    Toppkommentarer
    Suzy Solis
    Suzy Solisför 1 sekund sedan
    KRUNICA SUZA MAJKE MARIJE

    Uvodna molitva

    O, raspeti Isuse, prostrti do Tvojih nogu, prikazujemo Ti suze One,
    koja te usrdnom i sućutnom ljubavlju pratila na Tvome križnom putu
    prepunom boli.
    Učini, o dobri Učitelju, da svim srcem prihvatimo pouku suza Tvoje Presvete Majke, te da tako izvršavamo Tvoju volju ovdje na zemlji,
    da bismo bili dostojni slaviti Te i veličati kroz svu vječnost u Nebu.

    Na velika zrna i tri posljednja zaziv:

    O ISUSE, POGLEDAJ NA SUZE ONE, KOJA TE NA ZEMLJI
    NAJVIŠE LJUBILA I S NAJVEĆIM TE ŽAROM LJUBI U NEBU!

    Na mala zrna:

    O ISUSE, USLIŠI NAM MOLITVE PO SUZAMA SVOJE PRESVETE
    MAJKE!

    Na kraju molimo:
    O Marijo, Majko ljubavi, boli i milosrđa! Molimo Te sjedini svoje molbe s našima, da Isus, Tvoj božanski Sin , kojemu se obraćamo, zbog Tvojih
    majčinskih suza usliši naše prošnje, te da nam s milostima, za koje molimo
    udijeli i krunu vječnoga života! Amen.

    Krunicu je predala Djevica Marija sestri Amaliji 8. ožujka 1930.
    Krunica ima 49 malih bijelih zrnaca razdijeljenih sa 7 drugih na dijelove po
    7 zrna. Krunicu zaključuju 3 mala zrna i medaljica Gospe od suza.
    U Hrvatskoj se krunica širi dozvolom Duhovnog Stola Nadbiskupije zagrebačke, od 2. studenog 1934. , br. 7352.
    Visa mindre
    Svara
    Emaanuell&L&I&M&S&BE Music&ArtistCivanovizz
    Emaanuell&L&I&M&S&BE Music&ArtistCivanovizzför 1 år sedan
    Vlč Zlatko Sudac Zaljubite se u Isusa! YouTube
    Svara
    Emaanuell&L&I&M&S&BE Music&ArtistCivanovizz
    Emaanuell&L&I&M&S&BE Music&ArtistCivanovizzför 2 år sedan
    ….Moć vjere

    „Onima koji vjeruju ne trebaju dokazi, a onima koji ne vjeruju nemoguće je bilo što dokazati.”
    Franz Werfell
    Svi mi prolazimo kroz život izuzetno teška razdoblja. Netko to zove zadaćom, netko sudbinom, no činjenica je da baš nikome nije uvijek sve sjajno i da se život sastoji od uspona i padova.
    Većina proklinje svoju sudbinu i žale se da su „osuđeni na nesreću“, „rođeni pod nesretnom zvijezdom“, „nemaju sreće!“
    Da li je zaista istina da se sudbina ne može mijenjati? Da li je istina da netko drugi određuje smjer našeg života ili mi sami upravljamo njime? U kojoj mjeri možemo utjecati na događaje u svom životu i na koji način ih možemo promijeniti, život učiniti boljim?
    Kao prvo, tako da mijenjamo sebe. Da utječemo na sebe u svakom dijelu svog života i mijenjamo loše navike u dobre.
    „Dobro se dobrim vraća“! „Što više daješ – više dobivaš“!
    Dobroga naravno. Jer mnogi se žale da što više daju, više puta ispadnu budale. No vaga je čudesna naprava. S jedne strane može biti tisuću kg perja, dok se druge strane može biti tisuću kg lubenica. Količina nije ista, ali težina je.
    Tako je i u životu, možemo tisuću puta davati, a samo jednom nešto dobiti zauzvrat, ali to što jedanput dobijemo kompenzacija je za sve one dobre stvari koje smo tisuću puta učinili.
    Mnogi se žale na to da im život nikako ne uzvraća dobrim. Niti ljudi im ne uzvraćaju.
    A kako onda protumačiti činjenicu da postoje mnogi nesretni ljudi koji čitav život teže k tome da imaju djecu, a brak im ipak ostaje neplodan. Zar nije sreća, i dar Božji to što vi imate djecu?
    S druge strane, koliko puno ljudi pati zbog bolesti vlastitog djeteta, ili zbog vlastite bolesti, dok drugi istovremeno, zdravi i savršeno sposobni za sve oblike rada, fizičkog i umnog, pate zbog toga što nemaju uspjeha u životu, ne rade, ili im „ne pada s neba nešto dobro, što dugo vremena očekuju!“ A ne vide, da je tu, pokraj njih, njihova najveća sreća. Imaju svoju obitelj, zdravu djecu, bračnog druga s kojim mogu podijeliti sve dobro i loše. Imaju nekog tko ih može saslušati kad im je najteže. Na čijem ramenu mogu zaplakati. Pa i posvađati se ponekad, ako je to potrebno radi rasterećenja svoje duše.
    No, kako je to, kad se nemaš s kim posvađati? Kad nemaš na čijem ramenu zaplakati i nemaš se kome izjadati niti reći bol koju osjećaš. Kako je svima onima koji kroz ovaj život prolaze potpuno sami.
    Mnogi imaju obilje materijalnog dobra, i čini im se da su uspjeli u životu. Može li se njihov uspjeh zaista nazvati uspjehom? Veći broj njih, imućnih, do kasno navečer ne vraća se svojim domovima.
    Izgubili su nit koja ih je vezala sa obitelji i osjećaju da im ne pripadaju. Često puta bi najradije bili do kasnih noćnih sati u obližnjim kafićima, odmah u blizini doma, ali kući ne idu. Zato jer nemaju osjećaj da je to njihov dom. To je samo njihovo prebivalište, mjesto koje su napunili skupocjenim namještajem, kvalitetnom TV plazmom, stereo uređajima, perzijskim sagovima, umjetničkim slikama. A domu nedostaje duša.
    Nedostaje osmijeh na kućnim vratima prilikom ulaska u kuću. Nedostaje toplina koja se osjeti i doživljava u onim siromašnim domovima koji su zadržali onaj stari tradicijski, obiteljski duh okupljanja za stolom i zajedničkim objedom.
    Nedostaju nedjeljne šetnje po obližnjim parkovima, zajedničko gledanje crtića sa najmlađim članovima obitelji, kavica sa suprugom, međusobno masiranje leđa ili umornih članaka. Nedostaje razgovor.
    Život nam je ispunio neki drugi smisao. Križamo slova u životnoj križaljci i popunjavamo puzzle. Koliko nam još nedostaje novca da kupimo auto bolji od ovog sadašnjeg? Koliko nam još nedostaje novca da namjestimo još jedan, tavanski ili neki drugi stan u svom domu. Ili da kupimo drugi stan ili kuću? Koliko novca nam nedostaje da bi nam bilo dostatno za ovosezonsko skijanje, i na koji način možemo uštedjeti dovoljno novca da bismo mogli otići u neko mondeno ljetovalište na ljetovanje. Zato jer tamo idu svi.
    Trend je, da bi smo bili cijenjeni, družiti se sa onima koji slijede trendove, da se krećemo u okolini gdje se kreću i ostali uspješni ljudi, da želimo biti bogati i imati što više.
    Često je to imati, zapravo nemati.
    Onaj tko je siromašan zavidi bogatijem sloju društva na njegovim skupim automobilima, na skupocjenoj garderobi, lijepo uređenim domovima. Zavide im ponekad i na naočigled bezbrižnom odmoru, i lijepom životu.
    Ovaj drugi sloj oduševljen je jednostavnošću i toplinom kojim odišu domovi siromašnijih ljudi. Često si biraju za prijatelje upravo ljude iz ovog sloja jer im najviše nedostaje toplina i obiteljska atmosfera. Preživljavanje i praćenje trenda osiromašuje nam život. Postajemo bogatiji, a zapravo smo svakim danom sve siromašniji. Ponekad izgubimo i sami sebe na tom putu. Zaboravimo se smijati, veseliti se malim stvarima.
    Vjera pomaže čovjeku da ona životna vaga uvijek bude podjednaka na obadvije strane. Pomaže da u pravom trenutku osjeti granicu između potrebe za zaradom zbog zadovoljavanja svakodnevnih potreba i natjecanja u prestižu.
    Vjera nam pomaže da; prvo uvijek dobijemo satisfakciju za sva svoja dobra djela koja smo učinili na našem životnom putu, a s druge strane nam pomaže da sačuvamo onaj unutarnji mir, toliko prijeko potreban ljudima današnjice.
    Nije stres uzrok zdravstvenih problema. Niti su problemi razlog bolesti. Najveći problem i pokretač svih bolesti je nedostatak mira koji nam je prijeko potreban da bismo mogli odrađivati naše svakodnevne zadatke i postigli više. A mir možemo sačuvati samo ako imamo vjere.
    Vjera nas potiče da zahvaljujući našim dobrim djelima, očuvanju karakternih vjernosti i međusobnom poštivanju, očekujemo dobro. Da vjerujemo u dobro. A ono u što vjerujemo „dat će nam se!“
    Vjera pomiče brda! Vjera ozdravljuje! Vjera donosi uspjeh na svim područjima života, kako u poslovnom dijelu tako i u obitetljskom.
    Ne donosi nam vjera dobro i uspjeh zbog toga što vjerujemo samo u Boga i slijepo se držimo toga. Kad bi samo tako bilo, onda bismo mogli činiti loše stvari, biti loši i iskvareni ljudi, i opet bismo očekivali da zbog svoje vjere u Boga doživljavamo samo dobre stvari.
    Vjera donosi i određene obveze. Obveze se sastoje iz poštivanja karakternih vrijednosti, međusobno poštivanje ljudi oko nas, obitelji i rodbine. Međusobnog pomaganja. Podrške u teškim vremenima. Pružanje ruke onda kad nekog treba povesti, ili dati ruku da nas netko povede u trenucima kad nam je najteže.
    Često se znamo buniti da nam je Bog okrenuo leđa. To nije točno. Bog nikad nikom nije okrenuo leđa.
    Bog je s nama u svakom trenutku našeg života, od rođenja pa do smrti, i nakon toga. Mi smo, svojim životnim pravilima, načinom života, i gubitkom samog sebe na životnom putu okrenuli leđa Bogu.
    Često ga se sjetimo, ali ništa ne dajemo. A ako ništa ne dajemo od sebe, pa čak ni svoju vjeru, kako onda da očekujemo nešto zauzvrat. Dobivamo li u trgovini nešto ako nismo platili. Možemo li bilo što proizvesti i napraviti ako nismo uložili u materijal.
    Tako je i sa Bogom. Za sve što očekujemo ili tražimo od Njega, moramo i dati, uložiti svoju dušu, svoj karakter, načela vjere, ljubav prema ljudima i ljubav prema Bogu. Tek tada možemo očekivati dobre stvari u svom životu.
    Često nas povrijede naši bližnji i mi im to veoma zamjeramo. Tko i ne bi? Pa toliko puta nas je zabolila ružna riječ koju su znali izreći. Previše puta su te riječi izgovarali samo u afektu, ili najčešće izloženi utjecaju okoline koja voli ogovarati, tračati, iznositi neistine, tek toliko da nešto kažu.
    Ogovoranje je često glavni sadržaj svakodnevice. Onaj koji ogovara osjeća se dobro jer si ogovaranjem ispunjava vrijeme, naročito besposleni ljudi kojima dan prolazi u analizi ljudi oko sebe.
    No ogovarani pati. I to jako. Zato jer nitko nikome ne može biti kritičar. Nitko od nas nije živio u koži onog drugog da bi znao kako bi u istim ili sličnim okolnostima postupio. Zbog toga je pogrešno i osuđivati i ogovarati.
    Isto tako, kad se pomirimo s osobom koju smo povrijedili, često puta se pomirimo zbog utjecaja okoline, zbog neke vlastite koristi ili interesa, zbog djece i sl. Pomirimo se, ali ne oprostimo i ne zaboravimo ružne riječi i uvrede. Taj neoprost težak je balast na našoj duši. Još teži je trenutak kad postanemo svjesni činjenice da smo povrijedili nekog tko nije kriv, i tko nije zaslužio sve to što smo izrekli.
    Zbog toga je podjednako teško i onom povrijeđenom i onom tko je povrijedio.
    Upravo iz tog razloga treba znati oprostiti, okrenuti novu životnu stranicu i usmjeriti svoj pogled prema svijetlim stazama, ali isto tako treba znati i primiti oprost.
    U svemu ovome nam pomaže vjera. Sebe zovem praktičnim vjernikom. Dakle, ne onim koji gotovo svakodnevno, a nedjeljom obvezno kleči na crkvenom podu, obilato daje milodar u Crkvu, i svima daje do znanja da vjeruje.
    Praktični je vjernik onaj koji u svakom trenutku svog života prakticira vjeru. Kad sretne prosjaka na ulici, ne sudi mu, ne raspravlja o tome zašto on prosi i iz kojih potreba ili razloga, već mu daje prema svojim mogućnostima.
    Praktični vjernik ne izruguje se svojim bližnjima zbog nevolja kroz koje prolaze, već im pruži ruku da premoste nesreću u koju su upali.
    Praktični vjernik se ne busa u prsa kako je dobar i svake nedjelje se nalazi u crkvi, već svake nedjelje pozove svoje roditelje i roditelje svog supruga na ručak. Ili ih posjeti ako oni ne mogu doći. Ne okreće glavu od svojih bližnjih, pa i roditelja, kad ih susretne u dvorištu ili negdje u gradu.
    Praktični vjernik ne ogovara iza leđa, već svakom u lice kaže što mu je krivo i zajednički rješavaju problem s kojim su se susreli.
    Praktični vjernik živi u vjeri u svakom trenutku svog života.
    …..Ipak Nam Je Leci U GROB SVOJE OHOLOSTI_SVE BRZO PROPLAZI,ALI Ljubav NIKADA NE UMIRE…A DANAS Je Govoriti Nekome,Bezvrijedno!!

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*